Milan Nedić: razlika između inačica

|čin2= [[general]]

|mandat_start=[[29. kolovoza]] [[1941.]].

|mandat_kraj=[[4. listopada]] [[1944.]].

'''Milan Nedić''' ([[srpski jezik|srpski]] '''''Милан Недић ''''', [[Grocka]], [[Beograd]], [[2. rujna]] [[1878.]]. – [[Beograd]], [[4. veljače]] [[1946.]].) je bio srpski [[general]] i [[političar]] koji je vodio [[Nedićeva Srbija|mariontesku vladu u Srbiji]] okupiranoj od strane [[Treći Reich|Trećeg Reicha]] u [[drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]].

Nedić rođen je [[2. rujna]] [[1878.]]. godine u [[Grocka|Grockoj]] od oca Đorđa, načelnika i majke Pelagije, učiteljice. Porijeklo obitelji Nedić je iz sela [[Zaoke]] kod [[Lazarevac|Lazarevca]], od braće Damjana i Gligorija Nedića.. Majka Milana Nedića je unuka kneza [[nikola Mihajlović|Nikole Mihajlovića]], [[Karađorđe]]vog suborca. Gimnaziju je završio u [[Kragujevac|Kragujevcu]] i [[1895]]. upisao Nižu školu Vojne akademije. Godine [[1904.]]. je završio Višu školu Vojne Akademije, potom Generalštabnu pripremnu i stupio na dužnost u vojsci.

U čin majora je unaprijeđen [[1910.]]. Služio je tijekom [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i primio je brojna odlikovanja i medalje za hrabrost. U čin potpukovnika je unaprijeđen [[1913.]] godine.

Godine [[1915.]]., tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] je unaprijeđen u pukovnika i služio je u generalštabu kao najmlađi pukovnik u srpskoj vojsci. Tijekom srpskog povlačenja preko Crne Gore i Albanije od studenog [[1915.]]. do siječnja [[1916.]]., njegovi vojnici su čuvali odstupanje srpske vojske. Godine [[1916.]]. je imenovan za ordonans-časnika kralja [[Petar I. Karađorđević|Petra I.]] U rujnu [[1918.]]. zapovijedao je Pješačkom brigadom Timočke divizije prilikom proboja [[Solunska fronta|Solunskog fronta]].

Nakon rata, Nedić je nastavio služiti kao zapovjednik pješaštva, prije nego što je imenovan načelnikom štaba Četvrte i Treće vojne oblasti kao i zapovjednikom Dravske divizijske oblasti. U čin divizijskog generala je unaprijeđen [[1923]]. i konačno u čin vojnog generala [[1930.]] godine. Između [[1934.]]. i [[1935.]]. bio je načelnik Glavnog generalštaba jugoslavenske vojske.

Nedić je [[1939.]]. postavljen za Ministra [[Kraljevska jugoslavenska vojska|vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije]], ali ga je zbog otvorenog podržavanja [[Treći Reich|Trećeg Reicha]] i [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]], regent knez [[Pavle Karađorđević]] smijenio sa dužnosti [[6. studenog]] [[1940.]] godine.

Za vrijeme [[Travanjski rat|Travanjskog rata]] general Nedić je zapovijedao jedinicama Treće armije na prostoru Makedonije i pokušao je spriječiti dijelove 12. njemačke armije da prođu iz pravca [[Bugarska|Bugarske]]. Ta fronta je ubrzo probijena i Nedić se morao povući ka unutrašnjosti Srbije. U rasulu je bio jedan od rijetkih generala koji nije dospio u zarobljeništvo. Jugoslavenska vlada ga je [[28. travnja]] [[1941.]]. proglasila odgovornim za raspad jugoslavenske odbrane u [[Makedonija|Makedoniji]] tijekom invazije [[Sile Osovine|sila Osovine]].

Zapovjednik [[Wermacht]]a Heinrich Danckelmann je odlučio povjeriti Nediću upravljanje okupiranom Srbijom, nakon što je Nedića predložila srpska aristokracija. Nedić je malo prije toga izgubio sina jedinca i trudnu snahu u eksploziji municije u Smedervskoj tvrđavi, i nakon nekoliko odbijanja, je prihvatio mjesto predsjednika marionetske vlade, nazvane [[Vlada narodnoga spasa]], [[29. kolovoza]] [[1941.]]. Država nastala nakon tog događaja danas je poznata kao [[Nedićeva Srbija]]. Iako je naziv Nedićeva Srbija ne služben i prije je bilo riječ o Državi Srbiji ili prema njegovim prijedlozima državi koja se trebala zvati SveSrbija.

Dana [[1. rujna]] [[1941.]]. Nedić je održao govor na Radio Beogradu, gdje je objavio namjeru svoje administracije da "sačuva srž srpskog naroda", prihvaćajući okupaciju i radeći za Nijemce. Tim činom započela je Nedićeva strahovlada (uz pomoć Nijemaca) i zločini u Srbiji. Također je govorio protiv organiziranja otpora okupatorskim snagama. Uz pomoć Wermachta, Nedić je pokraj [[1941.]]. uspio umiriti Srbiju i prisiliti na povlačenje komunističke [[partizani|partizan]]ske odrede i one [[četnici|četnike]] koji se nisu složili da surađuju sa Nijemcima. Preostalim četničkim odredima u Srbiji je dozvolio legalizaciju, tj. stavljanje pod njegovu komandu.

Tijekom rata više od 200.000 ljudi je umrlo u Srbiji zbog rata: 67.000 partizana, 70.000 ljudi u njemačkim [[sabirni logor|koncentracionim logorima]] i odmazdama, koje su zahtijevale 100 ubijenih Srba za jednog ubijenog njemačkog vojnika. U kolovozu [[1942]]. Nijemci su objavili da je Srbija očišćena od Židova. Prema [[Nikola Živković|Nikoli Živkoviću]], tijekom Nedićeve uprave u Drugom svjetskom ratu, 6.478 biblioteka, 1.670 škola, 30 fakulteta, 19 muzeja, 7 kazališta, 52 pravoslavne crkve i manastira, 216 džamija, 63 sinagoge i više od 60 raznih naučnih institucija je uništeno ili opljačkano. Dana [[4. listopada]] [[1944.]]., Nedićeva vlada je raspuštena, a on je [[6. listopada]], zajedno sa većinom svojih ministara, prebačen, po odluci Nijemaca, iz Beograda u austrijski grad [[Kitzbühel]]. Kitzbühel je bilo mjesto gdje su bile smještene sve vlade čije su zemlje Nijemci okupirali. Britanske snage su ga predale [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|jugoslavenskim partizanskim snagama]] [[1. siječnja]] [[1946.]] godine.

Nedić je zatvoren u Beogradu, i redovno ga je saslušavao [[major]] [[Milo Milatović]]. Beogradske novine su [[5. veljače]] [[1946.]]. objavile vijest da je Milan Nedić počinio samoubojstvo skočivši kroz prozor dok čuvari nisu pazili.