Draganić: razlika između inačica

 

Stoljećima su draganićaki uživali stečenu slobodu koja je uvelike utjecala i na bogato kulturno nasljeđe koje se ponajbolje ogleda u očuvanim sakralnim objektima, tradicijskoj seoskoj arhitekturi i narodnoj nošnji. Župna crkva Sv. Jurja spominje se u popisu arhiđakona Ivana 1334.godine, a tradiciju poklonstva katolicizmu i važnosti crkve na ovim područjima dokazuje i niz draganićkih kapelica. Na današnjem groblju spominje se kapela Sv. Siksta iz 1668.godine, 1671.godine sagrađena je kapela Sv. Antuna Pustinjaka u Budrovcima, 1731. godine Sv. Barbara u Vrhu, kapela Sv. Fabijana i Sebastijana u Lazini iz 1668. godine, Sv. Magdalene u Gucima iz 1683.godine, kapela Sv. Trojstva iz 1689. godine sagrađena je od drva i oslikana freskama koje su sačuvane i do današnjih dana te je uvrštena među spomenike kulture 1. reda.

 

Tradicija građenja kapelica očuvala se sve do današnjih dana tako su krajem 20. stoljeća sagrađene kapelica Sv. Stjepana u Vukšin Šipku, kapelica Marije Pomoćnice u Čegljima, te kapelica Sv. Križa na Draganićkoj stanici u spomen na poginule branitelje za vrijeme Domovinskog rata. Stoljećima su se draganićaki borili za očuvanje slobode i tradicije stoga i kada je došlo do velikosrpske agresije i pitanje opstojnosti Hrvatske među prvima su se ukljčili u obranu i dali veliki doprinos u Domovinskom ratu na području Karlovačke županije.