Zagrebačka škola crtanog filma: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
m Surogat |
||
Redak 2:
'''Zagrebačka škola crtanog filma''' estetski je pojam za školu animacije koja donosi estetski avangardni iskorak novog naraštaja zaljubljenika u pokrenuti crtež s novom koncepcijom [[Animirani film|animiranog filma]] polovicom [[1950-ih|pedesetih]] godina. Sedamnaest autora u zajedničkom htijenju stvaraju različita animirana djela, ali u njima prepoznajemo novi estetski koncept u animiranom filmu. U jedinoj cjelovitoj knjizi o ovoj Školi, ''Z is for Zagreb'', filmski kritičar Ronald Holloway ovo prvo razdoblje, kao i niz drugih filmskih kritičara i povjesničara, naziva "zlatnim razdobljem" Zagrebačke škole crtanog filma. Predstavljaju ga autori: [[Nikola Kostelac]],<ref>Crvenkapica (1954.), Premijera (1957.), Na livadi (1957.), Susret u snu (1957.), Nocturno (1958.), Ring (1959.), Djevojka za sve (1959.), Ludo srce (1959.) i niz drugih, kao pomoćnik gl. crtača sudjeluje u filmovima Začarani dvorac u Dudincima i Nestašni robot, a s D. Vukotićem realizira 13 reklamnih animiranih filmova 1954./1955. te zajedno utiru put reduciranoj animaciji.</ref> [[Vatroslav Mimica]], [[Dušan Vukotić]] i [[Vladimir Kristl]] i obuhvaćaju razdoblje od [[1957.]] do [[1962.]] godine.
Prvi veliki uspjeh Zagrebačke škole crtanog filma jest ''Grand Prix'' u [[Venecija|Veneciji]] za crtani film [[Samac]], Vatroslava Mimice, a "zlatno razdoblje" zaključuje [[Oscar]] za film [[Surogat]], Dušana Vukotića iz [[1962.]] godine. S današnje nešto udaljenije vizure može se zaključiti, da je i pored velike krize koja će nastati krajem [[1970-ih|sedamdesetih]] i [[1980-ih|osamdesetih]] godina, ova jedinstvena škola animacije dala [[Europa|europskoj]] filmskoj baštini preko 400 naslova vrijednih animiranih ostvarenja koja su i nagrađena s više od 400 najprestižnijih nagrada širom [[svijet]]a.
== Povijest ==
Redak 14:
=== 1954. - 1964. ===
[[Datoteka:Surogat Dusan Vukotic MGZ 080209.jpg|mini|300px|Zagrebačkom majstoru Dušanu Vukotiću dodijeljena je nagrada "Oscar" 1962. godine (Santa Monica) za crtani film
Ključna je [[1954]]. - 1955. godina kad Nikola Kostelac i [[Dušan Vukotić]] <ref>Redatelj, scenarist, animator, crtač i karikaturist, animirani filmovi: Kako se rodio Kićo (1951.), Začarani dvorac u Dudincima (gl. crtač i animator), Cowboy Jimmy (1957.), Koncert za mašinsku pušku (1958.), Krava na Mjesecu (1959.), Čarobni zvuci (1957.), Abra kadabra (1958.), Osvetnik (1958.), Piccolo (1959.), [[Surogat]] (1961.), Igra (1962.), Mrlja na savjesti (1968.), Opera Cordis (1968.), Ars gratia artis (1970.) i dr. Zajedno s N. Kostelcem 1954./1955. realizira 13 reklamnih animiranih filmova koji predstavljaju početak reducirane animacije.</ref> rade 13 kratkih promidžbenih animiranih filmova u kojima je kako će reći Dušan Vukotić radi nedostatka novca, uporaba minimalnog broja folija, stvorila nova koncepcija reducirane animacije, koja definitivno raskida s koncepcijom [[Walt Disney|diznijevske]] "pune animacije, punog prostora i punog pokreta", uvodi plošnost, dvodimenzionalnost i geometričnost likova. Odatle i jednostavnost u pokretanju likova, eliptičnost u animacijskom koncipiranju kadra, sekvence, jednostavna i efektna dramaturška rješenja. Umjesto klasične i opisne animacije stvara se novi originalni koncept. Dušan Vukotić o nastanku reklamnih animiranih filmova kasnije kaže da su pri njihovom koncipiranju podvrgnuti detaljnoj analizi i scenarij, crtež, [[scenografija]], zvučna kulisa i montažni ritam. Grafički pojednostavljene i reducirane forme crteža i likova, donijele su i drukčiji sitilizirani pokret. Likovi se oslobađaju realnog pokreta koji istodobno nosi i duže trajanje i usporava ritam filma. Kretanje tako plošno koncipiranih likova postaje izražajnije.
Prvi animirani filmovi rađeni klasičnim načinom animacije sadržavali su od 12.000-15.000 crteža, a primjenom novog koncepta reducirane animacije smanjen je broj crteža na 4.000-5.000 crteža, a pri tome crtani film nije izgubio na svom vizualnom bogatstvu i atraktivnosti. Smanjeni broj ekstrema, shematizirani likovi traže izvrsno poznavanje animacije. Do punog izražaja dolazi i drukčija uporaba [[Glazba|glazbe]] - odatle put k sintetskoj glazbi, drukčijoj uporabi šumova, zvučnih efekata, koji više ne prate realno kretanje, te i sami postaju dio sadržaja ili kontrapunkt filmskoj slici.
Redak 38:
Vatroslav Mimica anticipira pop-art, primjerice u animiranom kolaž filmu Mala kronika gdje dijelovi strojeva, mehanizama (zupčanici, opruge, lima, metalni dijelovi) stvaraju prostor u kojem slijepac i pas pokušavaju preživjeti. Neuspješno. Zagušuje ih taj bešćutni svijet otpadaka i na kraju ostaje stvarna krvava mrlja.
Originalni filmski stvaralac [[Dušan Vukotić]] zaslužuje da posebno koncentriramo svoju pažnju na dva njegova filma Koncert za mašinsku pušku (1958.) i [[Surogat]] (1961.). U parodiranju kriminalističke teme u filmu Koncert za mašinsku pušku, kretanje likova svedenih na pojednostavljene karikature, dvodimenzionalni dijelovi scenografije, linearna kretanja likova (na čemu autor gradi i neočekivane obrate i iracionalne gegove kao što je kretanje gangstera po liniji ispaljenih metaka), zajedno sa scenografskim rješenjima grada stvaraju bogatu i dinamičku vizualnu strukturu koja zapanjuje vizualnom originalnošću.
Proslavljeni animirani film [[Surogat]] vrhunac je Vukotićeva koncepta animiranog filma. [[Dušan Vukotić]] se oslobađa svih suvišnih elemenata i maksimalno reducira scenografiju. Vješto odabrana tema uz obilje neočekivanih gegova, originalno koncipirana figura glavnog lika koja daje velike mogućnosti za psihološku dogradnju, duhovite obrate, čini ovaj animirani film savršenim i do kraja osmišljenim modelom reducirane animacije koji je u cijelosti ostvaren u plošno koncipiranom modelu animacije.
Osebujna figura Zagrebačke škole crtanog filma jest slikar, eksperimentator i autor animiranih filmova Vladimir Kristl. Sa samo dva crtana filma bitno je označio Zagrebačku školu crtanog filma i možda prerano zacrtao gornju granicu jednog koncepta preko koje se više nije moglo ići. Krajnja redukcija, prelazak iz svijeta simbola u svijet značenjskog, granica je i koncept na koji nitko u Školi nije nastavio graditi animirane filmove jer se smatrao preradikalnim.
| |||