Dora Pejačević: razlika između inačica

Kći hrvatskog bana, grofa [[Teodor Pejačević|Teodora Pejačevića]] i mađarske barunice Lille Vay de Vaya, [[glazba|glazbu]] je počela učiti kao dijete u Budimpešti kod znanogpoznatog mađarskog orguljaša Károlya Noszede, nastavilakoji je ljeti dolazio u HrvatskomNašice. Kada se obitelj zbog banske obveze Dorinog glazbenomoca zavodupreselila u ZagrebuZagreb, aDora kasnijeje inastavila školovanje privatno kod Percyjanastavnikâ Sherwoodaglazbene škole Hrvatskoga glazbenog zavoda (Ciril Junek, Dragutin Kaiser, Vaclav Huml). Kada su roditelji shvatili da njezine sklonosti za glazbu prelaze uobičajene okvire mladenačke razbibrige aristokratskih djevojaka, omogućili su joj uoči Prvoga svjetskog rata usavršavanje u Dresdenu. tePrivatno glazbeno školovanje nastavila je u Dresdenu kod Percyja Sherwooda, kod Waltera Courvoisiera (kompozicija) te Henria Petria (violina) u Münchenu. VećimNo, ona nigdje nije kontinuirano učila glazbu dulje vrijeme, pa se može ustvrditi da je dijelomu ipakvelikoj bilamjeri samouka, a umjetnički talent prije svega razvijala je kroz kontakte s vodećim ličnostima svoga doba. Među njezinom “braćom po duhu” našli su se tako pijanistica Alice Ripper, likovna umjetnica Clara Rilke-Westhoff, književnica [[Anette Kolb]], Rainer Maria Rilke, [[Karl Kraus]] i druge istaknute osobnosti europske kulturne scene toga doba.

Bila je pretplaćena na [[Karl Kraus|Krausov]] časopis "Die Fackel" (Baklja) i živo zainteresirana za socijalne probleme svojega doba. Vlastiti je umjetnički senzibilitet razvijala pod utjecajima intelektualnih svjetova [[Oscar Wilde|Wildea]], [[Henrik Ibsen|Ibsena]], [[Fjodor Mihajlovič Dostojevski|Dostojevskog]], [[Thomas Mann|Manna]], [[Arthur Schopenhauer|Schopenhauera]], [[Rainer Maria Rilke|Rilkea]], [[Søren Kierkegaard|Kierkegaarda]], [[Karl Kraus|Krausa]] i [[Friedrich Nietzsche|Nietzschea]], čija je djela između ostalih zabilježila u svom, naslovima, uistinu nesvakidašnje bogatom dnevniku pročitanih knjiga.

U Hrvatskoj je Dora Pejačević obitavala u [[Dvorac_Pejačević|obiteljskom dvorcu u Našicama]], ali su je česta putovanja vodila i u velike europske kulturne centre poput Budimpešte, Münchena, Praga i Beča u kojima je znala boraviti duže vrijeme. Posljednje godine života, od udaje za austrijskog časnika Ottomara Lumbea 1921. do smrti 1923. godine, provela je uglavnom u Münchenu gdje je i umrla. SahranjenaTeško je danas nagađati što je potaknulo skladateljicu na taj korak u Našicamatrideset i sedmoj godini života? No odlazak iz Našica i život u njemačkim gradovima Dresdenu i Münchenu kao da su joj oduzeli svu životnu energiju.