I Tordinci su dali ogroman obol u Domovinskome ratu.Vidjevši sudbinu Antina napustili su mjesto u prvi mah strahujući da će jednako tako nebranjeni u potpunom okružju srpskih sela punih "uveženih" četnika i jugosrpske armade doživjeti sudbinu Antina, tj. biti doslovno pregaženi.No tada pod okriljem noći hrabra i odvažna grupa pripadnika HOS-a uglavnom sačinjena od momakabranitelja iz Antina ulazi u Tordince prije no što je neprijateljska vojska shvatila da je selo prazno i nebranjeno, ponovno zauzima položaje i uspjeva u svojem naumu tj. sačuvati Tordince do dolaska pojačanja iz Vinkovaca.Dolaskom pojačanja iz Vinkovaca na čelu sa zapovjednikom Josipom Šarić-Šantom Tordici ponovno utvrđuju obranu i na neko vrijeme spašavaju mjesto od okupacije.U selo se tih dana polako vraćaju vojno sposobni mještani, no moramo napomenuti da su obranu sela uz "Šantine dećke" u prvo vrijeme mahom činili mještani susjednog Antina i grupa HOS-a.Antinjani su vjerovali da će na taj način pomoći u skorom oslobađanju i povratku svojega mjesta Antina.No 25. listopada "91.g kreće iznimno snažan napad srpskih snaga iz 3-4 smjera.Smjera Antinske Mlake, Ludvinaca, Pačetina i tenkovsko topnički napad iz smjera Ostrova.Branitelji su pružili silan otpor unatoć ograničenoj tehnici za takovu borbu, i broju ljudi uspoređujući sa silom koja ih je tada napala.No usprkos svemu Tordinci i tako bez dolaska ikakove pomoći uspjevaju braniti selo do popodnevnih tj. večernjih sati kada neprijatelj uspijeva u potpunosti zavladati Tordincima.Ogroman broj neprijateljskih žrtava izazvaće kasnije njihov bijes da će osim velikog broja poginulih branitelja u samoj borbi činiti poslije strašna zvjerstva i na preživjelim ljudima.I ponovno mahom stradavaju ljudi iz Antina koji su branili selo, a još više civili koji su ostali živjeti u Antinu u svojim kućama vjerujući naivno da im se neće ništa dogoditi, jer nikomu ništa našao nisu učinili, osim što su Hrvati.Dokaz za sve to je masovna grobnica pored katoličke crkve u centru Tordinaca, gdje su poginule pokapali zajedno sa stokom, te još nekoliko masovnih grobišta u njivama nadomak Tordinaca i Antina.
Tordinci su se poslije mirne reintegracije počeli postupno obnavljati i sada su uglavom sanirali posljedice rata, misleći naravno na ona materijalna uništenja:crkve, školu, zgradu općine, ambulantu, obiteljske kuće itd.
