Pariški ugovor (1951.): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 1:
'''Pariškim ugovorom''', potpisanim [[18. travnja]] [[1951]]. između [[Belgija|Belgije]], [[Francuska|Francuske]], [[Njemačka|Njemačke]] (tada [[Zapadna Njemačka]]), [[Italija|Italije]], [[Luksemburg|Luksemburga]] i [[Nizozemska|Nizozemske]], utemeljena je [[Europska zajednica za ugljen i čelik]] (EZUČ), koja je [[1993]]. postala dio [[Europska unija|Europske unije]]. Ugovor je istekao [[23. srpnja]] [[2002]]., pedeset godina nakon što je stupio na snagu.
Velika Britanija također je bila pozvana da se učlani, no ona je to odbila radi svojih specifičnih odnosa sa zemljama Commonwealtha. Samim time, Francuska i Njemačka postale su središta zapadnoeuropskog zajedničkog djelovanja. Francuska je na taj način dobila priliku da u toj novoj vezi kontrolira razvoj Njemačke nakon 2. svjetskog rata (a posebno militarizaciju), dok je zapadnonjemački kapital na taj način lakše izašao iz izolacije. Njemačka se istodobno oslobađala strane kontrole razvoja teške industrije.
Temelji integracije bili su ugljen i čelik, te su ukinute carine i kvantitativna ograničenja na kretanje ugljena i čelika u svih 6 država potpisnica. Zajednica se među ostalim brinula i za neometanu ekonomsku ekspanziju, povećanje produktivnosti rada i stope zaposlenosti.
Ova zajednica bila je prva međunarodna organizacija koja je sa svojim nadnacionalnim temeljima predstavljala početak stvaranja europske federacije, tj. buduće [[Europska unija|Europske unije]].
Djelujući na bazi Statuta, oformljeni su i specifični organi unutar ove zajednice -
Vijeće ministara
Savjetodavna skupština
Sud
Izvršni organ (Visoka vlast)
Ova tijela su predstavljala ograničeno smanjivanje nacionalne suverenosti zemalja članica.
[[Kategorija:Ugovori Europske unije]]
| |||