Daniel (knjiga): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: mini|lijevo|[[Michelangelov prikaz Daniela u Sikstinskoj kapeli]] {{Stari zavjet}} '''Daniel''' je ime [[Biblija|biblij...
 
mNema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Slika:Michelangelo Buonarroti 026.jpg|mini|lijevo|[[Michelangelo]]v prikaz Daniela u [[Sikstinska kapela|Sikstinskoj kapeli]]]]
{{Stari zavjet}}
'''Daniel''' je ime [[Biblija|biblijske]] knjige iz [[Stari zavjet|Starog zavjeta]]. Pisac je Izraelac [[Daniel (prorok)|Daniel]], koji je postao savjetnik [[babilon]]skom vladaru [[NabukodonozorNabukodonosor II.|Nabukodonozoru II.]]u. Biblijska kratica knjige je Dn.
 
Pisac knjige je [[prorok]] Daniel, čije ime znači "[[Bog]] je moj sudac". U knjizi je opisao događaje, koji su mu se dogodili. Knjiga ima dva dijela. Prvi dio (1. do 6. poglavlje) je niz od šest priča Danijela i njegovih prijatelja. Drugi dio (7. do 12. poglavlje) sadrži četiri apokaliptična viđenja. Knjiga je u originalu napisana dvojezično na [[hebrejski jezik|hebrejskom]] i [[aramejski jezik|aramejskom jeziku]]. Poglavlja od 2. do 7. napisana su na aramejskom jeziku, a ostala na hebrejskom. Daniel koristi izraz "Sin čovječji" (Dn 7,13), kojim je kasnije [[Isus]] imenovao samoga sebe i time potvrdio, da je obećani Mesija. U govoru na Maslinskoj gori, Isus imenom spominje Daniela (Mt 24,15). Pojedini dijelovi [[Novi zavjet|Novoga Zavjeta]]: [[Evanđelje po Mateju]] poglavlja 24. i 25., [[Druga poslanica Solunjanima]] poglavlja 1. i 2. i [[Otkrivenje]] povezani su s Danielovom knjigom i proširuju viđenja, koja je [[Bog]] dao Danielu.
Redak 7:
== Šest priča ==
 
1. Daniel je bio među [[Židovi|Judejcima]], koji su odvedeni u [[babilon]]sko zatočeništvo, nakon što su Babilonci 605. g. pr. Kr. osvojili [[Jeruzalem]]. Tada je imao između 15. i 20. godina. Sveto posuđe iz hrama u Jeruzalemu također je odnešeno i pohranjeno u babilonskoj riznici. Daniel i trojica njegovih prijatelja Hananija, Misael i Azarja bili su među kraljevskim judejskim mladićima, koji su izabrani za trogodišnji tečaj školovanja u kraljevskoj palači: "neka budu bez nedostatka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro poučeni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru (Dn 1,4) <ref>http://www.hbk.hr/biblija</ref>." Bog im je dao znanje i [[mudrost]], a Daniel je imao i sposobnost razumijevanja viđenja i [[san|snova]]. Babilonski kralj [[NabukodonozorNabukodonosor II.|Nabukodonosor II.]] postavlja tu četvoricu, da mu budu savjetnici. Posljednji redak 1. poglavlja, koji je mogao biti dodan mnogo vremena nakon što je prethodni dio bio napisan ukazuje da je Daniel još uvijek bio u kraljevskoj službi nekih 80 godina nakon svog odlaska u izgnanstvo, što bi bilo oko 538. g. pr. Kr.
 
2. Kasnije je kralj sanjao [[san]], koji nije znao protumačiti, a niti njegovi zvjezdari. Naredio je, da ih pogube, a s njima i Daniela i njegove prijatelje. Daniel je molio Boga, da mu objasni sani uslišana mu je molba te je otišao pred kralja: "Tajnu koju istražuje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci, čarobnici, gataoci i zaklinjači; ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saopćio kralju [[Nabukodonosor II.|Nabukodonozoru]] ono što će biti na svršetku [[dan]]a (Dn 2,27-28)." Babilonsko kraljevstvo osvojit će drugo kraljevstvo (Perzija), a poslije će još doći i kraljevstva [[Grčka|Grčke]] i [[Rimski imperij|Rima]]. Također, "u vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod (Dn 2,44)." Kralj je slavio Boga i nagradio Daniela. Postavio ga je za upravitelja pokrajina i na čelo babilonskih mudraca.
 
3. [[Nabukodonosor II.|Nabukodonozor II.]] je postavio [[zlato|zlatni]] kip i naredio svima, da se klanjaju kipu. Trojica Danielovih prijatelja su odbili te su bačeni u užarenu [[peć]]. Azarja se molio Bogu u pomoć. [[Anđeo]] Gospodnji izbavi ih od ognja te su slavili Boga. Kralj se začudio i hvalio Boga te je trojicu prijatelja nagradio.
 
4. Kralj je ponovno usnuo san. Daniel je jedini znao protumačiti san jer je imao Duha Božjega (Dn 4,6). Kralj je sanjao veliko snažno [[stablo]], koje je iznenada posječeno na nebesku zapovijed. To stablo je bio sam kralj, koji je na sedam godina izgubio snagu i razum, jer se uzoholio pa je bio poput divlje [[životinja|životinje]]. Na kraju sedme godine, Nabukodonozor[[Nabukodonosor II.]] je shvatio, da "Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće (Dn 5,21)." Vratio mu se [[razum]] i ponovno je vladao.
 
[[Datoteka:Rembrandt-Belsazar.jpg|200px|lijevo|thumb|[[Rembrandt]]ova slika inspirirana pričom o ljudskoj ruci, koja piše po zidu.]]