Commodore International: razlika između inačica

Nakon potpisivanju ugovora s [[Čehoslovačka|Čehoslavačkom]] kompanijom o proizvodnji [[pisaći stroj|pisaćih strojeva]] na njihovom dizajnu [[Jack Tramiel]] 1954. godine osniva u [[Toronto|Torontu]] ([[Kanada]]) kompaniju imena Commodore International. Po njegovim riječima iz prosinca 2007. prvobitno je htio kompaniju nazvati General, ali je izbor pao na Commodore kada je vidio automobil Opel Commodore <ref>Software Development Times (January 1, 2008), Page 10.</ref>

.Bez obzira na početno uspješno poslovanje Commodore se već krajem pedesetih našao u neprilici zbog nemogućnosti natjecanja s jeftinom japanskom proizvodnjom ovih uređaja. Kako bi se spriječio mogući bankrot tvrtka se tada preorjentira na proizvodnju kasa za dućane, [[trgovački centar|trgovačke centre]] i slično. Nakon nekoliko godina "normalnog" poslovanja Commodore se našao polovicom šesdesetih u centru oluje. S jedne strane [[Japan|japanske]] kompanije su sada počele graditi ove kase, a s druge strane sama tvrtka Commodore International se našla u centru kanadskog financijskog skandala. Ti problemi su se svi zajedno riješili 1966. godine kada [[Jack Gould]] kupuje udio u kompaniji, naređuje prestanak proizvodnje trgovačkih kasa i premješta kompaniju u [[SAD]]. Zahvaljujući tako primljenoj financijskoj injekciji Commodore izbjegava bankrot i počinje proizvodnju kalkulatora. Ovaj put dobro vrijeme za kompaniju će trajati čak 5 godina tako da se novi finacijski problemi javljaju "tek" 1973./4. godine kada se ponovno pod pritiskom japanskih kompanija i američke kompanije [[Texas Instruments]] tvrtka našla na rubu bankrota od kojega će ga ponovno spasiti Gould koji tada postaje većinski vlasnik tvrtke.

Koristeći višak novca dobiven od Goulda za spas kompanije [[Jack Tramiel]] 1976 godine počinje s kupovinom kompanija koje proizvode dijelove za kalkulatore[[kalkulator]]e. Cilj ove kupovine je bio izgradnja Commodore International kao tvrtke koja posjeduje cjelokupnu proizvodnu liniju tako da ne ovisi o drugim kompanijama čime ujedno smanjuje cijenu finalnog proizvoda. Najvažnija od tih kupovina postaje ona od MOS tehnology koja proizvodi među ostalim procesor [[6502]] i računalo [[KIM-1]]. Zajedno s ovom kupovinom Jack Tramiel od [[Microsoft]]a jednokratnom uplatom kupuje operativni sistem kojega će zauvijek, besplatno moći koristiti Commodore International. Microsoft nakon ovog posla neće nikada više sklapati slične ugovore ! Sljedeće 1977. godine Commodore počinje s prodajom svog prvog kompjuteraračunala imena [[Commodore PET|PET]]. Najavljene cijena ovog računala od 495 $ je bila pravi šok za druge računalne proizvođače koji prodaju svoje proizvode po 2500 $. Prvobitna namjera Tramiela je bila da dovuče kupce s PET-om, a potom im proda kalkulatore, ali kako su svi tražili to računalo, dolazi do promjena i novih financijskih problema. Bez obzira na posjedovanje proizvoda koji svi žele Commodore se nalazi pred bankrotom i nema novaca za njegovu proizvodnju. Kako bi se spasili oni počinju tražiti plaćanje 2 mjeseca unapred tražeći taj novac čak i od trgovaca koji će ga prodavati. Na kraju plan je uspio, ali potražnja za novcem je stvorila zanimljivu situaciju. PET se prodavao u [[SAD]] po cjeni od 795 $ dok je u [[Velika Britanija|Velikoj Britaniji]] cijena postavljena na 1295 $. Kako je profitabilnije bilo prodavati na istočnoj obali [[Atlantik]]a Commodore će tamo preusmjeriti svoju prodaju i izgubiti prvu priliku za osvajanje američkog tržišta.

Nakon proučavanja načina rada japanskih kompanija [[Jack Tramiel]] koji od 1975 godine vrši samo dužnost direktora (prepustio je sav vlasnički udjel Gould-u) stvara novu viziju kompanije i njenog načina rada. Kako bi se smanjila cijena finalnog proizvoda i dobila potpuna nezavisnost kompanije od stanja na svjetskom tržištu Tramiel donosi odluku da se sve dijelove budućih proizvoda mora praviti u svojim pogonima Commodore. Drugi dio njegove vizije bila je minimalna cijena proizvoda kako bi se potkopala konkurencija i osvojilo tržište masovnom proizvodnjom. Dok prvi dio poslovne vizije se pokazao uspješnim drugi će stvoriti velike probleme kompaniji nakon što ju on napusti. Kako bi povećao prodaju svojih kompjutera [[Vic-20]] i [[Commodore 64]] Tramiel sklapa poslovne dogovore s specijaliziranim prodavaonicama. Kratko vrijeme potom on "zaboravlja" na te dogovore kada sklapa sporazum o prodaji s [[Trgovački centar|trgovačkim centrima]]. Rezultat toga je bila situacija da su specijalizirane trgovine "zaglavile" s kompjuterima Vic 20 po 299 $ dok se on istovremeno prodavao po 199 $ u trgovačkim centrima. Zbog te poslovne politike Commodore neće imati prodajnu mrežu voljnu prodavati Amiga kompjutere u drugoj polovici osamdesetih godina. Također Tramiel je imao jedan različit problem tijekom upravljanja kompanijom što proizvodi računala koji se sastojao u minimalnom ulaganju u razvoj tako da na primjer [[MOS tehnology]] (kupljen od Commodora) neće nikada izdati 16 bitni procesor iako je posjedovala projekt za to još iz 1978. godine. Bez obzira na te nedostatke on će uspijeti svojim poletom motivirati inžinjere Commodora da naprave najbolje moguće proizvode s tehnologijom koju posjeduju.

Na kraju Tramielovog upravljanja kompanijom ona ostvaruje kvartalnu dobit od 136 milionamilijuna dolara i ulazi na [[Forbes 400]]. Godinu dana kasnije kompanija već posluje s gubitkom.

[[Datoteka:Commodore64.jpg|mini|275px|desno|Commodore 64 (1982.)]]

Iako je bio otpušten kompanija sljedeće dvije godine nastavlja poslovati na njegovim idejama. Prva od njih je bila proizvodnja novog jeftinog računala slabijeg od [[C-64]]. Ta ideja 1984 godine postaje stvarnost kada Commodore počinje prodavati računalo [[C-16]] po cijeni od 99 $. Njegov jači model je bio [[C-116]] dok je kompjuter [[Commodore Plus/4]] s poslovnim aplikacijama trebao zauzeti dio poslovnog tržišta. Na kraju sva 3 računala su bila debakl pošto Commodore nije pokrenuo marketinšku kampanju i jer nisu bili kompaktibilni s C-64. Commodore Plus/4 je doživio poniženje da ga korisnici zovu Commodore Minus/60 kao odgovor na C-64. Gotovo istovremeno s tim događajima kompanija je dobila vijest da Tramiel s kompanijom [[Atari]] koju je preuzeo namjerava kupiti projekt za gradnju Amiga računala. Na kraju Commodore International koji tada posjeduje veću količinu novca će preuzeti ovaj projekt i 1985 godine izdati [[Amiga 1000|Amigu 1000]] koja će uskoro početi tržišnu borbu s Atari kompjuterimaračunalima.

Debakl s računalima izdanim 1984 godine je natjerao Commodore da počne slušati zahtjeve kupaca koji su se odnosili samo na jednu stvar. Oni su htjeli računalo kompaktibilno s C-64. Iz te njihove želje stvoren je [[Commodore 128]]. Na njemu su se mogle igrati sve igre od [[Commodore 64]], a istovremeno je imao duplo više memorije i veću brzinu procesora. Prvobitni uspjeh je bio dovoljno veliko da uprava kompanije naredi prestanak proizvodnje njegovog prethodnika. To odluka je ubrzo dovela do pobune kupaca i računalnih trgovina nakon čega je bila opozvana. Sveukupno će biti proizvedeno 2 milionamilijuna ovog računala.

Zajedno s ovim projektom za 1985. godinu Commodore je sada radio i na potpuno novom računalu. S obzirom na činjenicu da je kompanija imala određena prava na 16 bitni procesor 65816 pošto je nastao iz njenog 6502 odluka da se odabere [[Motorola 68000]] za ovo novo računalo je bila iznenađenje. Bez obzira na sve dobre osobine Amige 1000 ona će postati tržišni neuspjeh. Razlog toga se nalazi prije svega u njenoj cijeni od 13001.300 $ (1000 $ više od C-64) i potpunom nedostatku [[marketing]]a. Oni "srećnici" koji su kupili ovo računalo našli su se u situaciji da nemaju gotovo nikakve programe ili igre i da im sam [[ROM]] ima toliko grešaka da ga se Commodore nije usudio ugraditi u računalo nego se morao učitavati s diskete. Sve te negativne promjene su postale kulminacija nove poslovne politike koja smatra da je marketing bacanje novca i da ozbiljne kompanije ne proizvode [[softwer]]. Bez obzira na nedostatke poslovne politike [[Amiga 1000]] će ipak dobiti priznanje kao prvo multimedijalno računalo i kao jedno od najvažnijih računala ikada napravljenih za razvoj računarstva [http://www.pcworld.com/article/id,126692-page,8-c,systems/article.html].

Nakon što je najurio Tramiela Gould je preuzeo upravljanje kompanijom. Tijekom ovog razdoblja Commodore je tako uspješan da u roku od 12 mjeseci dolazi od stanja uspješnice na rub propasti s dugom od 170 milionamilijuna američkih dolara. Shvativši situaciju na položaj direktora Gould postavlja Rattigana. Kako bi spasio tvrtku on otpušta 45 % radnika i okončava proizvodnju računala [[Commodore PET]] i [[Vic-20]]. Bez obzira na uspjeh ove konsolidacije Gould otpušta Rattigana zbog čega će se naći na sudu i izgubiti. Posljednji proizvod Rattiganove ere je bila [[Amiga 500]] kao jeftinija verzija neuspješne Amige 1000. Sljedeće dvije godine kompanija životari na uspjehu od [[Commodore 64]] čija proizvodnja košta 35 $ dok ga se prodaje po 199 $. Amige bez obzira na svoju nadmoć prema računalima u istom cjenovnom razredi je debakl zbog potpunog izostanka marketinške kampanje. Kada je ona po prvi put izvršena na ljeto 1989. ovo računalo postiže kakav takav uspjeh u SAD, dok ga je u [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Velika Britanija|Velikoj Britaniji]] imalo već prije zbog kompanijine decentralizacije koja je omogućavala poslovnicama da rade s velikom dozom samostalnosti. Ta 1989. godina postaje zadnja uspješna godina Commodore kompanije koja nakon toga ide iz debakla u debakl.

Prvi od katastrofalnih poteza Commodore kompanije na putu u propast je bio [[Comodore 64GS]] u kolovozu 1990 godine. Očekivanja rukovodstva da će potrošači kupiti 8-bitnu konzolu kada na tržištu imaju 16-bitnu ([[Sega Mega Drive]], [[Super Nintendo Entertainment System]]) su bile fantazije koje su skupo plaćene. Od približno 75 000 proizvedenih konzola prodano ih je bilo samo 25 % što i nije loš rezultat ako gledamo da nije bilo nekakve medijske potpore prodaji.

Drugi očekivani debakl postaje računalo [[Commodore 65]] čiju proizvodnju zaustavljao Gould prije nego što je uopće ušlo u prodaju. Ta dva debakla su koštala tadašnjeg direktora [[Harold Copperman|Harolda Coppermana]] posao. Jedino dobro što je on bio napravio tijekom svoje dvije godine postaje priprema za proizvodnju [[Amiga 1200|Amige 1200]]. Novi direktor [[Mehdi Ali]] odmah zaustavlja taj potencijalno uspješni projekt i počinje forsirati proizvode koji kao osnovu imaju Amiga 500 računalo. Ti novi proizvodni debakli 1991/92 godine postaju [[CD TV]], [[Amiga 500+]], [[Amiga 2200]] i [[Amiga 600]]. Dok treći od ovih proizvoda nitko nije htio prodavati, četvrti je bio napravljen samo da bi se za 50 $ pojeftinila proizvodnja od Amiga 500. Konačni rezultat je bio da Amiga 600 košta 50 $ više za proizvesti nego [[Amiga 500]]. !

Na kraju Mehdi se vraća na projekt Amiga 1200 kojega je blokirao godinu dana ranije. Bez obzira na sve ovaj direktor ne dobiva otkaz pošto se sprijateljio s glavnim dioničarem kompanije Gouldom. U [[božić]]noj sezoni 1993 godine [[Amiga 1200]] je veliki uspjeh, ali Commodore više nema dovoljno novaca da proizvodi čipset za nju, tako da su trgovine pune [[Amiga 600]] koje nitko ne želi, a bez Amiga 1200 koje svi žele.

Jesen 1993 godine Commodore je u fazi umiranja. Izlazak igraće konzole [[CD 32]] u rujnu 1993 predstavlja zadnji pokušaj spasa kompanije. Na kraju njeni ekonomisti su izračunali da bi Commodore preživio ako uspije prodati 400 000 primjeraka CD 32. Jedini problem se našao u činjenici da nisu imali novaca za proizvodnju više od 125 000 primjeraka dok su ih potrošači htjeli kupiti 250 000. Ironično je da dok kompanija nema novaca za marketing ili proizvodnju direktor i glavni dioničar sebi dižu plaću na milionmilijun to jesttj. 3.,5 milionamilijuna $.