Razlika između inačica stranice »Trijalizam«

Dodano 2.419 bajtova ,  prije 11 godina
bez sažetka
m (bot mijenja kategoriju)
[[Kategorija:Austro-Ugarska]]
[[Kategorija:Hrvatska povijest 1790.-1918.]]
 
Nasuprot vladajućem apsolutizmu i centralizmu, a zatim dualizmu, u Habsburškoj se carevini još od revolucije 1848. godine javljaju ideje i pokreti za njeno trijalisticko uređenje.
 
Ideja trijalizma je polazila od potrebe političkog zbližavanja i ujedinjenja južnoslavenskih naroda u Monarhiji kako bi se stvorila politička protuteža vladajućim Germanima i Mađarima.
Trijalizam je u biti sadržavao ideju federalizacije Habsburške carevine, što je njihovim vladajućim krugovima bilo neprihvatljivo. Vladajući krugovi Monarhije su 1848. svaki pokušaj ujedinjenja Srpske Vojvodine i Trojedne kraljevine Hrvatske, Slovenije i Dalmacije.
 
Nade u trijalizam oživljavaju nakon poraza Austrije u ratu sa Francuskom i Italijom 1859. i konsekventnom proglašenju ujedinjenja Italije. Ovaj pad izaziva pad Alexandra Bacha glavnog nosioca i simbola autrijskog apsolutizma i reakcije. Car Franjo Josip je prisiljen obnoviti ustavnost u Monarhiji i dozvoliti saziv svih njenih predstavničkih tijela.
 
U tom se sklopu 1861. sastaje i Hrvatski sabor koji svojim posebnim odlukama ističe samostalnost Trojedne kraljevine u okviru Austrije kao složene države. Pitanje "užeg saveza" Hrvatske sa Ugarskom tek treba raspraviti, a dotle se ove dvije države nalaze samo u personalnoj uniji, što znači da su samo vezane sa ličnošću vladara, koji je u isto vrijeme i Austrijski car, hrvatki i ugarski kralj. Posebno je važno da je ovaj sabor, sa stanovništva trijalizma ozakonio ravnopravnost Srba i Hrvata, i ukazao na neophodnost povezivanja Južnih slavena. Sva ova nadanja Južnih slavena vrhovi Monarhije su brzo iznevjerili i priklonili se ideji dualizma.
 
Ideja Trijlaizma, odnosno trijalističke ustavne reforme Carstva, Snažno oživljava poslije okupacije Bosne iHercegovine 1878. godine. U nacionalnim krugovima, posebno u Hrvatskoj, smatralo se da bi se ujedinjenjem slovenačkih pokrajina, Hrvatske Slavoneije, i Dalmacije te Bosne i Hercegovine, morala u Monarhiji stvoriti jedna moćna treća državna cijelina, sa sjedištem u Zagrebu, koja bi uravnotežila germanske i mađarske, sa slavenskim interesima u Monarhiji. U stvarnosti je taj plan bio neostvariv, kako zbog međunarodne konstelacije, tako i odnosa unutrašnjih snaga u Monarhiji. Cjelokupna kontalacija i odnosi odredili su i utvrdili osoben razvitak i državnopravni položaj Bosne i Hercegovine u okviru Habsburške Monarhije.
Anonimni suradnik