Novoasirsko Carstvo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 37:
Njegov nasljednik [[Šalmanasar V.]] gotovo je sigurno osvojio [[Samarija|Samariju]] i [[kraljevstvo Izrael]] oko 722. pr. Kr., a njegovi su stanovnici preseljeni u Asiriju. Na koncu je kralj ubijen, a njegovo mjesto zauzima uzurpator [[Sargon II.]] koji nastavlja s osvajanjima. Ipak, morao se suočiti i s unutarnjim nemirima, koji su dali povoda vazalinim državama, Damasku, Arpadu i Samariji, da se pobune. U [[bitka kod Karkara|bitci kod Karkara]] Sargon ih poražava i ponovno stiže do Gaze, gdje pobjeđuje i egipatsku vojsku. Svoj je utjecaj proširio i na [[Cipar]]. Vodio je borbe i na sjeverozapadu, te uspio postići mir na tim granicama. U Babiloniji su nastavljene borbe s Merodah-Baladanom. Sargon je izgradio sasvim novu prijestolnicu - Dur Šarukin (Utvrda Sargon) - nešto sjevernije od [[Niniva|Ninive]]. Središnja zgrada novog grada bila je kraljevska palača, no ondje su se uzdizali i veličanstveni [[hram]]ovi i [[zigurat]]i, a čitav je kompleks bio opasan snažnim zidinama. Iz svih dijelva Sarogonova carstva stanovništvo je preseljavano u Dur Šarukin, kako bi se napunio novi grad.
Sargonov sin i nasljednik, [[Sanherib]] (705.-681. pr. Kr.) morao je svoju pozornost okrenuti prema zapadu. [[Kraljevstvo Juda]] s kraljem [[Ezekija|Ezekijom]] na čelu, odbijalo je pokornost Asiriji, te je sklopilo savez s [[drevni Egipat|Egiptom]]. Povjesničari se do danas nisu složili valja li govoriti o jednom ili više vojnih pohoda prema [[Jeruzalem]]u. Ipak, jasno je da je asirska vojska porazila egipatsko-etiopsku vojsku kod mjesta Eltekeh na području Jude. Nakon toga je počela opsada Jeruzalema, a grad nije nasilno pao, nego je Ezekija Sanheribu dao bogate darove. Ostali judejski gradovi bili su teško razoreni, a osobito [[Lakiš]]. U sljedećem sukobu s etiopskom vojskom asirske su se snage naglo povukle. Povijesni izvori nude više razloga tome povlačenju, no do danas nije jasno što se doista dogodilo. U [[Babilonija|Babiloniji]] otpor protiv Sanheriba predvodio je i dalje [[Kaldejci|Kaldejac]] [[Merodah-Baladan]], a nakon njegove smrti, njegov sin. Babiloncima su se pridružili i [[
=== Kulturna i religijska obnova ===
Redak 45:
=== Asurbanipal ===
Asurbanipal (669. - oko 631. ili 627. pr. Kr.) je nastavio s vojnim djelovanjem u Egiptu kako bi ga sasvim podložio, tako da je 667. pr. Kr. ponovno osvojio Memfis, koji se bio pobunio, baš kao i nekoliko godina kasnije. Tada, 663. pr. Kr., osvaja i [[Teba|Tebu]], no asirska će vlast ondje naglo početi slabiti zbog briga na drugom kraju carstva, pa će Egipat konačno vratiti svoju neovisnost. Najveći Asurbanipalov problem bila je [[Babilonija]] i njezini saveznici [[Elam]]iti. Asurbanipalova brata, Šamaš-šuma-ukina, njihov otac, Asarhadon, postavio je za kralja u Babilonu, što je dovelo do rata među braćom, koji je trajao od 652. do 648. pr. Kr. Većina se sukoba odigrala na babilonskom području, tako da je najveće žrtve i podnijelo babilonsko stanovništvo. Za posljednje opsade Babilona izbilo je siromaštvo i glad. Šamaš-šuma-ukin na koncu je poražen, unatoč pomoći saveznika - Elamaca i [[Arapi|Arapa]]. Asurbanipal je tada osvojio i elamski glavni grad [[
I za Asurbanipala središte je kraljevstva bila [[Niniva]], u kojoj je izveo velike grakđevinske radove, a osobito veličanstvenu sjevernu palaču s velikom terasom, travnjacima i egzotičnim biljkama i životinjama, brojnim prostorijama s velikim kamenim reljefima koji dočaravaju Asurbanipalove pobjede. Osim toga, gradio je u [[Ašur]]u, Arbeli i [[Kalah]]u, a nastavio je i Asarhadonov plan obnove [[Babilon]]a. Kao jedan od vjerojatno rijetkih pismenih asirskih kraljeva, Asurbanipal je u knjižnicama Ninive skupio veliku zbirku spisa pisanih [[klinasto pismo|klinastim pismom]], koji su danas povjesničarima glavni izvor za poznavanje asirske i babilonske kulture.
|