Inkvizicija u Hrvatskoj: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
m
Redak 3:
==Počeci==
 
Ne zna se kada je [[papa]] [[Grgur IX.]] [[dominikanci|dominikancima]]ma u Hrvatskoj ustupio inkvizitorska prava, ali ih kao inkvizitore u Dalmaciji i Bosni [[1259.]] godine spominje Petar, prior dominikanskog samostana u [[Mađarska|mađarskom]] [[Bodrog (grad)|BodroguBodrog]]u. On je u svom ''Kratkom izvještaju o postanku ugarske (dominikanske) provincije'' zapisao: '... mnogi od onih koji se nisu htjeli obratiti bili su po službenicima [[Kralj|kralja]] [[Koloman|Kolomana]] predani ognju.'
 
Dominikanci su inkvizicijom u Bosni najvjerojatnije upravljali iz [[Pečuh|Pečuha]]a, što je moguće zaključiti na temelju činjenice da je [[ban]] [[Prijezda]] dao svoga sina u taoštvo dominikancima u Pečuhu kao zalog svog obraćenja.
 
[[Zadar]] je bio prvo središte inkvizicije u Dalmaciji. U spisu o utemeljenju dominikanskoga samostana u Zadru spominje se ime blaženoga Pavla, prvoga vrhovnog inkvizitora za Dalmaciju, kojega su heretici na području [[Split|Splita]] ubili [[1255.]] godine. Njega je naslijedio [[Andrija Dalmatinac]], drugi vrhovni inkvizitor u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji. Andriji Dalmatincu jedan zadarski dokument iz [[1268.]] pripisuje u zasluge da je u [[Skradin|Skradinu]] uspio privoljeti mnoge heretike na povratak u [[Crkva|Crkvu]].