Inačica od 18. kolovoza 2009. u 17:54 uredi Andrej Šalov (razgovor \| doprinosi) 14.492 edits m Dodajem sliku sa http://toolserver.org/~emijrp/imagesforbio/ ← Starija izmjena		Inačica od 11. rujna 2009. u 20:27 uredi ukloni ovu izmjenu Walter9 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 11.007 edits dopune i stilska obrada Novija izmjena →
Redak 1: [[Datoteka:Natko Nodilo.jpg\|thumb\|right\|Natko Nodilo]] '''Natko Nodilo''' ([[Split]], [[31. kolovoza]] [[1834]]. - [[Zagreb]], [[21. svibnja]] [[1912]].), [[Hrvatska\|hrvatski]] političar, povjesničar i publicist. == Obitelj i obrazovanje == Studirao je teologiju, povijest i zemljopis u [[Beč]]u. Bio je prvi profesor opće povijesti na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]]. Jedan je od vođa [[Narodna stranka (Dalmacija)\|Narodne stranke]] u Dalmaciji i urednik novina "[[Narodni list\|Il nazionale]]". Vodio je polemiku s autonomaškim ideologom N. Tommaseom u kojoj je argumentirao i pozivajuće se na povijesne izvore dokazao nužnost sjedinjenja [[Dalmacija\|Dalmacije]] s Hrvatskom. Kao povjesničar proučavao je ranu srednjevjekovnu [[povijest]] Hrvata i jugoistočne Europe. Podrijetlom je iz stare ribarske obitelji s otoka [[Mljet\|Mljeta]], koja se u prvoj polovini [[19. stoljeće\|19. stoljeća]] doselila u Split. Završio je sjemenišnu gimnaziju, a potom je studirao [[teologija\|teologiju]] u [[Zadar\|Zadru]]. Godine [[1856]]. prekinuo je školovanje da bi već iduće godine studirao u [[Beč\|Beču]] povijest i zemljopis. Godine [[1862]]. vratio se u Split i postao profesor na splitskoj gimnaziji.<ref>Kečkemet, D., str. 64.</ref> == Političko djelovanje == === Počeci === Natko Nodilo se zainteresirao za buđenje nacionalne svijesti u Dalmaciji još [[1848]]. godine u dijacezanskom sjemeništu u splitu kada je osnovao tajnu đačku regimentu "Ne boj se" zajedno sa grupom mladih domoljuba među kojima su se, uz njega, isticali [[Mihovil Pavlinović]], [[Luka Botić]] i Antun Bakotić. Oni su se povezali sa ostalim splitskim intelektualcima, narodnjačkih uvjerenja, osobito sa [[Kosta Vojnović\|Kostom Vojnovićem]], [[Gajo Bulat\|Gajom Bulatom]] i [[Vid Morpurgo\|Vidom Morpurgom]].<ref>Obad, S, str. 8.</ref> Zajedno su tvorili jezgru budućeg narodnog pokreta u Splitu koji se proširio na čitavu [[Dalmacija\|Dalmaciju]], a sam Nodilo je postao jedan je od vođa [[Narodna stranka (Dalmacija)\|Narodne stranke]] u Dalmaciji. === Il Nazionale === Među splitskim narodnjacima rodila se misao o pokretanju vlastitih novina, isprva na talijanskom jeziku, kojima bi privukli dio talijanizirane dalmatinske inteligencije i priveli ih na narodni duh. List [[Narodni list\|"Il Nazionale"]] počeo je izlaziti [[1. ožujka]] [[1862]]. godine u Zadru, a na prijedlog [[Miho Klaić\|Klaića]] i Pavlinovića, list je počeo uređivati Natko Nodilo zbog čega je morao odstupiti sa položaja profesora u gimnaziji i preseliti se u Zadar, gdje se list počeo tiskati. Temeljne odrednice lista pod Nodilovom uređivačkom politikom bile su potpuna sloboda za sve, rad na ujedinjenju Dalmacije s [[Hrvatska\|Hrvatskom]], poštivanje prava talijanske manjine, ravnopravnost obaju jezika, obrana [[Slaveni\|slavenske]] narodnosti i slavenska uzajamnost.<ref>Kečkemet, D., str. 91.-92.</ref> Najznačajniji događaj koji je rasplamsao sukob između [[autonomaši\|autonomaša]] i narodnjaka u Dalmaciji, bila je polemika između Nodila i [[Nikola Tommaseo\|Tommasea]] u 22. broju "Narodnog lista" iz [[1862]]. godine. U toj prepirci Nodilo je osudio autonomaštvo, tvrdeći da se iza njega krije [[Italija\|talijanski]] nacionalizam, opravdavao nužnost sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i molio Tommasea neka ne dijeli Dalmatince više nego ih je Bog podijelio.<ref>Vrandečić, J., str. 102.</ref> Nodilo je iz čitave polemike izašao kao moralni pobjednik primajući čestitke oduševljenih narodnjaka iz cijele Dalmacije. Nodilo je cijelo vrijeme dok je bio urednik njegovao liberalnu i projugoslavensku orijentaciju lista. Kada je u Narodnoj stranci osnažila hrvatska nacionalna ideja, koja je zahvatila i "Il Nazionale", Nodilo je [[1867]]. godine napustio uredništvo i zaposlio se na zadarsku gimnaziju. Dužnost zastupnika u Dalmatinskom saboru obnašao je urazdoblju od [[1867]]. do [[1870]]. godine. == Znanstveni rad == Nakon raskola sa nacionalnom strujom u Narodnoj stranci koju je predvodio Mihovil Pavlinović, Nodilo se preselio u Zagreb kada su ga [[1874]]. godine pozvali [[Franjo Rački\|Rački]] i [[Josip Juraj Strossmayer\|Strossmayer]] na [[Sveučilište u Zagrebu\|zagrebačko sveučilište]]. Bio je prvi profesor opće povijesti na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]]. Kao povjesničar proučavao je ranu srednjevjekovnu [[povijest]] Hrvata i jugoistočne Europe. == Djela == ''Postanje svjetovne papinske vlasti ili pedeset godina talijanske historije'' ''Religija Srba i Hrvata na glavnoj osnovi pjesama, priča i govora narodnog'' ''Historija srednjeg vijeka za narod hrvatski i srpski I-III'' (1899.-1905.)(nedovršeno) == Bilješke == <references/> == Literatura == ''Kečkemet, D., Hrvatski narodni preporod u Splitu, Split, 1999.'' ''Obad, S, Tri faze u ponarođenju splitske općine, u Hrvatski narodni preporod u Splitu, u Hrvatski narodni preporod u Splitu, Split, 1984.'' ''Vrandečić'', J., Dalmatinski autonomistički pokret u XIX. stoljeću, Zagreb, 2002.'' ~~{{Mrva-biog-znan-hrvatska}}~~ {{Rektori_Sveučilišta_u_Zagrebu}}

Natko Nodilo: razlika između inačica