Wikipedija

Pošip: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Redak 8:
===Podrijetlo===
O podrijetlu ove sorte dugo je postojalo više hipoteza. Najčešće se tvrdilo da su ga davno, za potrebe „prve“ obnove vinograda [[korčula]]nski pomorci sa Istoka donijeli na svoj otok. Ovu hipotezu su potvrđivala i ispitivanja koja su pokazala da Pošip po svojim morfološkim karakteristikama pripada ekološko-geografskoj skupini ''Conv. Occidentalis''. No tek su najnovija DNK ispitivanja otkrila da je ta „orijentalna“ morfološka svojstva Pošip samo naslijedio, a da je on uistinu pravi i autohtoni Korčulanin.
Dr. Marcel Jelaska, iz Instituta za jadranske kulture-Split, koji je istraživao porijeklo Pošipa, [[1965.]]-[[1967.]] piše da se za kultivar Pošip pročulo u drugoj polovici [[19. stoljeće|19. stoljeća]], što potvrđujepotvrđuju i arhivaarhive starih korčulanskih obitelji gdje se prvi put spominje vino Pošip berbe [[1880.]] TeDr. Jelaska te [[1967.]] godine, dr. Jelaska zapisuje i događaj koji se zbio ne tako davno, prije dvije ili najviše tri „težačke“ generacije. Glavni akter težak Marin Tomašić Barbaca pok. Marina zvan Caparin iz Smokvice, sijekući šumu u kanjonu Stiniva, pronašao je samoniklu lozu u šumi koja ga je zainteresirala svojim izvrsnim okusom i neuobičajenom aromom. Porezao je njene prutiće i zasadio ih u svoj obližnji vinograd na predjelu „Punta-Sutvara“ (jugoistočni dio Smokvice uz samu granicu sa Čarom). Kroz određeni broj godina množio je trsove u svom vinogradu, a davao ih je i drugim vinogradarima iz Smokvice i Čare, ili su ih oni sami, uvidjevši njene odlične karakteristike, uzimali. Još su [[1967.]] godine, kad je Jelaska napisao citirani tekst postojali matični (prvo posađeni) trsovi Pošipa na vlastitom korijenu kao svjedoci svojega porijekla, koji su se održali zahvaljujući pjeskovitom tlu, koji nije mogla poharati filoksera, sve dok ta usmena predaja nije zapisana.
Pošip se do tada sadio izmiješan sa ostalim sortama, a uglavnom ga se bralo i miješalo sa ostalim bijelim sortama. Naravno samo ono što bi od njega ostalo, zbog rane zriobe napadale su ga [[ptice]], [[ose]] i ostali [[kukci]], a zbog izvrsnog okusa i visokog sladora „pustošili“ bi ga i ljudi, a čak i danas Pošip se prodaje na tržnicama kao stolno grožđe ili zobatica.
Netko od smokviških vinogradara je isprobao dobiti manju količinu vina, ali samo od grožđa Pošip i priča je krenula. U Smokvicu stižu stručnjaci iz splitskog Instituta za jadranske kulture, agronom Marcel Jelaska i enolog Ljubo Rumora, nekoliko godina rade se ispitivanja, pokusi, traže se najbolji položaji, najbolji omjeri, i priprema se zaštita kontroliranog podrijetla. Konačno, [[1967.]] godine Pošip berbe [[1965.]] zaštićen je kao prvo vrhunsko bijelo vino sa područja tadašnje Jugoslavije. Od tadašnje „manjinske“ sorte, danas je na području Smokvice, kao i Čare, prema nekim procjenama zastupljen između 85 do 95%.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Pošip"