Stjepan Ivšić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Dodajem sliku sa http://toolserver.org/~emijrp/imagesforbio/ |
Prilikom ove izmjene dodao sam jedan mali odlomak o njegovu sinu Radovanu Ivšiću! |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Stjepan Ivsic.jpg|thumb|right|Stjepan Ivšić]]
'''Stjepan Ivšić''' ([[Orahovica]], [[13. kolovoza]] [[1884]]. - [[Zagreb]], [[14. siječnja]] [[1962]].), [[Hrvatska|hrvatski]] jezikoslovac, slavist i akcentolog. ▼
▲'''Stjepan Ivšić''' ([[Orahovica]], [[13. kolovoza]] [[1884]]. - [[Zagreb]], [[14. siječnja]] [[1962]].), [[Hrvatska|hrvatski]] jezikoslovac, slavist i akcentolog.
Pučku je školu završio u Orahovici, gimnaziju polazio u [[Osijek]]u i [[Požega|Požegi]]. Na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskome fakultetu u Zagrebu]] studirao hrvatski jezik i klasičnu filologiju. Na studijskom usavršavanju boravio u [[Krakov]]u, [[Prag]]u, [[Petrograd]]u, [[Moskva|Moskvi]] i [[Kijev]]u. U doktora filologije promoviran (1913.) na osnovi rasprave ''Prilog za slavenski akcenat'' (Rad [[JAZU]] 187). Profesor na gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu (1909.-1915). Otada do umirovljenja profesor slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. ▼
▲Pučku je školu završio u Orahovici, gimnaziju polazio u [[Osijek]]u i [[Požega|Požegi]]. Na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskome fakultetu u Zagrebu]] studirao hrvatski jezik i klasičnu filologiju. Na studijskom usavršavanju boravio u [[Krakov]]u, [[Prag]]u, [[Petrograd]]u, [[Moskva|Moskvi]] i [[Kijev]]u. U doktora filologije promoviran (1913.) na osnovi rasprave ''Prilog za slavenski akcenat'' (Rad [[JAZU]] 187). Profesor na gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu (1909.-1915). Otada do umirovljenja profesor slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Znatnu pozornost Ivšić je posvetio hrvatskim [[Štokavsko narječje|štokavskim govorima]] o kojima je objavio nekoliko iznimno važnih studija (Šaptinovačko narječje, 1907.; Današnji posavski govor, 1913.). Posebno je proučavao [[akcent]]uaciju hrvatskih govora te u starim slavonskim gramatikama. Prvi je utvrdio postojanje novoga akuta u sva tri hrvatska narječja. ▼
▲Znatnu pozornost Ivšić je posvetio hrvatskim [[Štokavsko narječje|štokavskim govorima]] o kojima je objavio nekoliko iznimno važnih studija (Šaptinovačko narječje, 1907.; Današnji posavski govor, 1913.). Posebno je proučavao [[akcent]]uaciju hrvatskih govora te u starim slavonskim gramatikama. Prvi je utvrdio postojanje novoga akuta u sva tri hrvatska narječja.
Godine 1928. sudjelovao u radu državnog povjerenstva za izradu načela zajedničkoga [[pravopis]]a [[hrvatski jezik|hrvatskoga]] i [[srpski jezik|srpskog jezika]]. U raspravi ''Jezik Hrvata kajkavaca'' (1936.) kajkavske govore, bez goranskih, podijelio je u četiri skupine. Proučavao je hrvatskoglagoljsku baštinu, posebno njezine jezične značajke, o čemu je objavio više radova. Godine 1934. pratio je [[Bašćanska ploča|Bašćansku ploču]] s Krka u Zagreb i o tome napisao zanosan članak ''Sveta Lucija u Jurandvoru i njezin dragi kamen'' ([[Jutarnji list]], br. 8115). Od 1937. potpredsjednik je "Društva Hrvatski jezik" a 1938. urednik časopisa "Hrvatski jezik". Bio je rektor [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]] od 1939. do 1943. U vrijeme [[NDH]] otklonio ponudu da bude ravnatelj Hrvatskoga državnog ureda za jezik i zagovarao fonološki pravopis nasuprot službenomu "korienskomu". ▼
▲Godine 1928. sudjelovao u radu državnog povjerenstva za izradu načela zajedničkoga [[pravopis]]a [[hrvatski jezik|hrvatskoga]] i [[srpski jezik|srpskog jezika]]. U raspravi ''Jezik Hrvata kajkavaca'' (1936.) kajkavske govore, bez goranskih, podijelio je u četiri skupine. Proučavao je hrvatskoglagoljsku baštinu, posebno njezine jezične značajke, o čemu je objavio više radova. Godine 1934. pratio je [[Bašćanska ploča|Bašćansku ploču]] s Krka u Zagreb i o tome napisao zanosan članak ''Sveta Lucija u Jurandvoru i njezin dragi kamen'' ([[Jutarnji list]], br. 8115). Od 1937. potpredsjednik je "Društva Hrvatski jezik" a 1938. urednik časopisa "Hrvatski jezik". Bio je rektor [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]] od 1939. do 1943. U vrijeme [[NDH]] otklonio ponudu da bude ravnatelj Hrvatskoga državnog ureda za jezik i zagovarao fonološki pravopis nasuprot službenomu "korienskomu".
U proljeće 1945. zbog navodne suradnje s neprijateljima (tzv. kolaboracija) osuđen na izgon iz Zagreba i isključen iz Akademije. Zaključke s [[Novosadski dogovor|Novosadskoga dogovora]] jedini potpisao s ogradom: "Ovaj potpis dajem s napomenom da izjava u t. 4 zaključaka ne smije služiti za propagandu ekavskog izgovora na dosadašnjem književnom ijekavskom području."
Jedan od najvećih hrvatskih filologa i jezikoslovaca, akcentolog svjetskoga glasa.▼
▲Jedan je od najvećih hrvatskih filologa i jezikoslovaca, akcentolog svjetskoga glasa.
== Djela == ▼
Njegov sin, [[Radovan Ivšić]], bio je hrvatski pjesnik, [[pisac]], dramatik, prevoditelj, esejist i [[nadrealizam|nadrealist]] svjetskoga glasa, koji je najveću slavu stekao sa dramom [[Kralj Gordogan]] te zbirkom pjesama [[Crno (zbirka pjesama)|Crno]].
* "Srpsko-hrvatski jezik. Izgovor i intonacija s recitacijama na pločama" (s M. Kravarom; Zagreb, 1955.),
Line 21 ⟶ 25:
{{GLAVNIRASPORED:Ivšić, Stjepan}}
[[Kategorija:Hrvatski jezikoslovci]]
[[Kategorija:Rektori Sveučilišta u Zagrebu]]
| |||