Wilhelm Steinitz: razlika između inačica

'''Wilhelm Steinitz''' ([[njemački]]: Wilhelm Steinitz, [[engleski]]: William Steinitz), ([[Prag]], [[14. svibnja]] [[1836.]] - [[New York]], [[12. kolovoza]] [[1900.]]), [[Austrija|austrijski]] šahist [[Židovi|židovskog]] podrijetla i prvi službenanislužbeni svjetski prvak u šahu.

Poznat je po svom originalnom doprinosu šahovskoj strategiji kao što su njegove ideje o pozicijskoj igri, a njegove teorije su visoko cijenili tako različiti šahisti kao što su bili [[Aron Nimcovič]], [[Zigbert Taraš]] i [[Emanuel Lasker]].

Rođen je u Pragu[[Prag]]u, u bivšoj [[Austrougarska|Austrougarskoj]] (sadadanas [[Češka]]) 17. svibnja, 1836. Steinitz je smatran najboljim igračem šaha na svijetu od pobjede nad [[Adolf Andersen|Adolfom Andersenom]] u meču održanom 1866. Njegovu pobjedu nad Johannesom Zuckentortom godine većina smatra prvom borbom za svjetsku titulu.

Steinitz je branio titulu od [[1886.]] do [[1894.]], u četiri meča protiv Zuckentorta, Čigorina (dva puta) i Gunsberga. Izgubio je dva meča protiv Laskera, [[1894.]] i [[1896.]], koji je postao njegov nasljednik na svjetskom šahovskom tronu.

Steinitz je prihvatio [[znanost|znanstveni]] pristup u izučavanju šaha. On će formulirati svoje teorije znanstvenim izrazima i „zakonima“.

Steinitz je postao američki državljanin 23. studenog, [[1888.]], pošto je pet godina živio u [[New YorkuYork]]u, a svoje ime "Wilhelm" promijenio je u "William".

Njegova šahovska karijeru nije mu donijela financijski dobit i umro je 12. kolovoza 1900. kao siromah u New Yorku. Sahranjen je na groblju u [[Brooklyn]]u.

Lasker, koji je preuzeo titulu od Steinitz a, jednom je rekao: „Ja, koji sam pobijedio Steinitza, opravdat ću njegove teorije, i ispravit ću greške koje je on učinio.“ Steinitzova sudbina i Laskerov trud da izbjegne sličnu financijsku propast navođeni su među razlozima zašto se Lasker toliko borio sačuvatosačuvao svetskisvjetski naslov prvaka.

Steinitz je počeo profesionalno igrati šah sa 26 godina u [[Engleska|Engleskoj]]. Njegova igra u to vrijeme nije se ralikovala od ostalih igrača: oštra, agresivna i puna žrtvovanja. Godine [[1873.]] međutim njegova igra iznenada se promijenila. Počeo je posvećivati veliku pažnju onome što se danas naziva pozicijski elementi šaha: raspored pješaka, prostor, zaštita skakača i sl. Polako je usavršavao svoj način igre, što mu je pomoglo da izraste u prvog svjetskog prvaka u šahu.

Ono što je Steinitz dao šahu može se uporediti s onim što je [[Isaac Newton|Newton]] dao [[fizika|fizici]]: pretvorio ga je u pravu znanost. Izdvajajući veći broj pozicija na ploči, Steinitz je shvatio da svi briljantni napadi proizilaze iz slabosti u protivnikovoj odbraniobrani. Proučavajući i razvijajući pozicije, usavršio je novu vještinu obrane koja je brzo uzdigla tadašnju razinu igre. ŠtavišeŠtoviše, naglasio je ideju da se napad u šahu sastoji od onoga što se danas naziva „Akumulacijska teorija“, zbroj jako malih prednosti.

Iako to nije odmah bilo očevidno, Steinitz je šahovskom svijetu dao svoj najveći dar. Iako je taktika bila, i danas je, osnovni element čvrste igre, njegova nova teorija dala je mogućnost kako za obranu tako i korišćenjekorištenje briljantnih kombinacija po čemu je njegovanjegovo eradoba bilabilo poznata.poznato.

Kada se borio za svoju prvu titulu 1886. protv Zuckentorta, postalo je jasno da Steinitz igra na drugoj razini. IakoPretrpio je pretrpio seriju poraza na početku meča, to je postalo jasno onima koji bolje razumiju šah (na primerprimjer: iako je u trećoj partiji bio je strateški superiorniji alinadmoćniji nije ju uspio i realizirati je). Vremenom se međutim razina Steinitzove igre unapređivala i meč se završio njegovom uvjerljivom pobjedom (10:5).

Možda se ocjena Steinitzovog uticajautjecaja na šah može najbolje iskazati rečimariječima drugog majstora strategije [[Tigran Petrosjan|Tigrana Petrosjana]]: „Značaj Steinitzovog učenja je u tome što je on pokazao da šah u principu ima jasno definiranu logičku strukturu.“