Josip Tabak: razlika između inačica

'''Josip Tabak''' ([[Sarajevo]], [[1. ožujka]] [[1912.]] - [[Zagreb]] [[5. srpnja]] [[2007.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] [[prevoditelj]], pisac, [[esej]]ist, novinar i [[književna kritika|književni kritičar]], znalac preko dvadeset jezika.

Pučku školu i gimnaziju završio je u rodnom Sarajevu, a potom je otišao u [[Prag]], [[Pariz]], [[Madrid]] i Zagreb studirati novinarstvo, romanistiku i germanistiku. Nakon školovanja od 1934. do 1941. radi kao [[novinar]] i prevoditelj. Od 1943. do 1945. bio je profesionalni prevoditelj u Novinskom odsjeku Ministarstva vanjskih poslova NDH u Zagrebu. Tijekom 1942. dnevničar je (prevoditelj i [[stenografija|stenograf]]) u Novinskom odsjeku Ministarstva vanjskih poslova [[NDH]]. Prevodi članke iz švedskih, španjolskih i portugalskih novina. Uhićen je 1943. i kratko zatočen. Ljeti 1945. bježi u [[Trst]], ali se zbog nedostatka novca ubrzo vraća i živi od anonimna prevođenja. Ponovo je uhićen i pritvoren kao suradnik britanske obavještajne službe, ali je u nedostatku dokaza pušten. Prilazi Radić-Košutićevu krilu [[HSS]]-a i surađuje u njihovu tjedniku Narodni glas do studenoga 1945., kada je Ozna zatvorila sve urednike i suradnike. Na temelju autorstva triju članaka vojni sud ga osuđuje zbog "neprijateljske propagande protiv društvenoga uređenja" na tri godine zatvora. Robiju izdržava kao politički zatvorenik u Zagrebu i Staroj Gradiški. Nakon dvije godine pomilovan je kao pomagač NOP-a. Po izlasku iz zatvora kao bivši robijaš ne uspijeva dobiti posao u struci te se zapošljava kao tovarni radnik u građevinskom poduzeću Tehnici u Zagrebu. Tek 1950. godine uspijeva zaposliti u struci, radeći kao lektor i pomoćni urednik u nakladi Novo pokoljenje (poslije Mladost) u Zagrebu, gdje je ostao do 1956. Od 1957. radi kao samostalan prevoditelj i lektor, u mirovinu odlazi 1980., ali se i dalje nastavlja baviti prevodilačkim radom. Od 1976. do 1980. godine bio je predsjednik Hrvatskog centra [[PEN]] kluba. Potkraj života odlazi u starački dom u Novom Zagrebu, u kojemu do smrti boravi sa suprugom Blagom Aviani, sociologinjom.

Kao stručnjak za književno prevođenje kojime se bavi od pedesetih godina dvadesetog stoljeća, Tabak je obogatio hrvatsku kuturu prevevši ili redigirajući preko osamdeset vrijednih proznih, klasičnih i modernih djela s niza [[germanski jezici|germanskih]] i [[romanski jezici|romanskih jezika]] ([[Herman Melville|Melvilleov]] ''Moby Dick'', [[Alphonse Daudet|Daudetova]] ''Pisma iz mog mlina'', De Amicisovo ''Srce'', [[Hans Christian Andersen|Andersenove]] ''Priče i bajke'', djela [[Anatole France|Francea]], Perraulta i [[Jack London|Londona]]), kao i djela iz portugalske, nizozemske, flamanske, norveške i brazilske književnosti, koja je Tabak velikim dijelom samostalno otkrivao.