Viktor Novak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Viktor Novak''' ([[4. veljače]] [[1889.]] [[Donja Stubica]] – [[1977.]] [[Beograd]]) je bio hrvatski povjesničar.
Autor je kontroverzne knjige [[Magnum Crimen]].
==Biografija==
Godine 1913. završio je [[Filozofski fakultet u Zagrebu]] i zatim proveo godinu dana u Rimu na specijalizaciji u pomoćnim povijesnim znanostima, osobito latinskoj paleografiji. Godine 1915. odbranio je doktorsku dizertaciju "Ban Mihac Mihaljević i njegovo doba".
Radio je kao gimnazijski profesor i rukovoditelj Rukopisnog odjela Sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Od 1920 – 22. docent, 1922–24. profesor pomoćnih povijesnih znanosti i povijesne metodike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1929. do umirovljenja 1959. profesor hrvatske povijesti i pomoćnih povijesnih znanosti na Sveučilištu u Beogradu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je uhićivan je i zatvaran u [[Banjički logor]].
U svom naučnom radu bavio se latinskom paleografijom i diplomatikom. Godine 1952. objavio je knjigu Latinska paleografija, koja se ubraja u značajna djela te naučne discipline.
Baveći se poviješću političke misli u Južnih Slavena u 19. i 20. stoljeću, prikupljao je arhivsku i tiskanu građu i objavio mnoštvo studija i monografija poput radova o Franji Račkom (1925, 1929, 1958), [[NMaksimilijan Vrhovac|Maksimilijanu Vrhovcu]] (1928), [[Natko Nodilo|Natku Nodilu]] (1934, 1955), [[Josip Juraj Strossmayer|Josipu Juraju Strossmayeru]] (1940) i Ivanu Kukuljeviću-Sakcinskom (1955, 1959), kao i prepisku Baltazara Bogišića i Franje Račkog (1960).
U monografijama Magnum Crimen (1948) i Vatikan i Jugoslavija (I, 1953) tematizirao je rimokatolički [[klerikalizam]] i navodni negativni utjecaj [[Vatikan]]a među Južnim Slavenima.
Osim povijesnočarskog znanstvenog rada, posvetio se i glazbenoj kulturi. Osnivač je bivšeg zagrebačkog zbora Lisinski (1910). Bio je predsjednik Prvog beogradskog pjevačkog društva i beogradskog Kornelija Stankovića, kao i inicijator osnivanja Južnoslavenskog pjevačkog saveza u Beogradu i Sveslavenskog pjevačkog saveza u [[Prag]]u. Objavio je niz muzikoloških eseja i nekoliko stotina glazbenih kritika.
==Odabrana djela==
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
Cjelokupna bibliografija: B. Telebaković-Pecarski, Zbornik filozofskog fakulteta u Beogradu, 1963.
[[Kategorija:Hrvatski povjesničari]]
[[en:Viktor Novak]]
[[sh:Viktor Novak]]
|