Rovišće: razlika između inačica

Te je godine herceg Koloman, inače kralj Rusina i vojvoda cijele Slavonije, darovao posjed Konjsku dvojici stanovnika iz Rovišća, Dragi i Dragecu, ocu i sinu. U darovnici herceg Koloman kaže o spomenutoj dvojici da su oni jobagioni njegove tvrde - grada Rovišća (iobagiones castri nostri de Riucha); da su se istakli u vjernoj vojničkoj službi prema njemu ne žaleći prolijevanja vlastite krvi (nobis fidele seruicium cum effusione sanguinis) u doba građanskoga rata protiv hercegova brata Andrije; da pravo na posjed Konjsku imaju i njihovi nasljednici; da su na ovu darovnicu pristali i svi hercegovi službenici (consilio omnium iobagionum nostrorum). Iz svega rečenoga slijedi da je Rovišće već u XIII. stoljeću kraljeva tvrđa-grad, a jobagioni te tvrđe jesu pripadnici kraljeve vojne službe tj. kraljevi službenici vojnici; služba je nasljedna, a plaća za službu jest posjed. Sve se to još bolje vidi iz spomenute povelje iz godine 1225. Te godine, dana 4. travnja, došao je po nalogu kralja Bele IV u Rovišće sam ban Stjepan da ovdje istraži i ustanovi prava i povlastice stanovnika. Na temelju saslušavanja ljudi i istrage ustanovljeno je da se radi o dvovrsnom stanovništvu: jedni su jobagioni predijalci (iobbagiones castri praediales), koji imaju stanovite povlastice, a drugi se kastrenzi (castrenses, građani) bez povlastica. Kastrenzi su tijekom vremena neovlašteno prisvojili sebi povlastice predijalaca koje im je sada ban oduzeo, pa su ostali ono što su i prije bili - samo jednostavni kastrenzi. Ban je Stjepan ustanovio da četiri obitelji: Scenta, Stoyk, Drayn i Jak uživaju povlastice jobagiona predijalaca od vremena kralja Kolomana. To su posvjedočili: Hohaldo, župan Rovišćanske upravne župe, njegov kurijalni župan ili sudac Petar (curialis comes), zatim svi ostali rovišćanski jobagioni-predijalci i kastrenzi. Svi su oni ujedno posvjedočili gdje se nalazi zemljište četiriju spomenutih obitelji. Banov pratilac Urban de Weresu zajedno s domaćim svjedocima ustanovio je međaše zemljišta. Scentin posjed stajao je između brda Plavna, potoka Chazlo, potoka Velike, potoka Kamona, potoka Bosut, brda Bosut, Tiburcijeva zemljišta, potoka Maranth, velike ceste kralja Kolomana, zemljišta župana posjednika Henrika, zemljišta Pribislavovih sinova. Stovkov posjed nalazio se istočno od Kolomanove ceste, između zemljišta Farkašija i Ivanovih sinova te mjesta Keskehat i Breztous. Dalje odavde prostirao se posjed obitelji Drayn između zemljišta Balinova i potoka Kamarča. Na ovaj potok naslanjao se posjed obitelji Jak, a ležao je između Vadaševa zemljišta i velike ceste sve do zemlje koju su posjedovali rovišćanski kastrenzi (ubi populi castri sunt com-metanei), brda Brestous, potoka Velike, brda Plavne, zatim dalje sve do međaša posjeda obitelji Stovk i Scenta, gdje su također imali svoje zemlje rovišćanski kastrenzi. Iz svega rečenog očito je: izraz »jobagion« nije ovdje kmet (colonus, subditus) nego posjednik predijalac koji raspolaže s nekoliko stotina jutara zemljišta. Naprotiv, kastrenzi su bili mali posjednici. U gore spomenutom dokumentu iz godine 1232. spominje se po prvi puta i upravna župa ili županija (comitatus) Rovišće, pa se kaže da se posjed Konjska nalazi u toj Rovišćanskoj župi. Nije to tada plemenska župa oko koje bi se okupili ljudi nekog plemena nego krajevna ili regijska župa odnosno općina slobodnih ljudi, posebno obveznih na vojnu službu. Iz rečene isprave od godine 1255. zna se samo za četiri takve slobodnjačke obitelji. Međutim, u dokumentu godine 1265. tvrdi se da takvih obitelji predijataca ima u župi Rovišću 25, a bilo ih je nekada 60. Broj se tih obitelji mogao toliko smanjiti zbog nedavnoga tatarskoga rata i pustošenja. Ostaje pitanje gdje su sve te obitelji bile nastanjene, odnosno, koliki je prostor obuhvaćala Rovišćanska upravna župa.

 

 

Ne zna se kada je osnovana upravna župa u Rovišću i da li ima vezu sa starim hrvatskim plemenskim uređenjem. No sigurno je da vladar tokom XIII. stoljeća izuzima jobagione gračane ili predijalce od sudske vlasti župana i župskoga grada-tvrđe te podvrgava svojoj sudskoj vlasti i vojnoj službi. Očita je namjera ojačati vlast kralja, a oslabiti vlast i značaj staroga župsko-upravnoga uređenja. Bivši jobagioni-gračani postaju plemići kraljevom milosti, a kada oni izumru, njihovu zemlju kralj darovnicom daje donatornom ili feudalnom plemstvu. Granica Rovišćanske župe protezala se na zapad do potoka Velike, na sjeveru do Bilogore i gornje Komarice, a na jugu do rijeke Česme. Izričito se u dokumentima spominje na području Rovišćanske župe: selo Mačik kod potoka Velike (godine 1270.), posjed Erneuch »na granici (područja) Rovišća i Koprivnice« (godine 1326.), posjed Konjska uz potoka Velike, na sjeveru do Bilogore i gornje Komarnice, a Klokočevac, naselje i pavlinski samostan Streza (danas Pavlin Kloštar). Prema istraživanju Zvonka Lovrenčevića (iz Bjelovara) istočna granica Rovišćanske upravne župe ide rječicama: Bjelovacka i Dobrovita, a do naselja Bjelovar, Kupinovac i Jabučeta. Na čelu Rovišćanske upravne župe stajao je poglavar koga latinski dokumenti zovu comes, a hrvatski župan. Iz sačuvanih dokumenata poznata su nam imena samo nekih župana: 1134. Adalbert, 1163. Nikola sin Pavlov, 1255. Hahold, 1262 -1263. Jurša, 1266. Grga sin Markov, 1270 - 1274. Lovro, 1279. Henrik, 1280. Ladislav sin Prvše, 1331. Ivan sin Pavlov ( on je ujedno kaštelan tvrde-grada Koprivnice), 1348. Dominik sin Jakoba Malog. Župsku upravu čine još i ovi službenici koji se zovu općim imenom comes (župan): zemaljski žjipan (comes terrestris) se brine za zajednicu posjeda, dvorski župan (comes curialis) upravlja župskim gradom-tvrđom i ubire prihode toga grada; župan vojvoda zapovijeda župskom vojskom. Sud je bio sastavljen od više članova ili porotnika koji se također zovu comes, comes terrestris, iudex, officialis. Dana 2. srpnja 1331. godine sudjeluju kod suda u Rovišću: comes Leonard, podsudac ili zamjenik rovišćanskoga župana Ivana sina Pavlova, comes terrestris Petar, iudices (suci) Nikola Rufus i Lorand; officiales, dvojica: comes Jakob Mali i Ivan sin Kovmerovis. Nije sasvim jasno ni što je to zapravo župski grad-tvrđa (castrum); je li to samo sinonim za županiju koju vlast ima župan i župska uprava; kojim se parnicama bavi župski sud. Iz kraljevskih povelja, izdanih godinel265, 1270, 1274. i 1279. vidljivo je da su jobagiones castri ili građani župskoga grada Rovišća postali plemići, izjednačeni s drugim plemićima kraljevine Slavonije, pa zato izuzeti od vlasti te župe i njezina suda. Njima sudi kralj i u njegovo ime ban, a povelje izdaje kralj i ban. Zbog takvoga stanja stvari, a pod utjecajem susjedne Ugarske, male upravne župe nisu mogle dulje vremena potrajati. U sredini XIV stoljeća ukinute su male upravne župe u Kalniku, Čazmi, Gariću, Moslavini, Gračenici, Gariću, Grdevcu itd. Tako je i oko godine 1348. prestala djelovati i upravna župa u Rovišću. Namjesto nabrojenih malih župa stvorena je u sredini XIV stoljeća po ugarskom uzoru nova, prostrana Križevačka županija. Obuhvaćala je područje oko Kalnika i Lonje do Pakraca, Orehovice i Drave. Koliko je nekada Rovišće bilo važno po svom geografskom položaju vidi se i po tome što je ovdje održano više sabora slavonskoga plemstva. Tako godine 1297, 1341. i 1475.

 

 

Poslije ukinuća Rovišćanske upravne župe, Rovišće i dalje zadržava stanovitu važnost i prednost. Novo uređena velika županija zove se neko vrijeme u službenim dokumentima »Križevačko-Rovišćanska županija«. Tako u županijskom sudskom zapisu, sastavljenom u Križevcima 26. kolovoza 1348, kaže se da sudu predsjedava magister Jakob, župan križevački i rovišćanski (comes Crisiensis et de Rvucha), a prisustvuju županijski suci prisjednici (comites) i četiri plemića suca (iudices nobilium). Godine 1366, 6. prosinca, u ime Križevačko -Rovišćanske županije, izdaje sudsku odluku magister Ladislav, koji sebe zove comes Crisiensis et de Riuche. U toj sudskoj raspravi i odluci sudjeluje i poseban županijski plemićki sudac iz Rovišća koji se zove Petroslav comes terrestris de dicta Ryuche. Nije nam sačuvan dokument iz kojega bi se vidjelo kada je i kako ukinuta županija u Rovišću i ovdje osnovan kotar ili distrikt. Možda se to i nije dogodilo nekim pravnim činom (aktom) nego samo po sebi (via facti) zbog tadašnjih političkih prilika u Hrvatskoj i Ugarskoj. Svakako je značajno da se g. 1351. i 1356. spominje distrikt Rovišće, a Zagrebački kaptol u svojoj ispravi od 7. i 14. svibnja 1367. tvrdi da se posjed Konjšćica nalazi u županiji Rovišće (comitatus de Rvucha). Štoviše, u povelji Križevačke županije, koja je sastavljena u Križevcima 15. rujna 1370, kaže se o ovdašnjem županu magistru Petru Chirke da je on istodobno župan križevački i rovišćanski (Nos magister Petrus dictus Chirke, comes Crisiensis et Ruvchensis). Možda se neko vrijeme mislilo na neko osobno ujedinjenje (personalna unija) dviju raznih županija. Kasnije se moralo od toga mišljenja odustati jer su se u 2. pol. XIV stolj. pridružila Križevcima, kao županijskom sjedištu, također područja Čazme, Grdevca, Gorbonoka itd. Istina je da se tek poslije g. 1391. Rovišće ne spominje više kao županija nego samo kao kotar. Područje kotara Rovišće vjerojatno se poklapalo s područjem bivše upravne župe koja je imala svoje sjedište u Rovišću. U sačuvanim se dokumentima spominje da se u Rovišćanskom kotaru nalaze Konjska, Streza i druga naselja toga kraja. Kojim se pravnim poslovima bavio Rovišćanski distrikt, nije lako ustanoviti na temelju sačuvanih dokumenata iz XIV i XV stoljeća. U dokumentu od 16. studenoga 1421. kaže se o Nikoli Matejevu iz Lvpine da je plemićki sudac distrikta u Rovišću (comes terrestris districtus de Revvcze). U drugoj ispravi od 22. svibnja 1441. spominje se Petar, župan predijalaca u istom distriktu (Petrus, supanus praedialium de districtu Rovcze); on je kao svjedok svjedočio u sporu između pavlinskog samostana u Strezi i tamošnjega župnika zbog međaša.