Hvarski ustanak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dodan barem jedan izvor |
|||
Redak 19:
Pošto je pod zapovjedništvom prikupio 2000 naoružanih ljudi i opremio 30 lađa za kruženje oko otoka i sprječavanje bježanja plemića u Veneciju, zagospodario je otokom. U drugoj godini ustanka uputio je molbu mletačkoj vladi da odobri saziv Generalnog vijeća svih staleža u gradu Hvaru radi osnivanja pravednije uprave od prethodne. Molba sadrži 22 potpisa s punim imenima i naznaku da njihove želje potvrđuje još 60 uglednih pučana. Istodobno potpisnici optužuju izbjegle plemiće za sva nasilja i opačine zbog kojih su se pobunili i traže da se kazne.
U početku se u tom sukobu mletačka vlada (između ostalog i zbog toga što je Venecija tada u [[Rat Cambraiske lige|ratu s Cambrayskom ligom]]) drži prividno neutralno pokušavajući izmiriti pučane s vlastelom, radi čega u Veneciju poziva i jedne i druge. Budući da u tome ne uspijeva, a hvarski ustanak ostavlja snažan dojam u cijeloj Dalmaciji i prijeti da se proširi, odlučuje energično djelovati na njezinu smirivanju i u Hvar šalje providura Zuana Navajera. Nema podataka kako je on obavio zadaću, ali su se [[1511.]] pučani umirili (iako i dalje drže vlast na otoku te ne dopuštaju povratak izbjeglim plemićima). No, potkraj iste godine izbijaju nemiri u cijeloj Dalmaciji pa mletačka vlada 1512. šalje novog providura Sebastijana Justiniana. Slavohlepni i okrutni providur pokušava grubom silom slomiti otpor hvarskih ustanika, terorizira ih i zatvara, 69 je osudio na progonstvo, a obećao je 400 dukata onome tko uhvati Matija Ivanića. No, nakon poraza od Ivanićevih snaga kod [[Jelsa|Jelse]], gubi providursku službu.
Na vijest o ponovnom napadu pučana na grad Hvar, Venecija šalje 15 ratnih [[galija (brod)|galija]] pod zapovjedništvom providura Capella. Nakon dolaska na [[otok]], on do [[listopad]]a [[1514]]. potapa sve naoružane lađe ustanika, nakon dugog otpora svladava pučane na otoku te na zapovjedničkoj galiji vješa 19 kolovođa bune, a desetorici odsijeca po jednu ruku i vadi po jedno oko. Tako je hvarski ustanak ugušen u krvi. Matij Ivanić uspijeva napustiti otok i povući se u Krajinu. Nekoliko je puta neuspješno se pokušavao vratiti na otok. Kasnije prelazi u [[Italija|Italiju]], u grad Vieste, gdje se posljednji put spominje [[1519.]] godine. Borbu pučana za ravnopravnost, ali ne više nasilnim putem, nastavio je sin Matija Ivanića, Ivan, i njegovi potomci.
| |||