Pošip: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dodao nove wikipoveznice, maknuo predložak wp+, mali ispravci |
|||
Redak 8:
===Podrijetlo===
O podrijetlu ove sorte dugo je postojalo više hipoteza. Najčešće se tvrdilo da su ga davno, za potrebe „prve“ obnove vinograda [[korčula]]nski pomorci sa Istoka donijeli na svoj otok. Ovu hipotezu su potvrđivala i ispitivanja koja su pokazala da Pošip po svojim morfološkim karakteristikama pripada ekološko-geografskoj skupini ''Conv. Occidentalis''. No tek su najnovija DNK ispitivanja otkrila da je ta „orijentalna“ morfološka svojstva Pošip samo naslijedio, a da je on uistinu pravi i autohtoni Korčulanin.
Dr. Marcel Jelaska, iz Instituta za jadranske kulture-Split, koji je istraživao porijeklo Pošipa, [[1965.]]-[[1967.]] piše da se za kultivar Pošip pročulo u drugoj polovici [[19. stoljeće|19. stoljeća]], što potvrđuje i arhiva starih korčulanskih obitelji gdje se prvi put spominje vino Pošip berbe [[
Pošip se do tada sadio izmiješan sa ostalim sortama, a uglavnom ga se bralo i miješalo sa ostalim bijelim sortama. Naravno samo ono što bi od njega ostalo, zbog rane zriobe napadale su ga [[ptice]], [[ose]] i ostali [[kukci]], a zbog izvrsnog okusa i visokog sladora „pustošili“ bi ga i ljudi, a čak i danas Pošip se prodaje na tržnicama kao stolno grožđe ili zobatica.
Netko od smokviških vinogradara je isprobao dobiti manju količinu vina, ali samo od grožđa Pošip i priča je krenula. U Smokvicu stižu stručnjaci iz splitskog Instituta za jadranske kulture, agronom Marcel Jelaska i enolog Ljubo Rumora, nekoliko godina rade se ispitivanja, pokusi, traže se najbolji položaji, najbolji omjeri, i priprema se zaštita kontroliranog podrijetla. Konačno, [[1967.]] godine Pošip berbe [[1965.]] zaštićen je kao prvo vrhunsko bijelo vino sa područja tadašnje Jugoslavije. Od tadašnje „manjinske“ sorte, danas je na području Smokvice, kao i Čare, prema nekim procjenama zastupljen između 85 do 95%.
I na kraju rješenje zagonetke o porijeklu i prisutnosti orijentalnih morfoloških karakteristika u kultivaru Pošip. Dr. Edi Maletić i dr. Ivan Pejić sa zagrebačkog [[Agronomski fakultet u Zagrebu|Agronomskog fakulteta]] [[2002.]] godine, utvrdili su DNK metodom molekularnih markera kako je ta samonikla loza prvog Pošipa, koju je u šumi ili na šipku, sredinom [[19. stoljeće|19. stoljeća]] pronašao smokviški težak Marin Tomašić Barbaca pok. Marina zvan Caparin, nastala od jedne sjemenke koja se „rodila“ kao rezultat oplodnje Bratkovine bijele i Zlatarice blatske bijele (do sada manje poznate korčulanske sorte), od kojih je jedna ili čak obje porijeklom s istoka. Od njih, dakle od svojih roditelja, Pošip je dobio i zadržao morfološke karakteristike po kojima ga se može svrstati i u ekološko-geografsku skupinu ''Conv. Occidentalis'', no Maletić i Pejić svojim su istraživanjem dokazali da je Pošip svojim „rođenjem“ pravi Korčulanin.
===Naziv===
Postoje dvije, jednako vjerodostojne, priče o tome kako je Pošip dobio ime, jedna kaže da je to zbog izdužene šiljate bobice koja je nalik na „šip“ (lokalni naziv za šiljatu stranu mašklina ili krampa). Druga priča govori da je naš junak Marin pronašao tu „čudnovatu“ lozu razvijenih prutova na šipku ili kako bi se to u Smokvici reklo, raste „po šipak“, te je prema usmenoj predaji nazvan „pošipak“, kasnije tijekom vremena došlo je do racionalizacije, zadnji slog je otpao i ostao je samo Pošip.
|