Almoš: razlika između inačica

Dodan 291 bajt ,  prije 12 godina
stilizacija, ispravci i dodaci
m (pravopis)
(stilizacija, ispravci i dodaci)
[[Datoteka:Chronicon Pictum P105 Kálmán és Álmos kibékülése Dömösön.JPG|mini|250px|Koloman i Almoš u Dömösu]]
'''Almoš''' ('''Almo'''<ref name="Horvat">[[:s:Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Tomislav, prvi kralj hrvatski|Rudolf Horvat, ''Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.)'']]</ref><ref>Trpimir Macan, ''Povijest hrvatskoga naroda'', Zagreb, 1992.</ref>), [[Ugarska|ugarski]] jekraljević iz dinastije [[Arpadović]]. bioBio je nećak ugarskoga kralja [[Ladislav I. Sveti, kralj Mađarske|Ladislava I. Svetog]]. Nakoni smrti kraljabrat [[ZvonimirKoloman]]a u [[Slavonija|Slavoniji]] je zavladao kralj Ladislav. Za vladara u tom dijelu Hrvatske je postavio Almoša, da bi pokazao da taj dio Hrvatske ne namjerava pripojiti Ugarskoj. Almoša su za vladara priznavali tamošnji pristaše ugarske stranke. Neuspjevši zavladati Hrvatskom, Ladislav je ipak pripojio Slavoniju svojoj državi, pa se Almoš morao odreći naslova kralja i zadovoljiti naslovom hercega Slavonije.
 
==Životopis==
Ipak nije dugo vladao. Potukao ga je i protjerao [[1095.]] godine hrvatski kralj [[Petar Snačić]] (Svačić). Kralj Ladislav je iste godine umro, a naslijedio ga je nećak [[Koloman]]. Almoš je dobio naslov hercega i dio Ugarske na upravu. Kralj Koloman se u Ugarskoj u više navrata morao boriti protiv svog brata Almoša. Njega je još stric Ladislav I. Sveti postavio za kralja Hrvatske, no Koloman je to dokinuo kada je uspostavio svoju vlast. Almoš se smatrao zakinutim, pa se više puta bunio.
Nakon smrti hrvatskog kralja [[Zvonimir]]a [[1089]]. godine, u [[Slavonija|Slavoniji]] je zavladao kralj ugarski Ladislav. Na tom području postavio je za vladara nećaka Almoša, da bi pokazao da taj dio Hrvatske ne namjerava pripojiti Ugarskoj. Almoša su za vladara priznavali tamošnji pristaše ugarske stranke. Međutim, potukao ga je novoizabrani hrvatski kralj [[Petar Snačić]] (Svačić) i protjerao ga [[1095.]] godine iz Slavonije koju je opet pripojio Hrvatskom kraljevstvu.
 
Kralj Ladislav je iste godine umro, a naslijedio ga je nećak [[Koloman]], Almošev brat. Almoš je dobio naslov [[herceg]]a Slavonije i dio Ugarske na upravu.
Godine [[1097]]. godine ugarska vojska je krenula na Hrvatsku. Ugarskoj se vojsci tada ili možda na povratku suprotstavio kralj Petar Snačić na planini [[Gvozd]]u. U bitki su Hrvati pretrpjeli poraz, a kralj Petar je poginuo. VojskaUgarska vojska nije išlanastavila južnije.pohod Naimeprema jugu, jer su granice Ugarske su na poticaj Bizanta napali [[Kumani]]. [[Bizant]], kome je pripadao Dalmatinski temat, predao ga je zbog smutnji u Hrvatskoj na upravu [[Mletačka Republika|Mletačkoj Republici]]. Godine [[1098]]. godine sklopio je Koloman s Mlečanima ugovor, kojim je njima pripala [[Dalmacija]], a njemu [[Hrvatska]].
 
===Sukob s Kolomanom===
Koloman se nije mogao posvetiti hrvatskim prilikama jer se u Ugarskoj protiv njega [[1098]]. godine pobunio brat Almoš. Nakon što je kralj Koloman [[1102]]. godine osigurao vlast nad Hrvatskom, Almoš se osjetio ugroženim pa je zatražio pomoć od [[Njemačka|Njemačke]]. On je smatrao da on treba vladati u Hrvatskoj, a Koloman u Ugarskoj. Kraljeva i pobunjenička vojska srele su se na obalama Tise, no do bitke nije došlo. Velikaši su nagovorili braću da se pomire. Kralj je oprostio Almošu.
 
Međutim, Almoš se [[1107]]. godine opet pobunio protiv brata. Pobjegao je u [[Poljska|Poljsku]], gdje ga je primio knez [[Boleslav III. Krivousti]] ([[1107.]] - [[1138.]]) i pružio mu vojnu pomoć. Almoš je provalio u [[Ugarska|Ugarsku]] i zauzeo grad Abaujvar na Herandu. Čuvši za to Koloman je odmah pohitao s vojskom i opsjeo grad. Almoš se opet predao, a brat mu je ponovno oprostio. Koloman seje pritom sklopio tajni savez s Boleslavom III. Krivoustim protiv njemačko-rimskog cara Henrika V.
 
Već [[1108]]. godine se Almoš se opet pobunio. Koloman mu je oduzeo svu imovinu i titulu [[herceg]]a čim je doznao da Almoš opet sprema pobunu. TadaAlmoš je pobjegao u Njemačku, agdje ga je primio car [[Henrik V., car Svetog Rimskog Carstva|Henrik V.]] ga je srdačno primio. Izišao je u susret njegovim molbama i objavio rat Kolomanu želeći od Ugarske učiniti vazalnu njemačku državu. Nijemci su opsjeli grad [[Požun]], a vojska češkog kneza [[Svatopluk]]a, koji je bio njemački vazal, provalila je i pustošila sjeverozapadnu Ugarsku. No tada je Češku napao ugarski saveznik, poljski knez Boleslav III. Krivousti, pa se Svatopluk hitno morao vratiti u Češku. Carev pohod je propao jer se Požun nije predao.
 
Koloman je za nasljednika proglasio svog sina [[Stjepan II., kralj Ugarske i Hrvatske|Stjepana II.]] i dao ga okruniti. Pred smrt je saznao da Almoš sprema novu pobunu, pa je zabrinut za sudbinu svog sina i nasljednika, koji je tada imao tek 14 godina dao uhapsitizarobiti Almoša i njegova sina [[Bela II. Slijepi|Belu]], te ih je oslijepio. Potom ih je obojicu zatočio u samostanu Dömös blizu Vaca.<ref>Šišić, F., str. 174.</ref>
 
Godine [[1112]]. godine zahladili su odnosi između Bizanta i Kolomana. To je pokušao iskoristiti mletački [[dužd]], pa je zatražiozatraživši bizantsku pomoć dakako bi vrativratio dalmatinske gradove, no car je to, zauzet drugim poslovima, odbio. Nakon Almoševa osljepljenja, jeugarska prijetolonasljednikovaprinceza Piroška, supruga ugarska[[Ivan princezaII. PiroškaDobri Komnen|Ivana Komnena]], na čijem su se dvoru okupljali Almoševi pristaše isposlovala je carev pristanak., našto je Dužd [[Ordelaf Faliero]] je [[1115]]. godine krenuo u rat. Zauzeo je [[Zadar]], osim kule u kojoj se nalazila kraljevska vojska, te [[Biograd]]. Kralj Koloman, bioshrvan je teško bolestanbolešću i zauzetzabrinut pitanjemzbog pitanja nasljedstva dakrune binije se mogao posvetiti obrani dalmatinskih gradova. Umro je [[1116]]. godine, a nasljedio ga je sin Stjepan II.
 
===Sukob sa Stjepanom II.===
Nakon smrti cara [[Aleksije I. Komnen|Aleksija I. Komnena]] na vlast je došao njegov sin [[Ivan II. Dobri Komnen]]. On je nasljedio jaku državu i punu riznicu, pa se mogao posvetiti proširenju svoje države. Njegov je prvi cilj bila [[Hrvatska u personalnoj uniji sa Ugarskom|Hrvatsko]]-[[Kraljevina Ugarska|Ugarska]] Kraljevina. Careva supruga ''Piroška'', koja je uzela ime Irena je bila kći kralja Ladislava I. Svetog. Ona je na bizantskom dvoru pružila utočište slijepom kraljevu stricu Almošu, a car mu je obećao da će ga vratiti na vlast. I kralj [[Stjepan II., kralj Ugarske i Hrvatske|Stjepan II.]] je otpočeo pripreme za rat. Sklopio je savez sa [[Normani]]ma i [[Srbi]]ma, te prikupio jaku vojsku. Potom je zatražio da car protjera Almoša i druge ugarske nazadovoljnike s dvora, a kada on to nije učinio [[1127.]] je napao Bizant.<ref>Šišić, F., str. 178.</ref> Ugarska vojska je zauzela [[Braničevo]] i [[Beograd]], te prodrla do [[Plovdiv]]a, te se s bogatim plijenom povukla natrag. Kralj je razorio Beograd, a od kamena toga grada dao sazidati [[Zemun]].
 
Almoš je umro [[1127]]. godine.
 
==Bilješke==
==Izvori==
* Ferdo Šišić, ''Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića I dio'', Zagreb, 1944.
*''Klaić, Vjekoslav Klaić, ''Povijest Hrvata I'', Zagreb, 1980.''
*''Šišić, Ferdo Šišić, ''Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara'', Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1990.''
 
 
{{GLAVNIRASPORED:Almoš}}
[[Kategorija: Hrvatski banovi]]
[[Kategorija:Hrvatski vladari]]
 
[[cs:Almoš Chorvatský]]