Đuro Daničić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Bracodbk (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Djuro Danicic.jpg|mini|'''Đuro Daničić''']]
'''Đuro Daničić''' ([[Novi Sad]], [[4. travnja]] [[1825]]. - [[Zagreb]], [[17. studenog]] [[1882]].), [[Srbija|srpski]] jezikoslovac, prevoditelj, jezični povjesničar i leksikograf. Đuro Daničić je bio žestoki kritičar velikosrpskog vidagledišta po kojem je štokavski jezik srpski, te da su po tome i svi govornici štokavskoga (po jezičkom principunačelu) Srbi, za šta su ga pojedini ekstremni nacionalisti iz redova srpskih intelektualaca kriticizirali. Daničićev liberalni pristup jeziku jeste bio je da, kao prvo, govorni jezik ne definira nacionalni identitet, i kao drugo, srpskim jezikom govore oni koji svoj jezik sa hrvatsko-srpskoga područja tako i zovu (Srbija, [[Crna Gora]] i mnogi Srbi u [[Austro-ugarska|Austro-Ugarskoj]] i [[Otomansko carstvo|Otomanskom carstvu]]).
 
Sin pravoslavnog svećenika, pravim imenom ''Đorđe Popović'', promijenio je ime u Đuro Daničić po senjskom uskoku, junaku iz narodne pjesme. Kao student [[Filologija|filologije]] u [[Beč|Beču]] pomaže [[Vuk Karadžić|Vuku Karadžiću]] u prevođenju ''Novog Zavjeta'', 1847. Te je iste godine objavio poznati polemički spis ''Rat za srpski jezik i pravopis'' u kojem pobija jezikoslovne ideje glavnoga Karadžićeva protivnika Miloša Svetića i poredbenom metodom potkrjepljuje opravdanost fonološkoga pravopisa. Intuitivno dobro koncipiranom, no teoretski slabo utemeljenom karadžićevskom modelu jezika dao je stručnu potkrijepu znanstvenim aparatom onodobne filolologije; tu prije svega valja spomenuti sljedeća djela u kojima je dao adekvatan gramatički opis srpskoga jezika: ''Mala srpska gramatika'', 1850, ''Srpska sintaksa'', 1858, ''Oblici srpskoga ili hrvatskoga jezika'', 1872, ''Istorija oblika srpskoga ili hrvatskoga jezika'', 1874, ''Osnove srpskoga ili hrvatskoga jezika'', 1876, ''Korijeni u hrvatskom ili srpskom jeziku'', 1877. Već je iz naslova vidljivo da se radi o poimanju srpskog i hrvatskog kao jednoga jezika, pa je tu potrebno nekoliko povijesnih pripomena.