Razlika između inačica stranice »Antonio da Correggio«

Obrisano 85 bajtova ,  prije 11 godina
lektura
(lektura)
}}
 
'''Antonio Allegri da Correggio''' (* oko [[1489.]] [[Correggio]] kod [[Reggio Emilia|Reggia Emilije]] - † [[Correggio]] [[5. ožujka]], [[1534.]]), poznat jednostavno kao '''Correggio''', bio je [[Renesansa|renesansni]] [[Italija|talijanski]] slikar [[Parma|parmske]] slikarske škole. U svom slikarstvu koristio je dinamične kompozicije, iluzionističke perspektive i dramatična skraćenja. Correggio je bio anticipator dolazećeg [[Rococo|rococoa]] u [[18. stoljeće|18. stoljeća]].
 
==Životopis i djelo==
 
Antonio Allegri je rođen u malom mjestu [[Correggio]], [[Italija]] (nedaleko grada [[Reggio Emilia]]). Njegov otac bio je trgovac, o ostalim detaljima njegove mladosti malo se zna. Zna se da je u razdoblju [[1503.]]-[[1505.]] godine bio učenik [[Francesco Bianchi Ferrara|Francesca Bianchia Ferrare]] u [[Mantova|Mantovi]]. U Mantovi se vjerojatno upoznao s klasičnim djelima umjetnika poput [[Lorenzo Costa|Lorenza Coste]] i [[Francesco Franci|Francesca FranciaFrancija]], što je na neki način vidljivo u njegovim prvim djelima. Nakon kraćeg boravka u [[Mantova|Mantovi]] [[1506.]] g., vratio se u svoj Correggio, u kojem je ostao sve do [[1510.]]. Drži se da je u tom razdoblju naslikao ''Poklonstvo djetetu sa sv. Elizabetom i Ivanom'', ovdjena kojem se jasno vide utjecaji slikara [[Lorenzo Costa|Coste]] i [[Andrea Mantegna|Mantegne]]. Godine [[1514.]] je najvjerojatnije završio tri [[Freska|freske]] za ulaz u crkvu Sant'Andrea u Mantovi, a zatim se vratio u Correggio. Ovdje je kao već priznati slikar potpisao ugovor za oltarnu sliku za lokalni samostan sv. Franje (sada u Gemäldegalerie, [[Dresden]]).
 
===Rad u Parmi===
[[datoteka:Correggio 028c.jpg|mini|lijevo|200px|''Jupiter i Ija'' (oko 1531. god.) jedan od najboljih Correggiovih radova]]
 
Od [[1516.]] godine, Correggio živi u [[Parma|Parmi]], gdje je uglavnom ostao do kraja svoje karijere. Tu se sprijateljio s [[Michelangelo Anselmi|Michelangelom AnselmiemAnselmijem]], istaknutim [[Manirizam|maniristički]] slikarom, tu se i oženio [[1519.]] godine sa Girolamom di Francesca Braghetis, koja je porijeklom bila također iz Correggia, (umrla je [[1529.]]) IzU tog razdobljatom su; razdoblju nastala djela: ''svSv. Marija s djetetom i mladi sv. Ivan'', ''Krist koji napušta svoju majku'' i izgubljena ''svSv. Marija iz Albinea''.
 
Correggiova prva velika narudžba je oslikavanje stropa za privatne odaje (blagovaonablagovaonica) glavarice samostana Giovanne Piacenze sv. Pavla iz [[Parma|Parme]], [[1519.]] g. Danas su te prostorije znane kao (''Camera di San Paolo''). On je na tom stropu izveo impozantno djelo, sas brojnim ovalima, spojenim girlandama, na kojima su kerubini oslikani živim bojama, dok je u donjem dijelu naslikao monokromatske lunete, tako da izgledaju kao antičkeantički reljefi.
 
SlijedećeSljedeće njegovo značajno djelo je sjajna iluzionistička freska ''Vizija sv. Ivana na Patmosu''(1520-21) za kupolu crkve ''svSv. Ivan Evangelist'' iz Parme. Tri godine kasnije oslikao je kupolu ''[[Katedrala|katedrale]] u Parmi'' s očaravajućim ''UzačašćemUzašašćem djevice Marije'', kajakoja je prepuna krugova, uzmičućih figura u perspektivi od dna prema gore. U ta dva djela Correggio je postavio novi standard za oslikavanje crkvenih kupola, koristećekoristeći se iluzionističkom ''sotto in su (odozgo prema gore)'' perspektivom, te izvršio dubok utjecaj na sve buduće fresko slikare, od [[Carlo Cignani|Carla CignaniaCignanija]] do [[Gaudenzio Ferrari|Gaudenza FerrariaFerrarija]], [[Giovanni Lanfranco|GiovanniaGiovannija Lanfranca]] i [[Giovanni Battista Gaulli|Baciccia]]. Dinamizam pokreta njegovih likova je nagovještaj budućeg [[Barok|baroknogbarok]]nog slikarstva.
 
===Serija mitoloških slika inspiriranih Ovidijinim Metamorfozama===
[[datoteka:Correggio 026.jpg|lijevo|mini|200px|''Orao otima Ganimeda'', jedna od četiri slike za dužda Federica II. Gonzagu]]
 
Pored vjerskih tema, Correggio je naslikao danas vrlo slavnu seriju slika (ukupno 4) koje prikazuju ljubavne pustolovine [[Jupiter (mitologija)|Jupitera]], onako kako ih je opisao [[Publije Ovidije Nazon|Ovidije]] u svojim Metamorfozama. Ovu seriju vrlo erotičnih slika naručio je Federico II. Gonzaga, [[dužd]] iz [[Mantova|Mantove]], navjerojatnijenajvjerojatnije zato da njima ukrasi svoju privatnu ovidijevsku odaju u Palazzo del Te. Slike su međutim završile kao poklon caru Svetog Rimskog Carstva [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo V.]] za njegova posjeta Mantovi, te su ubrzo nakon toga iznešene su iz Italije.
 
Iz te serije je vrlo poznata ''Leda i Labud'', danas u Staatliche Museen u [[Berlin|Berlinu]], slika nabijananabijena alegorijskim erotizmom. Tu je potom ''Danaja'' (danas u [[Rim|rimskoj]] Galeriji Borghese), koju je naslikao kao nagu djevicu na postelji prekrivenu tek malim komadićem plahte.
Seriji pripada i slika ''Orao otima Ganimeda]'' i erotikom nabijena ''Jupiter i Ija'' (remek-djelo ovog opusa), danas u Kunsthistorisches Museumu u [[Beč|Beču]].
 
[[datoteka:Cupola Duomo Parma Correggio.jpg|mini|desno|260px|''Uzačašće Marijino'', freska iz kupole Parmske katedrale]]
 
Correggia su pamtili njegovi suvremenici kao tihog, melankoličnog i introvertiranog čovjeka, svea to je tomožda vjerojatnobilo uvjetovano njegovim porijeklom,. onOn je naime bio iz velike i siromašne obitelji.
 
Correggio je zagonetan i eklektičan umjetnik, tako da nije moguće uvijek prepoznati stilske poveznice između njegovih slika. Nekoć se mislilo da je njegovo slikarstvo bilo izvan glavnih tokova, te da je imao malo neposrednog utjecaja na nasljednike, no danas se drži da su njegova djela bila revolucionarna, te da su utjecala na poznijekasnije umjetnike. Stoljeće nakon njegove smrti [[Giorgio Vasari|Vasari]] je za Correggia mislio da nije dovoljno ''[[Rim|rimski]]'' da bi bio dovoljno dobar slikar. U [[18. stoljeće|18. st.]] i [[19. stoljeće|19. stoljeću]], njegova djela su češće bila predmet interesa brojnih stranaca koji su lutali po [[Italija|Italiji]], tražeći umjetnost, nego domaće javnosti. Ali taj interes stranaca izazvao je ponovni interes za njegova djela u razdoblju [[Romantizam|romantizma]]. Njegovo ''Uzašašće'' iz kupole u [[Parma|Parmi]] bilo je uzorak za brojna slična slikarska ostvarenja u [[20. stoljeće|20. stoljeću]].
 
Corregiovi eksperimenti sa iluzionizmom, u kojem imaginarni prostori mijenjaju prirodni ambijent, bili su predhodnica onog što će raditi[[Manirizam|maniristički]] i [[Barok|barokni]] slikari. Njegovo djelo je inspiriralo mnoge, unatoč tome što on nije imao direktnih slijedbenikasljedbenika osim slikara iz Parme, na koje je direktno utjecao poput; [[Giovanni Francesco Maria Rondani|GiovanniaGiovannija Francesca MariaMarije RondaniaRondanija]], [[Parmigianino|Parmigianina]], [[Bernardo Gatti|Bernarda GattiaGattija]] te [[Giorgio Gandini del Grano|Giorgia Gandina del Grana]]. Za upamtiti je i da je njegov sin, ''Pomponio Allegri'' također krenuo njegovim stopama te postao slikar, istina ne baš priznat i uspješan.
[[datoteka:Correggio 055.jpg|mini|desno|260px|''Mistično vjenčanje sv. Katarine'' (oko 1520.)]]