Hrvati u Mađarskoj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 8:
U područjima uz austrijsku granicu, u [[Gradišće|Gradišću]], žive [[gradišćanski Hrvati]].<br />
U mađarskom dijelu [[Bačka|Bačke]] i [[Mala Kumanija|Maloj Kumaniji]], današnjoj [[Bačko-kiškunska županija|Bačko-kiškunskoj županiji]], postoji zajednica [[Bunjevci|Bunjevaca]] i [[racki Hrvati|rackih Hrvata]] te manja koncentracija u [[Segedin]]u, u [[Čongradska županija|Čongradskoj županiji]].<br />
Sjeverno od Budimpešte, u [[Senandrija|Senandriji]], žive [[Dalmatini]]. Postoje i u Segedinu, a zabilježeni su i u drugim krajevima. <br />
Južno od Budimpešte su zabilježeni Hrvati pod imenom [[Iliri (Hrvati u Mađarskoj)|Ilira]] <ref> Klasje naših ravni br.5–6/2006., Đuro Vidmarović: Tragedija Hrvata Bunjevaca, str. 70.-72. </ref>, ali i drugdje .<br>
U Baranji, u gradu [[Pečuh]]u, žive Hrvati iz skupine [[Bošnjaci (Hrvati)|Bošnjaka]] <ref>[http://www.croatica.hu/index.php?id=31&lang=1 Croatica.hu] [[Dinko Šokčević]]: Povijest Hrvata u Mađarskoj</ref><ref> [http://hu.mvp.hr/?mh=241&mv=1378&id=4436 MVP RH] Bilateralni odnosi</ref><ref>[http://www.glas-koncila.hr/rubrike_izdvojeno.html?news_ID=1543 Glas Koncila] Kako dalje glede pastorala hrvatskih katolika u Mađarskoj?</ref><ref>[[Živko Mandić]]: Obiteljski nadimci Hrvata Bošnjaka u Mađarskoj </ref><ref>[http://www.tanac.hu/TanacStranica/story-h.htm Folklorni ansambl "Tanac", Pečuh] Priča</ref><ref>[http://www.podravina.net/pdf/VulicKroatist.pdf Podravina.net] [[Sanja Vulić]]: Međunarodni kroatistički znanstveni skupovi u Pečuhu 1998. i 2000. {{pdf}} </ref>, a i u selima [[Kukinj]]u, [[Semelj]]u i t.d.<ref>[http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/2008/glasnik34ii.pdf Hrvatski glasnik br. 34/2008.] XIV. Bošnjačko sijelo u Kukinju {{pdf}} </ref>.<br />
Dalje prema zapadu, u Podravini i Pomurju, raspršeni žive [[podravski Hrvati (Mađarska)|podravski]] i [[pomurski Hrvati (Mađarska)|pomurski Hrvati]].<br>
Line 20 ⟶ 21:
Pri tom valja naglasiti da su Hrvati u ugarskom Podunavlju svoj jezik nazivali ilirskim, slovinskim, a u 18. i 19. st. su svoj jezik najčešće nazivali ''[[Dalmacija|dalmatinskim]] jezikom'', većinom su se osjećali Dalmatincima. Ime ''bunjevačkog jezika'' se javlja u 19. st., kao i druga imena za Hrvate (kao Bunjevci, katolički Raci, Iliri). I sve do u 1. pol. 19. st. je dalmatinsko ime je pokazivalo veliku raširenost. Bunjevačko i šokačko ime se u to vrijeme rijetko pojavljivalo. 19. stoljećem se više afirmiraju druga imena za podunavske Hrvate, a s obzirom na nedovršeno nacionalno oblikovanje, sredinom stoljeća se supostoje tri imena za hrv. jezik: dalmatinski, ilirski i bunjevački. Od zadnje trećine 19. st. se afirmiraju imena Bunjevci i Šokci za podunavske Hrvate.<ref name="Uloga">[http://www.cpi.hr/download/links/hr/11688.pdf Centar za politološka istraživanja] Robert Skenderović: Uloga jezika u nacionalnim integracijama Hrvata i Srba u ugarskom Podunavlju </ref>
Hrvati u Mađarskoj su u vrijeme nacionalnih buđenja bili ostali izvan matične države, tako da se u doba sveeuropskog buđenja nacionalnih samosvijesti brojne tamošnje hrvatske etničke skupine ostale izvan tih zbivanja i dugo vremena ostale "''u nacionalnom i kulturološkom pogledu na razini lokalno-etničke svijesti''". Najjača je [[nacionalna svijest]] bila kod [[podravski Hrvati (Mađarska)|podravskih]], [[pomurski Hrvati (Mađarska)|pomurskih]] i [[gradišćanski Hrvati|gradišćanskih Hrvata]], koji sebe nisu nazivali nekim subetničkim nazivom nego izričito "''Orvatima, Horvatima''" <ref name="O jeziku">[http://www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/texts_display.php?id=276 O jeziku Hrvata u Mađarskoj] </ref>. Nakon sloma [[mađarska revolucija 1848.|mađarske revolucije 1848.]] i pojačanim nacionalističkim osjećajima, u redovima ugarskih vlasti se iznimno pojačala asimilatorska politika prema manjinama, pa čak i prema nacionalnoj manjini Hrvata u Mađarskoj koji su se u toj revoluciji listom stavili na mađarsku stranu, a i prije nje su se sve vrijeme držali kao politički Mađari. <ref name="Uloga"> </ref> <ref> [http://hrcak.srce.hr/file/34449 Croatica Christiana Periodica 59/2007.] Robert Skenderović: Suradnja biskupa J. J. Strossmayera i Ivana Antunovića<br> "''Naime, svjesni da žive u Ugarskoj i da na tome prostoru predstavljaju izrazitu etničku manjinu, oni su prihvatili mađarski politički identitet, tvrdeći za sebe da su Mađari u političkom smislu. To »političko mađarstvo« označavalo je njihovu odanost ugarskoj državi, ali nije značilo da su se odrekli svojega etničkog podrijetla i kulturne posebnosti. ''"</ref>.
Razdoblje poslije prvog svjetskog rata je pooštrilo odnose mađarskih vlastiju prema manjinama. Nacionalne frustracija nakon velikih teritorijalnih gubitaka nastalih [[Trianonski ugovor|Trianonskim ugovorom]] je rezultirala iskazivanjem izrazito niske tolerancije prema svim ne-Mađarima (osim prema mađarskim Nijemcima), na način da se pripadnicima manjina kao jedina mogućnost opstanka davala kroz integriranje u Mađare. Tako su vlasti manjinama kao uvjet za ikakvo obnašanje državne dužnost (čak i najobičniju činovničku dužnost) zahtijevale promjenu nemađarskog prezimena u mađarsko (pa nastaju prezimena kao Pécsvári od Petranovića, Várnai od Vašćana, Légrádi od Jelića, Keszthelyi od Kolarića, Rigó od Kosa i t.d.). <ref name="O jeziku"> </ref>.
| |||