Razlika između inačica stranice »Hrvatske zemlje pod mletačkom vlašću«

'''Mletačka vladavina na području hrvatskog dijela istočne obale [[Jadransko more|Jadrana]]''' trajala je do [[1797.]], a prvi iskorak Mletaka na istočni Jadran bio je već za [[dužd]]a [[Petar II. Orseolo|Petra Orseola]]. Vlast [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]] objedinjavala je [[hrvatska|hrvatske]] krajeve od [[Istra|Istre]], [[Dalmacija|Dalmacije]] do [[Boka kotorska|Boke kotorske]], iako je područje mijenjalo svoje granice. Mletačka moć i interesi znatno su oblikovali razvoj hrvatske obale u [[povijest|povijesnoj]] perspektivi, u [[politika|političkom]], [[ekonomija|ekonomskom]], [[demografija|demografskom]], [[kultura|kulturnom]] i mnogobrojnim drugim aspektima. U prožimanju utjecaja mletačke državne vlasti, gospodarskog sustava i kulturnih procesa bitno je oblikovan današnji hrvatski nacionalni prostor.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/8813 Lovorka Čoralić, Venecija – kraljica mora s lagunarnih sprudova, Samobor: Meridijani, 2004, 172 str.]</ref>
 
==Vladavina Mletaka na hrvatskoj obali do 1409početka 15. stoljeća==
Od samog dolaska [[Hrvati|Hrvata]] na obalu istočnog Jadrana trajala je i borba za prevlast na tom području sa tadašnjom pomorskom velesilom [[Mletačka Republika|Mletačkom Republikom]]. Knez [[Branimir]] je na moru vodio ratove s Mlečanima. Nakon što su bili poraženi [[887.]] godine, Mlečani su sklopili mir i bili primorani plaćati godišnji danak za slobodnu plovidbu uz hrvatsku obalu. Taj su danak plaćali preko 100 godina.<ref>[[s:Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Branimir|Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske, Zagreb, 1924.]]</ref> Nakon smrti kralja [[Stjepan Držislav|Stjepana]], iskoristivši unutarnje sukobe nastale borbom za vlast između Stjepanovih sinova Svetoslava, Krešimira i Gojslava, ojačana Venecija uskraćuje plaćanje danka hrvatskom kralju i neretljanskom knezu za plovidbu i počinje ponovni sukob s hrvatskim kraljem [[Svetoslav Suronja|Svetoslavom Suronjom]] ([[997]]. – [[1000]].) na moru. Mletački [[dužd]] [[Petar II. Orseolo]] [[1000.]] godine preotima od Hrvata Dalmaciju od [[Krk]]a do [[Dubrovnik]]a. Prvo su mu se predali sjeverni dalmatinski otoci i Zadar, a pošto je ojačao svoje snage i romanskim postrojbama iz dalmatinskih gradova, predaju se i [[Trogir]] i [[Split]], dok silom zauzima neretljansku [[Korčula|Korčulu]], [[Lastovo]] i [[Biograd]]. Na taj su način Mleci uspostavili vlast nad primorskim gradovima na istočnoj obali Jadranskog mora, a Petar Orseolo se prozvao ''dux Dalmatiae''.<ref>[http://crohis.com/knjige/Sisic%20-%20pregled/16.%20Prvi%20Kresimirovici.PDF F. Šišić, ''Pregled povijesti hrvatskoga naroda, od najstarijih dana do 1. decembra 1918., prva knjiga, do 20. februara 1790.'', Zagreb, 1920.]</ref>
 
PosebanOd trn[[12. ustoljeće|12.]] okudo Venecijepočetka je[[15. biostoljeće|15. gradstoljeća]] Zadardalmatinski kojigradovi jojpod seupravom stalnosu opiraougarsko-hrvatskih vladara osim u njezinimkraćim nastojanjimarazdobljima damletačke zagospodarivladavine.<ref timname="Mimica gradomSD3004">[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040330/feljton01.asp B. Mimica: ''Dalmacija od prapovijesti do 1918. - Komune i simbioza Hrvata i Romana'', afeljton, kojiSlobodna biDalmacija, joj30. biotravnja polazna2004.]</ref> točkaPoseban zatrn ostvarenjeu njenogoku vječnogVenecije sna-vlastje nadbio cijelimgrad Jadranskim[[Zadar]] moremkoji ijoj njegovose nazivanjestalno Venecijanskimopirao zaljevomu (''Golfonjezinim dinastojanjima Venezia'')da zagospodari tim gradom. U svojim nastojanjima da zagospodari Zadrom Venecija nije štedjela ni snage ni novaca., Kaopa najočitijije primjertako, tekao željeprotuusluga jeVeneciji potplaćivanjeza pomorski prijevoz, Križarske vojske da na svom putu uprema PalestinuCarigradu zastadezastala pred Zadrom te ga prisiliprisilila na pokornost Veneciji. Godine [[1202.]] kršćanski Zadar je[[Križarska doopsada temeljaZadra|osvojila porušilaje kršćanska Križarska vojska,]]. aliZadar seje graduz ponovnostalne digaopobune dograđana svojei starepovremena slaveoslobađanja iostao iznovapod jevlašću prkosioMletačke velikojRepublike Venecijido [[1358.]] godine.
 
Jačanje istarskih gradova dovodi do sukoba s Venecijom. [[Kopar]], [[Izola]] i [[Pula]] ustaju [[1145.]] protiv Venecije, ali su poraženi pa su morali položiti prisegu vjernosti duždu. Četiri godine kasnije Pula se ponovno pobunila protiv Venecije, ali je zajedno sa svojim saveznicima – [[Rovinj]]om, [[Poreč]]om i [[Umag]]om – bila prisiljena potpisati mir i da se ponovno zakune na vjernost Veneciji. U novom ratu [[1195.]] morala je Pula porušiti sve gradske zidine. Mirom, poslije rata [[1243.]] Pula se morala obvezati da će primiti Mlečanina za načelnika i da bez dopuštenja Venecije neće obnoviti svoje zidine. Kada je u 13. st.stoljeću vlast vlastakvilejskog[[Akvileja|akvilejskog]] patrijarha oslabila, gradovi su se, smatrajući Mlečane manjom opasnošću, redom predavali Veneciji - [[Poreč]] 1267., [[Umag]] 1269., [[Novigrad]] 1270., [[Sveti Lovreč]] 1271., [[Motovun]] 1278., [[Kopar]] 1279., [[Piran]] i [[Rovinj]] 1283. godine. Djelujući najčešće kao saveznik i zaštitnik primorskih gradova, ali i ratujući s nekima od njih, Venecija je postupno zavladala čitavim obalnim pojasom zapadne Istre i prostorom do Plomina na istočnoj obali poluotoka.<ref name="Istra">[http://www.istra-istria.hr/index.php?id=401 Istarska županija - Povijesni pregled - opširnije]</ref>
 
Kroz čitavu prvu polovicu [[14. stoljeće|14. stoljeća]] nastavile su se borbe za Dalmaciju, zvane i ''mletački ratovi''. Posebno je uporan u objedinjavanju svoje države bio ugarsko-hrvatski kralj [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovik I.]] Dolazak Ludovika u Hrvatsku [[1345.]] dignulo je Zadrane na otpor protiv Mlečana, koji su potom opsjeli grad. Vojska koju je Ludovik poslao nije bila dovoljno jaka da oslobodi grad.<ref name="Macan">Trpimir Macan, ''Povijest hrvatskoga naroda'', Školska knjiga, Zagreb, 1992.</ref> U prvom mletačkom ratu Ludovikova vojska je [[1. srpnja]] [[1346.]] teško poražena i [[Zadar]] se morao vratiti pod mletačku upravu. Nakon toga Ludovik je [[1348.]] sklopio s Mlečanima mir na osam godina.<ref name="Zadarski list">[http://www.zadarskilist.hr/clanci/07072008/kako-je-i-zasto-ladislav-prodao-dalmaciju ''Kako je i zašto Ladislav prodao Dalmaciju?'', Zadarski list, 7. srpnja 2008.]</ref><ref name="Macan" /> U ljeto [[1356.]] godine uputio svoju vojsku protiv Mlečana, čime započinje drugi mletački rat.<ref name="Dubrovački list" /> Ludovik I. sa svojom vojskom provaljuje u sjevernu [[Italija|Italiju]] i nameće Mlečanima rat na njihovom [[državno područje|državnom području]] ugrožavajući i samu [[Venecija|Veneciju]]. Tijekom ljeta 1357. [[Split|Splićani]] i [[Trogir]]ani podižu bune i istjeruju mletačke posade i činovnike, a u prosincu banska vojska ulazi i u [[Šibenik]] i kreće prema Zadru. Na dan 17. prosinca zahvaljujući hrabrim Zadranima, koji su noću prebacili preko zidina konope, vojska ulazi u Zadar, istjeruje Mlečane i čitava Dalmacija je oslobođena. Dvogodišnji rat završio je pobjedom ugarsko-hrvatske vojske.<ref name="Zadarski list" /> [[Zadarski mir]] sklopljen je dana [[18. veljače]] [[1358.]] u sakristiji crkve [[Samostan sv. Franje Asiškog u Zadru|Sv. Frane]] u [[Zadar|Zadru]], čime je Ludovik I. pod svoju vlast vratio cijelu [[Dalmacija|Dalmaciju]], a [[Mletačka Republika]] odrekla se posjeda cijelog dalmatinskog kopna i svih otoka od [[Kvarner|Kvarnera]] do [[Drač]]a (Durazzo). Mletački [[dužd]] odrekao se, također, titule "hrvatskog i dalmatinskog hercega".
 
==Prodaja Dalmacije Mlecima 1409.==