Smaknuće carske obitelji Romanov: razlika između inačica

== Pod utjecajem vražjeg redovnika ==

 

 

Nikolaj Romanov kao vladar je bio nesposoban i satrven događajima, no unatoč tome oduvijek je bio odan obiteljski čovjek. A baš je tome bar djelomice mogao zahvaliti i svoj pad. Naime, u Rusiji je odavno bila javna tajna da Nikolajem upravlja njegova žena Aleksandra (kojom, opet, upravlja svećenik Rasputin), njemačka princeza kojom se oženio [[1894]]. Poslije četiri carevne, napokon su se razveselili i rođenju sina, carevića Alekseja. Veselje se, međutim, brzo prometnulo u gorku tugu kad se otkrilo da je dijete [[Hemofilija|hemofiličar]]. Bolest je "naslijedio" od majke, koja je, kao i sve žene potekle od kraljice Viktorije, bila nosilac. [[Carsko Selo]], carska rezidencija kraj ruske prijestolnice Sankt Petersburga, neprestano je bila prožeta strahom i zabrinutošću. Tako je jedne srpanjske noći [[1907]]., carević Aleksej, star ni tri godine, pao u igri i ležao u strašnim bolovima, dok su mu grozne modre otekline pod blijedom kožom (unutrašnja krvarenja) ugrožavala i sam život. Dok su dvorski liječnici nemoćno zdvajali, Aleksandra i njen muž, car Nikolaj II. molili su se kraj dječjeg krevetića – i čekali na tajnog posjetitelja. Dvije godine ranije, nadvojvotkinje Milica i Anastazija upoznale su ih sa svetim čovjekom [[Grigorij Jefimovič Rasputin|Grigorijem Jefimovičem]]. Prema riječima tih dviju žena, udanih za Nikolajeve rođake, Grigorij je bio obdaren misterioznim iscjeliteljskim sposobnostima. Na njihovo uporno nagovaranje, carski ga je par napokon pozvao u palaču, pobrinuvši se da njegov dolazak ne opazi dvorska straža. I tako se, već prema ponoći, u prestolonasljednikovoj sobi pojavio muškarac divljeg izgleda, tamnosive kose i kuštrave brade. Sad Grigorij pada na koljena i moli se pred svetom ikonom. Kad ustaje, nad carevićem pravi znak križa, prelazi ogrubjelom rukom preko vrelog dječakova čela, te izgovara dubokim, melodioznim glasom: „Ništa se ne boj, Alekseju, sad je sve u redu. Sutra ćeš opet biti zdrav.“ Zatim, pošto je dječaka umirio i ushitio [[sibir]]skim bajkama, tajanstveni redovnik odlazi. „Vjerujte u moć moje molitve“, kaže Grigorij zabrinutim roditeljima, „i vaš će sin preživjeti.“ Aleksej se oporavlja, a Nikolaj i Aleksandra zahvaljuju Bogu što im je poslao sveca obdarena tako čudesnim iscjeliteljskim sposobnostima.