Sveta potvrda: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika 89.164.255.254, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Jonathunder |
|||
Redak 39:
==Krizma danas==
Danas, nažalost, [[Katolička crkva|Crkva]] sve više gubi svoju ulogu i utjecaj u društvu, a njezino djelovanje se sve više olako shvaća. Tako i ljudi primaju [[sakrament]]e ne zbog njihova pravoga značenja, nego zbog tradicije, jer je naime red da se u jednoj katoličkoj zemlji prime svi potrebni sakramenti. Tako danas osnovnoškolci idu na misu zato jer su prisiljeni na to ili ocjenom iz [[vjeronauk|vjeronauka]] ili zabranom pristupa krizmi. Glavni motiv pristupa krizmi je postao skupocjen poklon koji će dobiti od roditelja i kumova. Nakon primanja krizme na kraju osmog razreda novopotvrđenika više nitko ne sili na odlazak u crkvu te se sve više čini da mnogim ljudima krizma postaje obred odlaska iz [[Katolička crkva|Crkve]], a ne obred ulaska u [[Katolička crkva|Crkvu]] kao odrasla osoba. Roditelji isto kao djeca olako shvate važnost samoga sakramenta te nakon što omoguće djetetu krizmu smatraju da su ispunili svoju dužnost prema Crkvi i Bogu. Preslaba je i komunikacija između Crkve i roditelja koja bi trebala biti puno jača. Crkva bi se trebala intenzivnije truditi oko toga da roditelji odgoje svoje dijete da postane uzoran Kršćanin i da im oni objasne da uistinu shvate pravi značaj sakramenata. Isto tako je dob za primanje sakramenata premala. Osoba od četrnaest ili petnaest godina u današnje vrijeme nije razumno zrela, i dalje je pod ogromnim utjecajem okoline i tuđih mišljenja. Pravo glasa se stječe tek s osamnaest godina, a gdje će osoba od četrnaest moći samostalno i svojevoljno razmišljati i prosuđivati o tome hoće li svjesno primiti pečat Duha Svetoga, primiti snagu za novi život obilježen kršćanskim idealima, sklopiti zavjet s Bogom o vjeri u njega i poštovanje njegovih zakona. Tako mlada osoba nije sposobna (u velikoj većini slučajeva) donositi takve odluke koje će vrijediti do kraja njegova života. Što se mene tiče, o zrelosti osobe za primanje krizme bi trebao odlučivati svećenik ili vjeroučitelj koji će procjeniti kroz individualne razgovore dali je osoba psihički sazrila da može primiti pomast i je li ta osoba sposobna primiti Duha Svetoga i živjeti uzornim krščanskim životom održavajući obećanje koje se sprema dati Bogu. Time bi se uvelike spriječilo masovno krizmanje gdje 90% ljudi nije svijesno što rade nego smatraju to tek jednim činom u svom životu kojega treba obaviti jer je to tradicija i za njih ništa više. Primanje Duha Svetoga treba zaslužiti, to je jednako obveza koliko i dar.
-->
| |||