Henrik V., car Svetog Rimskog Carstva: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: th:สมเด็จพระจักรพรรดิไฮนริคที่ 5 แห่งโรมันอันศักดิ์สิทธิ์ |
|||
Redak 13:
Vladavina Henrika V. bila je prilično nesretna. Najznačajniji događaj za njegove vladavine je nastavak i konačni završetak borbe za investituru. Henrik je u vrijeme pobune protiv oca javno objavio da će vladati u suglasnosti s papinstvom, ali čim je došao na vlast nastavio je antipapinsku politiku svoga oca postavljajući biskupe po svojoj volji.
Pred dilemom da li da se odluči za nove sukobe, papa [[Paskal II.]] najprije je potražio savjet kod biskupa grada [[Chartres]]a Yvesa, koji mu je predložio kompromisno rješenje. Po njegovu planu svećenstvo i puk trebali su zadržati pravo biranja svoga biskupa, ali isključivo pravo da ga zarede imaju papa odnosno metropolit regionalne crkvene provincije. Kralj ili regionalni laički senior (feudalac) morali bi se ograničiti samo na to da biskupu podjeljuju zemljoposjed i druga materijalna dobra vezana za vršenje te službe. Time bi se iz pojma investiture (uvođenja u službu) potpuno isključila duhovna funkcija, koju može podjeljivati samo nadležna crkvena vlast i nitko drugi.
Henrik V. to nije htio prihvatiti i zato je kanio odluku nametnuti oružanom silom. U ljeto [[1110]]. s vojskom je prešao [[Alpe]] i napredovao prema [[Rim]]u kamo je stigao [[13. travnja]] [[1111]]. Papa nije imao mogućnosti za nikakav vojni otpor. U veoma burnim okolnostima Henrik je dao uhititi papu i nekoliko [[Kardinal|kardinala]] te ih kao zarobljenike odveo u svoj vojni logor. Tamo je Henrik papu grubo prislio da mu prizna pravo investiture. Papa je nakon toga pušten na slobodu, a Henrik je [[15. travnja]] okrunjen za cara. Takvo Henrikovo grubo postupanje s papom izazvalo je ogorčenje u mnogim zemljama kršćanskoga Zapada tako da je Lateranski koncil [[1112]]. poništio i odbacio pod prisilom iznuđeni ugovor pape s carem. Papa je stao poticati njemačke knezove na bunu protiv Henrika V. Njegov najveći protivnik tada je postao [[Vojvodstvo Saska|saski]] vojvoda [[Lotar Saksonac|Lotar]] koji ga je i naslijedio na prijestolju. Ustanci su trajali do [[1115]]. Henrik je iste godine izopćen iz Crkve.
Redak 22:
Henrik je ubrzo poveo drugi vojni pohod u Italiju, ali bez uspjeha. Papa je pred njemačkom vojskom uzmakao iz Rima, ali se odmah vratio čim se ona povukla na sjever. Skora smrt Paskala II. pružila je priliku svećenstvu i puku da bez careva uplitanja izaberu novoga papu [[Gelazije II.|Gelazija II.]] To je izazvalo i treći Henrikov pohod na Rim, ali papa je i ovaj put izbjegao da bude zarobljen. Uzajamno neprijateljstvo dosegnulo je vrhunac. Car je dao izabrati protupapu, a papa je cara i njegovu marionetu izopćio iz Crkve. To je izazvalo nove pobune u Njemačkoj tako da se Henrik [[1118]]. morao vratiti kući.
Henrik je na kraju pristao na pregovore s papom koji su završile sklapanjem [[Wormski konkordat|Wormskog konkordata]] [[23. rujna]] [[1122]]. kojim je završena borba za investituru.
== Smrt ==
| |||