Biserujka: razlika između inačica

| slika_opis = Špiljski ukrasi — [[stalagnat]].

| najniža razina = 53 [[Nadmorska visina|m n.v.]]

[[Špilja]] Biserujka, kao i mnoge špilje, ima i druga imena, pa ju nazivaju i Vitezićevom špiljom ili Slivanjskom jamom. Prema legendi, špilja je dobila ime prema blagu koje je u njoj pronađeno, a pripadalo je lokalnim [[gusari]]ma. No blago je kasnije premješteno, a točnu lokaciju ''„zna samo Ive Gospodin“'', čija je kuća na ulazu u selo [[Rudine (Dobrinj)|Rudine]].

Premda kratka i plitka, [[špilja]] redovito oduševljava svoje sve mnogobrojnije posjetitelje, često već i prije nego uđu u nju, jer se nalazi na svega nekoliko desetaka metara nad morem i u njegovoj blizini. Dugačka je samo 110 metara, ali je vrlo bogata [[stalaktiti|stalaktitimastalaktit]]ima, [[stalagmit]]ima i [[stalagmit|stalagmitimastalagnat]]ima. Ni njezina dubina od ulaza do dna nije velika, svega 12 metara. Najniži dio špilje je 53 [[Nadmorska visina|metra nad morem]]. Zbog vrlo tankog ''„krova“'' ( 2- – 5 metara ), za kišnih razdoblja, oborinska voda se procjeđuje. Njezinim djelovanjem [[kalcij|kalcijevi spojevi]] se talože slojem od 1 milimetra u 10 – 30 godina. Temperatura u njoj varira od oko 15 ° C ljeti, do oko 13° C zimi.

Špiljski ukrasi variraju od smećkastih i sivih pa sve do crvenkastih tonova, a koji nastaju ''„igrom“'' [[minerali|minerala]], naročito željeznih i manganskih oksida po [[vapnenac|vapnencu]]. Na nekim mjestima, osim prirodno nastalih boja, ima i onih nastalih ljudskim djelovanjem –— ostaci čađe koju su ostavile [[Baklja|baklje]] njezinih davnih posjetitelja.

Tu živi [[endem|endemski]] [[Rakovi|račić]] „Alpioniscus''([[Latinski christiani“jezik|lat.]]) [[Alpioniscus christiani]]'', alikoji je vrlo malen i teško uočljiv. Osim njega, u špilji žive i [[puževi]] , [[stonoge]] i [[šišmiši]]. Pronađeni su i ostaci [[špiljski medvjed|špiljskog medvjeda]] stari oko 16 000 godina.

Iako je lokalnim mještanima bila nedvojbeno poznata već od davnine, prvi zapis o njezinom postojanju potječe iz [[1834.]] godine, prilikom uhićenja jednog krijumčara iz [[Senj|Senja]]. Posjećivana je već 150 godina, a mnogi od posjetitelja napravili su manje ili više nadoknadive štete. Teško su nadoknadivi okrhnuti ili polomljeni stalaktiti i stalagmiti. Brojni grafiti su izbrisani, ali su ipak ostavljeni oni stariji kao i najstariji iz [[1859.]] godine. Prvi put je [[špilja]] uređena za posjetitelje [[1950.]] godine kojom prilikom je izmjenjen i njezin ulaz koji je do tada bio u obliku jame. Međutim, i nakon tog uređenja, špilja je opet neko vrijeme zapuštena, sve do [[1997.]] godine kada su uređene staze, ograde i osvijetljenje bez kojeg bi bilo nemoguće vidjet svu njezinu ljepotu. Od posljednjeg uređenja i otvaranja [[1997.]] godine, špilja je postala još jedan detalj u nizu zanimljivosti, kulturnih i prirodnih vrijednosti otoka Krka. Osim s otoka Krka, posjećuju ju i mnogih gosti s čitave [[Crikvenica|Crikveničke rivijere]] koji do nje dolaze organiziranim turističkim prijevozom morem do uvale Slivanjske. Zahvaljujući svemu tome [[špilja]] "Biserujka" je u posljenjih 10-etak10‑etak godina postala jedna od najposjećenijih