Renault FT: razlika između inačica

 

Prethodnik svih suvremenih tenkova i osnova koja će se koristit i u tenkovima u Drugom svjetskom ratu i poslije njega je francuski tenk Renault FT-17. Puni mu je naziv Automitrailleuse - chenilles Renault FT modele 1917. Kao i velik broj drugih revolucionarnih ili barem naprednih [[Oružje|oružja]], ni FT-17 nije nastao kao smišljeni rad vojnih stručnjaka već kao plod entuzijazma dvojice ljudi. Jedan je bio francuski [[general]] Jean-Baptiste Estienne koji je duže vrijeme predlagao razvoj malog i lakog (te zato i jeftinog) oklopnog vozila na [[Gusjenica (mehanika)|gusjenicama]] napredne konstrukcije, ali koji nije nalazio odgovarajuću potporu u francuskom vojnom vrhu. Naposljetku se general Estienne u srpnju [[1916.]] izravno obratio francuskom industrijalcu Louisu Renaultu da mu pomogne izgraditi prvi prototip vozila. Iako se dotad [[Renault]] nije bavio proizvodnjom takve vrste vozila (što nije ni čudno jer je prvi britanski te ujedno svjetski tenk dovršen u prosincu [[1915.]]), odmah je prihvatio Estienneov prijedlog da francuskoj vojsci da revolucionarno novo oružje. Za razradu Estiennove koncepcije, Renault je odabrao jednog od svojih najtalentiranijih inženjera Rodolphea Ernst-Metzmaiera, koji je zapravo stvorio FT-17. Uz takvu potporu prvi je drveni model u prirodnoj veličini prvog lakog tenka dovršen već u listopadu 1916. Ni Estienne ni Renault nisu znali da im predstoji teška "bitka" s francuskim vojnim vrhom da njihovo borbeno vozilo bude prihvaćeno.

Ni osobna uvjeravanja generala Estiennea nisu uspjela omekšati otpor generala Mourreta, tadašnjeg načelnika sektora za motorna vozila francuske vojske. Na kraju se general Estienne morao obratiti zapovjedniku francuske vojske generalu Josephu Joffreu, koji je znao za britanske napore u razvoju tenkova i želio da i Francuska pokrene slične programe. General Joffre se obratio podsekretaru za rat Albertu Thomasu, kako bi se odobrila sredstva za izradu samo jednog prototipa. Louis Renault nije bio poznat po strpljivosti i sklonosti da se nateže s francuskom administracijom, te je na svoju ruku (i svojim novcem) i prije službenog odobrenja krenuo u izradu prvog prototipa odmah nakon dovršetka drvenog modela. Prvi je prototip nazvan Char Mitrailleur i vojnom je vrhu prikazan u siječnju 1917. Do veljače iste godine testiran je u tvornici u Billancourtu. Nakon toga je prebačen u Centre Artillerie Speciale u Champlieuu, gdje je testiran sve do kraja travnja 1917.

 

 

==Opis tenka==

"Tajna" FT-17 je u njegovoj kupoli, koja se mogla okretati (djelovati) u svih 360 stupnjeva. Iako se to danas smatra razumljivim samo po sebi, 1915. i 1916. baš i nije bilo tako, što dokazuju svi britanski tenkovi iz tog vremena. FT-17 je donio i revolucionarno novu koncepciju razmještaja unutar tijela, kakva se i danas rabi. Tako je prednji dio rezerviran za vozača, a središnji za postavljanje kupole s naoružanjem. Stražnji dio vozila namijenjen je smještaju motora i sustava za prijenos snage. Osim na izraelskim tenkovima [[Merkava]] (koji imaju motor s prednje strane), takav se raspored i danas rabi na svim tenkovima.

 

 

Ernst-Metzmaier je također zaključio da golema gusjenica, koja se kreće oko tijela vozila, ne pridonosi bitnije pokretljivosti vozila te je gusjenice smjestio bočno od vozila, na posebne hodne uređaje, čiji su glavni dio bili osloni kotači. Kako bi povećao pokretljivost preko okomitih zapreka, na prednji dio vozila je postavio veliki ljenivac, koji je u tim slučajevima korišten kao veliki osloni kotač. Na stražnjem dijelu tijela FT-17 je dobio "rep" - rampu koja je trebala spriječiti prevrtanje tijekom prelaska preko okomitih zapreka. Osim što je bitno smanjio veličinu i masu tenka, Ernst-Metzmaier je tim rješenjima povećao i njegovu pokretljivost.

Na taj je način dobiven tenk ukupne mase oko 6,5 tona (ovisno o inačici), čija je razina oklopne zaštite bila barem jednaka kao i na tadašnjim britanskim tenkovima. Pokretljivost bi bila i veća da je Ernst-Metzmaier na raspolaganju imao snažnije motore. Ovako je u FT-17 morao ugraditi benzinski motor Renault 4.48 snage 35 KS pri 1500 okretaja u minuti, što je značilo da je jednu tonu moralo pokretati samo šest konjskih snaga. Usprkos tome, FT-17 je na dobroj cesti mogao postići maksimalnu brzinu od 10 km/h. Brzina izvan ceste bila je 7,5 km/h. Osim male snage, motor je bio i "vrlo žedan" te je ugrađeni spremnik osiguravao autonomiju od samo 35 km (neki izvori navode podatak od 65 km). Dužina FT-17 je bila 4,1 metar (s "repom" 4,95 m), širina samo 1,47 m, a visina 2,14 m. Kombinacija male mase i veličine omogućavala je da se tenkovi FT-17 jednostavno transportiraju na [[kamion]]ima i/ili njihovim prikolicama.

 

 

Francuska vojska je svoje FT-17 tijekom I. svjetskog rata razmjestila u devet regimenti, označenih od 501 do 509. Svaka je dobila tri bojne, koje su se sastojale od tri satnije. Puni sastav bojne trebao je brojiti čak 75 tenkova svih inačica. Grupiranjem tako velikog broja FT-17 trebao je do maksimuma iskoristiti njihovu pokretljivost uz osiguranje dostatne paljbene moći. Prva iskustva su pokazala da se FT-17 ipak ne mogu rabiti za samostalna ofenzivna djelovanja, i to ne zbog slabe pokretljivosti, nedostatka paljbene moći ili nedovoljne oklopne zaštite, već prije svega zbog kronične nepouzdanosti.

Prva postrojba koja je postala operativna bila je 501. regimenta, koja je svoje FT-17 prvi put uporabila u borbi [[31. svibnja]] [[1918.]] I danas ostaje otvoreno pitanje je li ovo djelovanje bilo planirano s obzirom na to da su tenkovi 501 regimente rabljeni kao pomoć postrojbama 10. armije, koja je morala zaustaviti zadnji njemački proboj prema Parizu (Kaiserschlacht, poznat i kao Proljetna ofenziva). Prvi kontakt s neprijateljem FT-17 ostvarili su u Foret de Retz, jugozapadno od grada Soissonsa. Tri bojne su poslane kako bi dodatno osnažile obranu marokanskog pješaštva. Iako se znatan dio bitke odvijao u šumi, FT-17 su se pokazali jako dobrima. Osim što je već njihov dolazak bitno povećao moral pješaštva, pokazalo se da mogu pružati odličnu paljbenu potporu tijekom obrambenih djelovanja, pogotovo što su se mogli brzo prebacivati na najugroženije dijelove bojišta. Još su se vrednijima pokazali tijekom protunapada, posebno ako su djelovali zajedno s pješaštvom. Zahvaljujući maloj masi i dimenzijama, FT-17 su mogli djelovati i u šumama, u koje nisu mogli ući britanski tenkovi Mark V i francuski [[St. Chamond]] i [[Schneider]].

 

[[Kategorija:Znanost i tehnologija u Francuskoj]]

[[Kategorija:Tenkovi u Prvom svjetskom ratu]]