Vladimir Becić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sitna uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 2:
'''Vladimir Becić''' ([[Brod na Savi]], [[1. lipnja]] [[1886]]. - [[Zagreb]], [[24. svibnja]] [[1954]].), hrvatski slikar.
 
Studirao je pravo u [[Zagreb]]u i slikarstvo u [[München]]u i [[Pariz]]u, gdje je radio kao crtač u časopisu ''Le Rire''. Djelovao je u [[Osijek]]u, [[Beograd]]u i [[Bitolj]]u, a tijekom Prvog svjetskog rata bio je dopisnik i ratni slikar časopisa ''L'Illustration'' na solunskoj fronti. Od [[1919]]. do [[1923]]. boravio je Blažaju kraj [[Sarajevo|Sarajeva]], a zatim odlazi u [[Zagreb]] gdje je profesor na [[Umjetnička akademija|Umjetničkoj akademiji]] do [[1947]]. Bio član grupe "''Trojica''" i "''Četvorica''". Njegovi najraniji radovi iz vremena münchenskog školovanja, s djelima [[Josip Račić|Račića]] i [[Miroslav Kraljević|Kraljevića]] čine kompleks hrvatske slikarske moderne, oni stilistički nose značajke tradicije i novoga, suvremenog minhenskog akademizma, Leiblova osebujnog realizma i maneovske rekapitulacije [[Francisco de Goya|Goyina]] i ValesquezovaVelasquezova slikarstva. Poslije će se približiti [[Paul Cézanne|Cézanneu]], a potom će naglašenim geometrijskim strukturiranjem motiva i voluminoznošću oblika ući u svoj [[neoklasicizam]].
 
Tih mijena u Becićevu slikarstvu bit će više. Međutim, pravi naglasak ostat će uvijek na njegovu minhenskom stvaranju, koje je i [[Ljubo Babić]] označio kao razdoblje što označava nenadmašnu odrednicu u redoslijedu Becićevih sretnijih i manje sretnih faza. Becićev slikarski izraz od samih je početaka usmjeren više prema modelaciji i jasnoći, nego prema lirizmu. Njegove skice u ulju, a pogotovo u akvarelu, izražavaju svježinu neposrednog slikarskog doživljaja. Posljednjih godina života obrađivao je motive iz [[Istra|Istre]] i s radilišta na [[Neretva|Neretvi]].