Oratorij: razlika između inačica

U našoj domovini skladatelji oratorija su zapravo rijetki. Naš najstariji oratorij je djelo [[split]]skog liječnika i skladatelja Julija Bajamontija pod nazivom La Traslazione di S. Doimo – Prijenos kostiju sv. Dujma iz [[1770]]. godine. Tek u [[20. st]]. pojavljuju se naši novi oratorijski skladatelji poput [[Ivan Zajc|Ivana pl. Zajca]] – Prvi grijeh, [[Božidar Širola|Božidara Širole]] Život i spomen sv. [[Ćiril]]a i [[Metod]]ija i dr. Zatim oratorij 'Tužba u hramu' skladatelja Albe Vidakovića ([[1914]]. – [[1964]].) na tekst pjesnika i svećenika Jerolima Kornera. Vidaković nije dovršio oratorij već su ga po skicama dovršili L. Županović i [[Anđelko Klobučar|A. Klobučar]] 1997. godine.
Od suvremenih autora spomenimo Davora Bobića i oratorij Kralj Tomislav, oratorij za soliste, recitatora, zbor i simfonijski orkestar na libreto Boro Pavlović (1992./1993.) Posljednji oratorij hrvatskog autora jesu "Pashalne slike" (oratorij za sole, dječji zbor, mješoviti zbor i orkestar) hrvatskog skladatelja mo [[Anđelko Igrec|Anđelka Igreca]]. Oratorij je praizveden [[28. rujna]] [[2007]]. na 37. [[Varaždinske barokne večeri|Varaždinskim baroknim večerima]] povodom proslave 10. obljetnice [[Varaždinska biskupija|Varaždinske biskupije]].