Inačica od 8. svibnja 2006. u 13:18 uredi Tycho Brahe (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 26.193 edits treba bolji naslov ← Starija izmjena		Inačica od 11. svibnja 2006. u 12:41 uredi ukloni ovu izmjenu Zmaj (razgovor \| doprinosi) 9.400 edits opći uvod Novija izmjena →
Redak 1: '''Tajno vijeće''' ([[njemački\|njem.]] ''Geheimer Rat'') je na područjima [[Sveto Rimsko Carstvo\|Svetog Rimskog Carstva]] i kasnijih njemačkih monarhija bilo [[vijeće]] [[savjetnik]]a (''Geheimes Ratskollegium'', ''Geheimes Konseil'', ''Geheimes Kabinett'', ''Geheimer Staatsrat'') koje je odmah ispod [[knez]]a i obično pod njegovim predsjedanjem odlučivalo o najvažnijim državnim poslovima i proglašavalo [[zakon]]e. Prethodnik tajnog vijeća do početka [[17. stoljeće\|17. stoljeća]] bilo je [[dvorsko vijeće]]. ~~{{bolji naslov}} <!-- ovaj je preopcenit -->~~ ~~'''Tajno vijeće (Geheimer Rat)'''~~ Naziv ''Geheimer Rat'' ne potječe od njemačke riječi ''geheim'' (tajna) nego od ''Heim'' (dom), pa bi zapravo točan prijevod bio "zemaljsko vijeće". Osnovao ga je [[Ferdinand I.]] 1526. Tajno vijeće nije bilo nadleštvo u pravnom smislu te riječi nego stalno kraljevo vijeće čiji su članovi davali kralju samo svoje mišljenje o pojedinim pitanjima. S njima bi se kralj savjetovao u prvom redu o vanjskoj politici, zatim o najvažnijim i općim pitanjima unutrašnje politike te o financijskim i vojnim pitanjima. Kralj bi potom saslušavši sve savjete sam donosio odluke. Članovi Tajnog vijeća bili su: vrhovni dvorski meštar (Oberhofmeister), dvorski kancelar (der Kanzler), vrhovni dvorski maršal (Oberhofmarschall) i dvoje-troje učenih pravnika. Svi oni nosili su titulu tajnih savjetnika (die Geheimräte). Članovi Vijeća bili su isključivo Nijemci. Tek je 1646. ušao jedan član iz Ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Vijeće se sastajalo svaki dan ujutro u nekoj dvorani u dvoru u Beču i pretresalo aktualna pitanja. Sjednicama bi samo po potrebi predsjedavao kralj. Do [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva\|Leopolda I.]] broj tajnih savjetnika toliko se povećao da je on 1659. od četvorice najobrazovanijih tajnih savjetnika osnovao Tajnu konferenciju(die geheime Konferenz) koja je djelomično preuzela zadatke Tajnoga vijeća. Ti savjetnici dobili su titule redovnih tajnih savjetnika, dok su preostali spali na titularne tajne savjetnike i bavili se samo pravnim pitanjima. Njih se pozivalo na sjednice samo onda kad bi ih se htjelo saslušati. Leopold I. osnovao je od nekoliko tajnih savjetnika i posebne komisije koje su se bavile određenim pitanjima vanjske politike (tako su osnovane komisije za odnose s Njemačkom, Francuskom, Venecijom, Turskom itd.). Neki su savjetnici mogli istodobno biti članovi više komisija. Za neka nenadana pitanja osnivane su privremene izvanredne komisije, dok su za neka unutrašnja pitanja, u prvom redu za financijska i vojna, postavljene specijalne deputacije. [[Josip I.]] je 1705. na čelo Tajne konferencije postavio vrhovnog dvorskog meštra, a 1709. podijelio ju je na Užu i Širu konferenciju. Užoj konferenciji dodijeljeni su u nadležnost vanjski poslovi, a Široj unutrašnji. ==Tajno vijeće [[Habsburg\|Habsburške Monarhije]]== Osnovao ga je [[Ferdinand I.]] 1526. Tajno vijeće nije bilo nadleštvo u pravnom smislu te riječi nego stalno kraljevo vijeće čiji su članovi davali kralju samo svoje mišljenje o pojedinim pitanjima. S njima bi se kralj savjetovao u prvom redu o vanjskoj politici, zatim o najvažnijim i općim pitanjima unutrašnje politike te o financijskim i vojnim pitanjima. Kralj bi potom saslušavši sve savjete sam donosio odluke. Članovi Tajnog vijeća bili su: vrhovni dvorski meštar (Oberhofmeister), dvorski kancelar (der Kanzler), vrhovni dvorski maršal (Oberhofmarschall) i dvoje-troje učenih pravnika. Svi oni nosili su titulu tajnih savjetnika (die Geheimräte). Članovi Vijeća bili su isključivo Nijemci. Tek je 1646. ušao jedan član iz Ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Vijeće se sastajalo svaki dan ujutro u nekoj dvorani u dvoru u Beču i pretresalo aktualna pitanja. Sjednicama bi samo po potrebi predsjedavao kralj. Do [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva\|Leopolda I.]] broj tajnih savjetnika toliko se povećao da je on 1659. od četvorice najobrazovanijih tajnih savjetnika osnovao Tajnu konferenciju (die geheime Konferenz) koja je djelomično preuzela zadatke Tajnoga vijeća. Ti savjetnici dobili su titule redovnih tajnih savjetnika, dok su preostali spali na titularne tajne savjetnike i bavili se samo pravnim pitanjima. Njih se pozivalo na sjednice samo onda kad bi ih se htjelo saslušati. Leopold I. osnovao je od nekoliko tajnih savjetnika i posebne komisije koje su se bavile određenim pitanjima vanjske politike (tako su osnovane komisije za odnose s Njemačkom, Francuskom, Venecijom, Turskom itd.). Neki su savjetnici mogli istodobno biti članovi više komisija. Za neka nenadana pitanja osnivane su privremene izvanredne komisije, dok su za neka unutrašnja pitanja, u prvom redu za financijska i vojna, postavljene specijalne deputacije. [[Josip I.]] je 1705. na čelo Tajne konferencije postavio vrhovnog dvorskog meštra, a 1709. podijelio ju je na Užu i Širu konferenciju. Užoj konferenciji dodijeljeni su u nadležnost vanjski poslovi, a Široj unutrašnji. [[Kategorija:Povijest]]

Tajno vijeće (Sveto Rimsko Carstvo): razlika između inačica