Claes Oldenburg: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: Claes Oldenburg je rođen 28. siječnja 1929. u Stockholmu u Švedskoj. Američko – švedski je likovni umjetnik. ===Život i djelo=== Oldenburg je sin šv...
 
Nema sažetka uređivanja
Redak 7:
Oldenburg je sin švedskog diplomata koji se [[1936.]] zajedno s obitelji nastanio u [New York|New Yorku]], da bi nešto kasnije preselio u [[Chicago]]. Claes je studirao na [[Yale|Yaleu]], te na Art Institute of Chichago. [[1953.]] postaje američki državljanin, a 1956. odlazi u grad svojeg djetinjstva – New York gdje susreće [[Jim Dine|Jima Dinea]] i [[Allan Kaprow|Allana Kaprowa]], pionire happeninga.
 
Tijekom šezdesetih Oldenburga ponajviše intrigira problem međuodnosa između privatnog i javnog prostora. Tako 1960. nastaje instalacija Ulica, koju je Oldenburg postavio u newyorškoj Judson Memorial Church Gallery. Bila je to kaotična hrpa grubih antropomorfnih crteža na papiru pokupljenom s ulice. Ta instalacija, koja je osim zidova zauzimala i pod, asocirala je na kartonske nastambe u kojima žive klošari. I doista, u ciklusu happeninga „SlikeSlike grada“grada iz iste godine, Oldenburg se u toj svojoj ambijentalnoj instalaciji, doista i pojavljivao prerušen u klošara.
 
Tijekom zime 1961. – 1962., Oldenburg je na dva mjeseca zakupio dućanski prostor u jednoj od newyorških ulica s trgovinama jeftine robe. Tu je uredio svoj atelier, koji je odmah koncipirao kao dućan. Police je ispunio gipsanim modelima hrane i odjeće, koloriranim na tragu apstraktnog ekspresionizma, te ih ponudio na prodaju po pristupačnim cijenama. Radilo se zapravo o happeningu kojeg je Oldenburg izvodio pod pseudonimom Ray Gun. OldemburgOldenburg je nastojao ispitati kakav će biti odnos „običnog čovjeka“ prema njegovim kreativnim modelima predmeta iz svakidašnjice. Došao je do zaključka da su ih ljudi percipirati upravo onako kako se nadao: kao skulpture, koje su u svojim domovima postavljali na način na koji se to čini s klasičnim skulpturama, te su ih čak na sličan način unaprijed naručivali od umjetnika. Svoja iskustva s ovog maratonskog happeninga, kao i s onog UlicaSlike grada iz prethodne godine, Oldenburg je objavio 1967. u monografiji pod nazivom Store Days (Dućanski dani). U njoj je među ostalim zapisao: „Dućan je, kao i Ulica, ambijentalna forma. Na neki način riječ je o istoj stvari, jer su neke ulice i trgovi zapravo dućani na otvorenom. A dućani su mjesta gdje se privatne želje prepliću s javnom sferom konzumacije.“
 
Istom tematikom međuodnosa konzumacije, te javnog i privatnog prostora, Oldenburg se pozabavio u trima ambijentima pod nazivom Spavaća soba, koji predstavljaju vjerne kopije različitih motelskih spavaćih soba, koje su Oldenburga tematski zaintrigirale tijekom njegova puta u Los Angeles 1963. – 1964. Prema kritičaru Lawrencu Allowayu, jednom od najboljih poznavatelja [[pop art|pop arta]], ti interijeri odražavaju fetišizam i higijenu američkog načina života; riječ je o monumentalnim ostvarenjima pop arta, fokusiranim na stvari, a ne na ljude, što je osobito značajno jer se radi o spavaćim sobama, tj. najintimnijim ljudskim prostorima.