Magnituda (astronomija): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m sređivanje
Redak 1:
'''Prividna magnitudaMagnituda''' ('''''m''''') zvijezde, planeta ili drugog nebeskog tijela je mjera njegova prividna sjaja, tj. količine svjetlosti koja do nas dopire od objekta. Stotinu puta manje sjajan objekt (ili isti objekt deset putas udaljeniji) imaRazlikujemo prividnu magnitudu otprilike za pet veću; 2,512 puta tamniji objekt (ili isti objekt 1,585 puta udaljenjiji) ima prividnu magnitudu zai jedanapsolutnu većumagnutudu.
 
Ljestvica kojom se mjeri magnituda potječe iz helenskih vremena kad su se zvijezde vidljive golim okom dijelile u šest ''magnituda''. Najsvjetlije zvijezde bile su prve magnitude (''m'' = +1), a najtamnije šeste magnitude (''m'' = +6), što je granica ljudske moći opažanja (bez pomoći [[teleskop]]a). Svaki stupanj magnitude smatrao se dvaput svjetljijim od sljedećeg. Ovaj ponešto grub način označavanja sjaja zvijezda popularizirao je [[Ptolemej]] u svom ''[[Almagest]]u'', a općenito se smatra da ga je izmislio [[Hiparh]]. Ovaj originalan sustav nije mjerio magnitudu Sunca. Kako je osjetljivost oka na svjetlost logaritamska, rezultirajuća ljestvica također je logaritamska.
Kako količina svjetla ovisi o gustoći atmosfere između nas i objektam, prividna magnituda se normalizira na vrijednost koju bi imala izvan atmosfere. Što je objekt tamniji, to je njegova prividna magnituda veća. Prividna magnituda ovisi o udaljenosti objekta; ekstremno sjajan objekt postaje jedva vidljiv ako je dovoljno daleko; prividna magnituda i udaljenost objekta povezani su zakonom inverznog kvadrata. Stotinu puta manje sjajan objekt (ili isti objekt deset puta udaljeniji) ima prividnu magnitudu otprilike za pet veću; 2,512 puta tamniji objekt (ili isti objekt 1,585 puta udaljenjiji) ima prividnu magnitudu za jedan veću.
 
Norman Robert Pogson je [[1856]] formalizirao sustav definirajući tipičnu zvijezdu prve magnitude kao zvijezdu koja je stoput svjetlija od tipične zvijezde šeste magnitude; stoga je zvijezda prve magnitude oko 2,512 puta svjetlija od zvijezde druge magnitude. TajStotinu broj,puta petimanje korijensjajan izobjekt 100,ima poznatmagnitudu jeotprilike kaoza '''''Pogsonovpet omjer'''''.veću; Pogsonova2,512 ljestvicaputa originalnotamniji je fiksirana tako da [[Sjevernjača]]objekt ima magnitudu 2.za Astronomijedan suveću. kasnijeTaj otkrilibroj, dapeti jekorijen Sjevernjačaiz blago100 varijabilna(=2,512), zvijezdapoznat pa su najprije prešli na [[Vega|Vegu]]je kao referentnu'''''Pogsonov zvijezdu, da bi danas definirali nultu točku prema čitavom nizu zvijezdaomjer'''''. Magnituda ovisi o [[valna duljina|valnoj duljini]] svjetlosti.
'''Apsolutna magnituda''', ''M'', zvijezde ili galaksije je prividna magnituda koju bi imale da su 10 [[parsek]]a udaljene; apsolutna magnituda planeta (ili drugog tijela Sunčevog sustava) je prividna magnituda koju bi imalo da je 1 astronomsku jedinicu udaljeno i od [[Sunce|Sunca]] i od [[Zemlja (planet)|Zemlje]]. Apsolutna magnituda Sunca je +4.83 u V traci (žuta) i +5.48 u B traci (plava).
 
Pogsonova ljestvica originalno je fiksirana tako da [[Sjevernjača]] ima magnitudu 2. Astronomi su kasnije otkrili da je Sjevernjača blago varijabilna zvijezda pa su najprije prešli na [[Vega|Vegu]] kao referentnu zvijezdu, da bi danas definirali nultu točku prema čitavom nizu zvijezda. Magnituda ovisi o [[valna duljina|valnoj duljini]] svjetlosti.
{| {{prettytable}}
|+ Ljestvica prividnih magnituda
|-
! Priv. mag.
! Nebesko tijelo
|-
| −26.8 || [[Sunce]]
|-
| −12.6 || pun [[Mjesec]]
|-
| −4.4
| Maksimalan sjaj [[Venera (planet)|Venere]]
|-
| −2.8
| Maksimalan sjaj [[Mars (planet)|Mars]]a
|-
| −1.5 || Najsjajnija zvijezda u vidljivom spektru: [[Sirius]]
|-
| −0.7 || Druga najsjajnija zvijezda: [[Canopus]]
|-
| 0
| Definirana nulta točka: u stara vremena [[Vega]]
|-
| +3.0
| Najtamnije zvijezde vidljive iz gradova
|-
| +6.5
| Najtamnije zvijezde vidljive golim okom<br/> (ovisi i o promatraču)
|-
| +12.6 || Najsvjetliji [[kvazar]]
|-
| +27
| Najtamniji objekti vidljivi 8m teleskopom
|-
| +30
| Najtamniji objekti koje u vidljivom području<br/> može detektirati [[svemirski teleskop Hubble]]
|-
|-
| +38
| Najtamniji objekti koje će u vidljivom području<br /> moći detektirati planirani [[Overwhelmingly Large Telescope|OWL]] (2020)
|-
|}
 
Moderni sustav više nije ograničen na 6 magnituda. Izuzetno svijetli objekti imaju ''negativne'' magnitude. Na primjer, [[Sirius]], najsvjetlija zvijezda neba, ima prividnu magnitudu od -1.44 do -1.46. Teleskopi [[svemirski teleskop Hubble|Hubble]] i [[teleskop Keck|Keck]] zabilježili su zvijezde s magnitudama od +30.
Ljestvica kojom se mjeri magnituda potječe iz helenskih vremena kad su se zvijezde vidljive golim okom dijelile u šest ''magnituda''. Najsvjetlije zvijezde bile su prve magnitude (''m'' = +1), a najtamnije šeste magnitude (''m'' = +6), što je granica ljudske moći opažanja (bez pomoći [[teleskop]]a). Svaki stupanj magnitude smatrao se dvaput svjetljijim od sljedećeg. Ovaj ponešto grub način označavanja sjaja zvijezda popularizirao je [[Ptolemej]] u svom ''[[Almagest]]u'', a općenito se smatra da ga je izmislio [[Hiparh]]. Ovaj originalan sustav nije mjerio magnitudu Sunca. Kako je osjetljivost oka na svjetlost logaritamska, rezultirajuća ljestvica također je logaritamska.
 
== Poveznice ==
Norman Robert Pogson je [[1856]] formalizirao sustav definirajući tipičnu zvijezdu prve magnitude kao zvijezdu koja je stoput svjetlija od tipične zvijezde šeste magnitude; stoga je zvijezda prve magnitude oko 2,512 puta svjetlija od zvijezde druge magnitude. Taj broj, peti korijen iz 100, poznat je kao '''''Pogsonov omjer'''''. Pogsonova ljestvica originalno je fiksirana tako da [[Sjevernjača]] ima magnitudu 2. Astronomi su kasnije otkrili da je Sjevernjača blago varijabilna zvijezda pa su najprije prešli na [[Vega|Vegu]] kao referentnu zvijezdu, da bi danas definirali nultu točku prema čitavom nizu zvijezda. Magnituda ovisi o [[valna duljina|valnoj duljini]] svjetlosti.
* [[Prividna magnituda]]
 
* [[Apsolutna magnituda]]
Moderni sustav više nije ograničen na 6 magnituda. Izuzetno svijetli objekti imaju ''negativne'' magnitude. Na primjer, [[Sirius]], najsvjetlija zvijezda neba, ima prividnu magnitudu od -1.44 do -1.46. Teleskopi [[svemirski teleskop Hubble|Hubble]] i [[teleskop Keck|Keck]] zabilježili su zvijezde s magnitudama od +30.
 
[[Kategorija: Mjerne jedinice u astronomiji]]