Ivan Bunić Vučić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Pravopis - Đivo, ne Dživo, Mandalijena jer je dugi jot |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 8:
U njegovu opusu izdvaja se kanconijer "''Plandovanja''". Ta je zbirka lirskih pjesama, poglavito ljubavnih, medu najvrjednijima u cjelokupnoj hrvatskoj književnosti. Nije potrebno braniti Bunićeve pozajmice od [[Francesco Petrarca|F. Petrarce]], G. Marina, G. Chiabrere i G. da Venosa, jer originalnost kao kategorija književnog izraza u baroku jednostavno ne postoji. Oblicima, topikom i preuzetim sintagmama, Bunić slijedi dubrovačku pjesničku tradiciju pa su u njega vidljivi petrarkistički biljezi. Tomu već pomalo istrošenom pjesničkom standardu, u "''Plandovanjima''" je dao novu estetičku snagu oslobodivši iz općih resursa svojega vremena i njegove književnosti u prostorima hrvatske riječi do tada neviđeno slikovlje.
U ljubavnoj lirici Bunić je individualnim prinosom [[manirizam|manirist]], ali je općim značajkama književne mode nastavio [[renesansa|renesansnu]] praksu domaćih prethodnika ostvarujući visok stupanj sažetosti izraza i do tada nepoznatu lakoću osmeračkog ritma, muzikalnost i simetriju. Na topiku, metaforiku i senzualno-idilični ton Plandovanja nastavlja se pet Bunićevih pastirskih ekloga "''Razgovori pastirski''". Varirajući teokritovsko-vergilijevske obrasce, autor je u tom žanru pisao elegantnije od svojih prethodnika, dok je u eklogi "''Gorštak''" dao primjer monološke komične poeme s parodijskim elementima. Za razliku od "''Plandovanja''" i ekloga koji su na jednom polu Bunićeve [[barok]]nosti, ondje gdje se između ostalog ostvarivao bijeg od pritiska katoličkog institucionalizma, "''
== Djela ==
|