Razlika između inačica stranice »Stjepan III., hrvatsko-ugarski kralj«

dodaci i poveznice
m (robot Dodaje: fi:Tapani III)
(dodaci i poveznice)
[[Datoteka:III Istvan koronazasa KK.jpg|thumb|right|Stjepan III., hrvatsko-ugarski kralj]]
'''Stjepan III.''' hrvatsko([[mađarski jezik|mađ.]] ''III. Istvan'') ([[1147]]. - ugarski[[4. kraljožujka]] 1172.), hrvatsko - vladaougarski kralj ([[1162]]. i [[1163]]. - [[1172]].) iz dinastije [[Arpadović]]a. {{zaglavlje}}
 
== Borba za vlast ==
Stjepan III. imao je tek 15 godina kada je naslijedio krunu. Vlast su mu htjeli preoteti njegovi stričevi Stjepan i Ladislav, koji su smatrali da tron treba nasljediti najstariji član dinastije [[Arpadovići|Arpadovića]] po načelu seniorata. Mladi je kralj na vlast došao po načelu primogeniture, tj. načelu da vladara nasljeđuje najstariji sin. Kako pitanje nasljeđa nije bilo riješeno, zahtjevi stričeva su naišli na odjek u Hrvatskoj i Ugarskoj. Država se podijelila na bizantsku stranku, koja je podržavala stričeve i zapadnjačku, koja je podupirala mladog [[kralj]]a Stjepana III. Uz to je kao njihov zaštitnik istupio bizantski car [[Manuel I. Komnen]], na čijem su dvoru obojica našli utočište. Čim je primio vijest o smrti kralja [[Gejza II.|Gejze II.]] odmah je s velikom vojskom i kraljevim stričevima krenuo na [[Ugarska|Ugarsku]]. Bizantska stranka je sve više jačala, pa je mladi kralj Stjepan III. pobjegao u [[Austrija|Austriju]].
 
Car je želio da novi kralj postane mlađi Gejzin brat, Stjepan, jer je bio oženjen carevom rođakinjom, no ugarsko i hrvatsko plemstvo se bojalo da on zbog toga ne postane carev [[vazal]]. Zato su, pozivajući se na načelo seniorata, za kralja izabrali starijeg Gejzinog brata Ladislava, a Stjepana su priznali za prijestolonasljednika. No kralj [[Ladislav II.]] je nakon šestomjesečne vladavine umro, pa je na vlast [[1163.]] došao [[Stjepan IV., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepan IV.]]. Ubrzo je zbog njegove loše vladavine počeo rasti otpor, pa je u pomoć pozvao bizantsku vojsku. Otpor je ugušen, pa se Stjepan IV. počeo osjećati sigurnim, te se zahvalio caru na pomoći. No stranka njegova nećaka Stjepana III. je ponovno ojačala. U bitki kod Stolnog Biograda 1163. pretrpio je Stjepan IV težak poraz i bio zarobljen, ali ga je njegov nećak pustio na slobodu. Tako se na vlast u Hrvatskoj i Ugarskoj ponovno vratio Stjepan III.
 
[[Car]] Manuel je prihvatio takvo stanje i sklopio mir s Ugarskom. Mladi kralj je morao predati caru [[Srijem]], svog mlađeg brata Belu na odgoj u [[Bizant]], te Belinu baštinu tj. Dalmaciju i Hrvatsku južno od [[Velebit]]a. Bela je došao u [[Carigrad]], a car mu je promijenio ime u Aleksije, zaručio ga sa svojom kćeri Marijom, te ga je odlučio imenovati svojim nasljednikom, jer u to doba još nije imao sina.
== Rat s Bizantom ==
 
Stjepan III. međutim nije predao Belinu baštinu, već je [[1163]]. godine otišao u Dalmaciju i Hrvatsku, gdje je potvrdio privilegije dalmatinskim gradovima, a možda se i krunio za hrvatskog kralja. Čim je to saznao, car Manuel je zaratio s kraljem Stjepanom III. Ubrzo je sklopljen mir, koji je kratko trajao. Godine [[1165]]. godine je Stjepan IV. izazvao novi rat u kojem je ugarski kralj Stjepan III zauzeo bizantski Srijem, te opsjeo [[Zemun]] u kojem je umro Stjepan IV.
 
Car je smrt Stjepana IV iskoristio kao povod za novi rat. Na čelu jednog dijela vojske provalio je u Srijem i zauzeo ga sa Zemunom. Drugi dio vojske pod Ivanom Dukom je zauzeo [[Dalmacija|Dalmaciju]], [[Hrvatska|Hrvatsku]] i [[Bosna|Bosnu]].
 
Ugarski kralj Stjepan III. je sklopio mir, jer mu je trebao predah. Dogovorio je savez s [[Mletačka Republika|Mletačkom Republikom]]. Kralj je [[1166]]. pokrenuo novi rat, a ugarska je vojska porazila bizantsku vojsku i zarobila njena zapovjednika Nikefora Halupu. Car Manuel je tada želeći jednom za svagda okončati rat prikupio jaku vojsku, a za vojskovođu je imenovao Aleksija Kontostefana. U bitki kod Zemuna ugarska vojska je pretrpjela težak poraz. Time je Bizant zavladao Srijemom, Bosnom, Hrvatskom južno do [[Krka|Krke]], te Dalmacijom osim mletačkog [[Zadar|Zadra]] i otoka. Tako su završili ratovi s Bizantom.
 
Kralj je mir iskoristio da ojača svoju vlast. Zbog ratova i borbi za vlast, kraljevska je vlast jako oslabila. Vladari su se brzo izmjenjivali, a da pridobiju pristaše dijelili su im posjede, povlastice i bogate darove. Zbog toga je pao kraljev ugled i prihodi, a plemstvo je nastojalo što jače skučiti kraljevu vlast. Kralj je glavni oslonac u borbama za prijestolje pronašao u crkvi, a i sada mu je trebala pomoć u borbi protiv plemstva. Stoga se odrekao svog prava imenovanja [[biskup]]a i opata.
 
 
Kralj Stjepan III. je iznenada umro [[4. ožujka]] [[1172.]], a naslijedio ga je brat [[Bela III.]]
 
{{Redoslijed|