Inačica od 7. kolovoza 2009. u 03:18 uredi Xqbot (razgovor \| doprinosi) 66.981 edit m robot Dodaje: af:Adam Mickiewicz ← Starija izmjena		Inačica od 6. rujna 2009. u 19:58 uredi ukloni ovu izmjenu Ablakok (razgovor \| doprinosi) 6 edits mNema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 13: U [[Pariz]] je stigao polovicom 1931., a odatle, s lažnom putovnicom, brzao preko [[Leipzig]]a i [[Dresden]]a u [[Velikopoljsko_vojvodstvo\|Velikopoljsku]], ne bi li se priključio ustanku, ali svi pokušaji prebacivanja postaju besmisleni budući da se ustanak već ugasio. Vratio se u Dresden, gdje su, u tri mjeseca, nastale neke važnije pjesme to 3. dio ''Dušnog dana'', "kvintesencija" poljske romantične drame. Iduće razdoblje (1832–39) Mickiewicz je u Parizu, a njegov angažman usmjeren je na poljsku emigraciju, na osmišljavanje duhovnog programa nakon poraza ustanka - poljskog mesijanizma - koji tumači u ''Knjigama poljskog naroda i poljskog hodočasništva'' (Księgi narodu polskiego i ~~pelgrzymstwa~~pielgrzymstwa polskiego, 1832), te na književnost u funkciji održavanja nade: riječ je o nacionalnom, idiličnom epu ''Gospodin Tadija ili Posljednji nasrt u Litvi'' (Pan Tadeusz czyli ostatni zajazd na Litwie, 1834.), remek-djelu poljske književnosti. Napisao je i dvije drame na francuskom jeziku, ali ih nije uspio postaviti na pariške pozornice. Razočaranja su sve dublja: Mickiewicz upada u vjersku krizu, povlači se iz javnog života i prestaje pisati. Godine 1834. oženio se s Celinom Szymanowskom, s kojom je imao šestero djece i, bez stalnog zaposlenja, živio na rubu bijede. Od 1839. predavao je rimsku književnost na sveučilištu u [[Lausanna\|Lausanni]] (gdje je nastao ciklus tzv. lozanske lirike), ali je već 1840. prihvatio poziv da predaje slavensku književnost na Collège de France u Parizu; učinio je to pod utjecajem mističnog naučavanja Andrzeja Towiańskoga, ali pod pritiskom poljske i francuske javnosti 1844. dobiva otkaz. Nakon razlaza s Towiańskim osniva vlastitu sektu u duhu kršćanskog socijalizma. Godine 1848. otišao je u Rim tražiti od pape da stane na čelo narodno-preporodnih pokreta u Europi; osnovao je poljske legije; u Parizu, zajedno s francuskim socijalistima, utemeljio je dnevnik "La Tribune des Peuples" – vjerujući u napoleonsku ideju i revolucionarni preobražaj kontinenta. Nakon zabrane lista radio je kao knjižničar. Po izbijanju [[Krimski rat\|Krimskog rata]], 1855. je otišao u [[Turska\|Tursku]], ne bi li potaknuo organiziranje poljskih legija. Umro je po nekima otrovan, ali najvjerojatnije od [[Kolera\|kolere]].

Adam Mickiewicz: razlika između inačica