Ivan Bunić Vučić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika 78.3.147.19, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Fraxinus
JayJ (razgovor | doprinosi)
m Pravopis - Đivo, ne Dživo, Mandalijena jer je dugi jot
Redak 1:
[[Datoteka:Bunic.jpg|mini|'''Ivan Bunić Vučić''']]
'''Ivan (DživoĐivo) Bunić''' (također Vučić), ([[Dubrovnik]], početkom [[1591]]. ili [[1592]]. - [[Dubrovnik]], [[6. ožujka]] [[1658]].), [[Hrvatska|hrvatski]] [[Barok|barokni]] pjesnik
 
== Životopis ==
Redak 8:
U njegovu opusu izdvaja se kanconijer "''Plandovanja''". Ta je zbirka lirskih pjesama, poglavito ljubavnih, medu najvrjednijima u cjelokupnoj hrvatskoj književnosti. Nije potrebno braniti Bunićeve pozajmice od [[Francesco Petrarca|F. Petrarce]], G. Marina, G. Chiabrere i G. da Venosa, jer originalnost kao kategorija književnog izraza u baroku jednostavno ne postoji. Oblicima, topikom i preuzetim sintagmama, Bunić slijedi dubrovačku pjesničku tradiciju pa su u njega vidljivi petrarkistički biljezi. Tomu već pomalo istrošenom pjesničkom standardu, u "''Plandovanjima''" je dao novu estetičku snagu oslobodivši iz općih resursa svojega vremena i njegove književnosti u prostorima hrvatske riječi do tada neviđeno slikovlje.
 
U ljubavnoj lirici Bunić je individualnim prinosom [[manirizam|manirist]], ali je općim značajkama književne mode nastavio [[renesansa|renesansnu]] praksu domaćih prethodnika ostvarujući visok stupanj sažetosti izraza i do tada nepoznatu lakoću osmeračkog ritma, muzikalnost i simetriju. Na topiku, metaforiku i senzualno-idilični ton Plandovanja nastavlja se pet Bunićevih pastirskih ekloga "''Razgovori pastirski''". Varirajući teokritovsko-vergilijevske obrasce, autor je u tom žanru pisao elegantnije od svojih prethodnika, dok je u eklogi "''Gorštak''" dao primjer monološke komične poeme s parodijskim elementima. Za razliku od "''Plandovanja''" i ekloga koji su na jednom polu Bunićeve [[barok]]nosti, ondje gdje se između ostalog ostvarivao bijeg od pritiska katoličkog institucionalizma, "''Mandaljena pokornica''", "''Nadgrobnice''" i "''Pjesme duhovne''" nalaze se na strani pomodne kršćanske barokne gorljivosti. Religiozna poema "''MandaljenaMandalijena pokornica''" jedini je tekst, ako se izuzme poslanica [[Ivan Gundulić|Ivanu Gunduliću]] tiskana u izdanju ''Arijadne'' (Ancona, [[1633]].), što ga je Bunić objavio za života (Ancona, [[1630]]). Tematsko-motivskim karakteristikama "''MandaljenaMandalijena pokornica''" nasljeduje strukturu baroknih plačeva, kako onih talijanskih L. Tansilla i E. Valvasonea, tako i Gundulićevih "''[[Suze sina razmetnoga|Suza sina razmetnoga]]''".
 
== Djela ==