Adolfo Weber Tkalčević: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Adolfo Veber Tkalčević''' ([[Bakar (grad)|Bakar]], [[15. svibnja]] [[1825]]. -
[[Zagreb]], [[6. kolovoza]] [[1889]].), [[Hrvatska|hrvatski]] [[filologija|filolog]], književnik, [[književna kritika|književni kritičar]], [[putopis]]c i [[estetika|estetičar]].
Filozofiju je završio u [[Zagreb]]u, bogosloviju u Pešti, a slavistiku u [[Beč]]u. Nastavio je zasade Gajeva ilirizma, [[Vjekoslav Babukić|Vjekoslava Babukića]] i [[Antun Mažuranić|Antuna Mažuranića]], ali se udaljio od [[Ljudevit Gaj|Gajeva]] nastojanja vezivanja uz [[Vuk Karadžić|V. Karadžića]]. Važan je kao jedan od [[pripovjetka|pripovjedača]] koji sredinom 19. stoljeća prekida praksu ''turske novele'' i romantične proze uvodeći realističke značajke u hrvatskoj književnosti. Njegovi estetički nazori s klasicističkom pozadinom utjecali su na njegove filološke radove i mnoga rješenja u normizaciji [[hrvatski jezik|hrvatskog književnog jezika]].
Autor je prve sintakse književnoga jezika u Hrvata ''Skladnja ilirskoga jezika'' izdane [[1859]]. u [[Beč]]u. Priredio je nekoliko školskih čitanki i pisao [[gramatika|gramatike]] hrvatskoga i latinskoga jezika za srednje škole. Njegova ''Slovnica hervatska'' iz [[1871.]]
Od Veberovih djela iz lijepe književnosti najvredniji su njegovi putopisi. U zasebnim knjigama objavljeni su ''Put na Plitvice'' (1860.), ''Listovi o Italiji'' (1861.) i ''Put u Carigrad'' (1886.).
== Vanjske poveznice ==
Redak 17:
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski književni kritičari]]
[[Kategorija:Hrvatski putopisci]]
[[en:Adolfo Veber Tkalčević]]
| |||