|
==Željezno doba u Europi==
Neke od njih prerastaju tijekom posljednja dva stoljeća pr. Kr. u trgovišta i gradove. Taj rast omogućio je [[Rimljani]]ma širenje osvajajući etapno jedno lokalno središte za drugim.
[[Datoteka:HallstattIllyrianCeltic.jpg|mini|300px|<center>Dio halštatskog brončanog pojasa iz [[Vača|Vače]] ([[Slovenija]]) s prikazom bitke [[Iliri|Ilira]] i [[Kelti|Kelta]] ([[5. stoljeće pr. Kr.]]).]]
Rane kulture željenog doba u Europi su obradu željeza naučile od naroda s Pontskih ([[Kaspijsko more|Kaspijskih]]) stepa i [[Kavkaza]], a prve su [[Kobanska kultura]] i [[Novočerska kltura]] iz oko [[900. pr. Kr.|900.]] do [[800. pr. Kr.]] koje su karakteristične po sahranjivanju elite u [[kurgan]]e. Njihova kultura je navodnom selidbom [[Tračani|Tračana]] i [[Kimerijci|Kimerijaca]] na zapad udarile temelje [[halštatska kultura|halštatskoj C kulturi]].
Oko [[1000. pr. Kr.]] plemena brončane ''kulture žarnih polja'' počela širiti u susjedna područja uzduž glavnih riječnih tokova. Četiri njihove grane razvile su se u znamenite skupine ''povijesnih naroda'': [[Kelti]] na zapadu, [[Slaveni]] na sjeveroistoku, [[Italci]] na jugu i [[Iliri]] na jugoistoku. Izvan tog prstena , na sjeveru živjeli su rani [[Germani]] i [[Baltički narodi]] na obalama [[Baltičko more|Baltičkog mora]], dok su se na jugoistoku nalazili [[Tračani]], [[Dačani]] i [[Grci]]. [[1. tisućljeće pr. Kr.|Prvo tisućljeće pr. Kr.]] bilo je svjedokom velikog povećanja stanovništva [[Europa|Europe]] sjeverno od [[Alpe|Alpa]]. Mnoge znatne površine zemlje po prvi put su se otvorile za poljoprivredna naselja, a lokalna širenja potaknula su seobe stanovništva u rubna područja. Kao posljedica tih promjena pojavljuje je se kompleksniji politički sustav očitujući se nizom zemljanih ili kamenih utvrda na bregovima diljem cijele Europe.
Keltsko željezno doba dijeli se na dvije faze koje nose imena nalazišta u [[Hallstatt]]u u [[Austrija|Austriji]] i [[La Tèna]] u [[Švicarska|Švicarskoj]]. Tijekom '''halšatske faze''', u 1. tisućljeću pr. Kr., keltsko se područje veoma proširilo na račun susjeda, baš kada su germanska plemena preplavila ogromna područja zapadne Europe. Posebno su velika područja današnje Francuske pripojena svijetu keltskog jezika. U isto vrijeme počele su se zbivati velike promjene među Keltima zbog sve većeg doticaja s narodima mediteranskog kulturnog kruga, npr. preko grčke kolonije [[Marsej|Massilije]] koja je osnovana [[600. pr. Kr.]] Značenje trgovačkih odnosa Grka i njihovih barbarskih susjeda donekle dočaravaju nalazi iz veličanstvene grobnice neke keltske princeze u [[Vix]]u blizu grada Chatillon-sur-Senine s golemom ukrašenom brončanom zdjelom italske izradbe i drugim komadima uvezenog nakita. Ti prvi keltski aristokrati živjeli su u utvrdama na brdima kao što je [[Heuneburg]] na gornjem Dunavu, koje je, djelomično projektirao neki mediteranski graditelj, a članovi njihovih obitelji pokapali su se sa cijelim kolima da bi mogli sa sobom ponijeti svu svoju imovinu. Taj se običaj poštivao u cijelom keltskom svijetu, od Vixa do [[Lovosice|Lovosica]] u [[Češka|Češkoj]].
Drugu, '''latensku fazu''' (od [[450. pr. Kr.]]) obilježuje šire područje keltskog prodiranja i naseljavanja, uglavnom prema istoku i jugu (iako su provalili i u [[velika Britanija|Britaniju]] i dobar dio osvojili), te pojava karakterističnog dekorativnog stila poznatog kao [[keltska umjetnost]]. Ona se razvila u srcu kasnijega keltskog svijeta uz [[Rajna|Rajnu]] i gornju [[Marna|Marnu]]. Najistaknutiji primjerci keltske umjetnosti su brončane posude i zlatne ogrlice s livenim zavojitim ukrasima koji su nađeni u kneževskim grobovima u [[Rheinheim]]u, [[Basse-Yutz]]u i [[Durheim]]u.
Uz te kulture, u današnjoj [[Ukrajina|Ukrajini]], [[Skiti]] su proširili obradu željeza još od 7. st. prije Kr. Većina predmeta [[Skitska umjetnost|skitske umjetnosti]] iz 5. i 4. st. pr. Kr. pronađeni su u [[Nikopol]]u ([[Kamensko Gorodišče]]), za koje se smatra da je bilo [[metalurgija|metalurško]] središte drevne [[Skitija|Skitije]].<ref>"Железный век", 3. izdanje, online: [http://slovari.yandex.ru/art.xml?art=bse/00026/12300.htm]</ref><ref>D. Christian, ''A History of Russia, Central Asia and Mongolia'', Blackwell Publishing, 1998, str. 141. [http://books.google.com/books?id=YLQW5lUajgkC&vid=ISBN0631208143&dq=kamenskoe+scythian&q=kamenskoe online]</ref>
Ekonomska snaga keltskog područja temeljila se na sve većoj serijskoj proizvodnji. veliki broj željeznih ingota pokazuje značenje Porajnja u primarnoj proizvodnji, dok laka bojna kola na dva kotača (koja su se često pokapala sa ratnicima, npr. Kod Somm-Bionne u Francuskoj) dokazuje stupanj vještine keltskih obrtnika. Te prednosti odvele su Kelte i na istok, koji je i u halštatsko doba bio pod pretežitom vlašću [[Skiti|Skita]], i na jug da bi [[390. pr. Kr.]] napali [[Rim]], a stoljeće kasnije stigli do [[Delfi|Delfa]] pa čak i do daleke Male Azije gdje su se neki i trajno naselili i postali "bezumni Galaćani" (iz poslanice [[Sveti Pavao Apostol|Svetog Pavla apostola]] Galaćanima, 3,1).
U [[Srednja Europa|središnjoj Europi]], željezno doba je podijeljeno u dvije faze u kojima dominiraju [[Kelti]]: ''rana željezna [[halštatska kultura]]'' (prema mjestu u [[Austrija|Austriji]], [[Hallsttat]]u, HaC i D, [[800. pr. Kr.|800.]]–[[450. pr. Kr.]]) i ''kasna željezna [[latenska kultura]]'' (prema mjestu u [[Švicarska|Švicarskoj]], [[La Tène]]) koja traje od 450. pr,. Kr. do [[Rimljani|rimskih]] osvajanja.
Inkorporacijom u [[Rimska Republika|Rimsku državu]] Kelti su brzo izgubili svoje osobitosti osim u geografski odvojenoj [[Irska|Irskoj]] gdje je keltska umjetnost nadživjela rimsku masovnu proizvodnju. Ponovni procvat ta vrsta umjetnosti doživljava u [[srednji vijek|srednjem vijeku]] u takvim remek-djelima kao što su ''Knjiga Kellsa'' i ''[[Evanđelistar iz Lindisfarnea]]''.
==Poveznice==
| 