Ledeno doba: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Flopy (razgovor | doprinosi)
m Uklonjena promjena suradnika Kostur7, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Robbot
Redak 1:
[[Datoteka:AntarcticaDomeCSnow.jpg|mini|300px|Velika ledena površina u ledenom dobu]]
LEDENO DOBA U geološkoj istoriji Zemlje postoje periodi u kojima je Zemlja bila prilično okovana ledom. To su ledena doba u kojima je veći deo površine Zemlje bio pod ledom.
[[Datoteka:Vostok-ice-core-petit.png|mini|300px|Varijacije u temperaturi, količini ugljikovog dioksida i prašine u ledu iz [[Vostok, Antarktika|Vostoka]] na [[Antarktika|Antarktici]] prije 400 000 godina]]
No može se lako reći, a to je logičnije da se zaključi, da je postojao samo jedan period u istoriji Zemlje koji se može nazvati ledeno doba. To je ono vreme na kraju geološkog perioda Krede, kada se desila velika katastrofa, koja jeste uzrokovala pojavu ledenog doba. U svakom slučaju ne znači da je to doba trajalo mnogo miliona godina kako se to često predstavlja. Sve sledeće slične pojave, bile si periodi zahlađenja koja su usledila zbog ranije pomenutih pomeranja Zemljine putanje i precesije! Trajanje ovih ledenih doba nikad nije bilo precizno određeno, kako po dužini trajanja, tako ni po istorijskom periodu trajanja.
Razlog što se to nije moglo odrediti, jeste u tome što nije uziman u obzir položaj planete u vreme trajanja ledenih doba. Pre svega promena položaja njene ose rotacije, koja je uz precesiju daleko veća od one koje su izmerene! Nije se mislilo o nagibu ose rotacije pre pojave, za vreme ledenog doba kao i u vreme posle toga, kada je Zemlja imala stabilan oblik kretanja. U to vreme Zemlja je morala da ima drugačiji položaj u odnosu na Sunce, što je uslovilo da ona bude ozračena pod različitim uglovima, pa je to uticalo na zagrevanje (hlađenje) njene površine. Period trajanja ledenih (ledenog) doba, mogao je da bude znatno kraći nego što se to misli.
Pojava ledenih doba nastaje posle perioda krede, odnosno posle velikih promena koje je Zemlja pretrpela na kraju tog perioda. To je ono na šta do sada nauka ukazuje i na to ne može biti nikakve primedbe. Primedba postoji samo na vremenski period, kada se to stvarno desilo, koliko je to trajalo i zbog čega je to nastalo.
Jasno je da pre ovoga perioda, ledena doba nisu postojala ni u kakvom obliku. Sigurno je da ona nisu mogla ni postojati jer nije bilo uslova za njihovo nastajanje. Njihovo nastajenje uzrokovalo je to što je položaj Zemlje i nagib ose rotacije bio drugačiji. A sve ono što je posle toga nastalo, bilo je posledica drugačijeg ugla zračenja i zagrevanja sa površine Sunca.
Posle velikih promena koje nastaju na kraju krede, dolazi i do promene u klimatskim uslovima. Zbog delovanja sila u međuplanetarnom sistemu, došlo je i do naglog pomeranja položaja (nagiba) ose rotacije Zemlje. To je za posledicu imalo drastičnije promene u klimi. Možda te promene nisu bile trenutne, ali su sa ugla posmatranja u geološkom pogledu bile vremenski dosta kratke. Koliko je bilo stvarno trajanje ledenih (ledenog) doba treba izračunati na osnovu analogije, kao i na osnovu prikaza kretanja planeta u tri dimenzije, gde postoji i ono kretanje u obliku rozeta.
Niko ne može da posvedoči koliko je trajala rotacija planete Zemlje u vreme ledenih doba, odnosno koliko su trajali dan i noć. Ovo isto se odnosi i na period pre pojave ledenih doba. Koliko dugo su trajali dan i noć, u vreme dok su postojali dinosaurusi? Da bi postajali takvi oblici života koji su uzrokovali i bili praćeni bujnom vegetacijom i životinjama velikih razmera, sigurno da je period rotacije Zemlje oko svoje ose bio dosta drugačiji u odnosu na ovaj koji danas postoji! Niko se nije upitao; da li su oni bili duži ili kraći u odnosu na dužinu dana i noći koju imamo danas? Koliko je njihova dužina uticala na klimu na Zemlji, a sa time i na sav živi svet na njenoj površini? Jasno je da nisu samo položaj i jedinstveno kopno bilo uzrok postojanja bujnog biljnog i životinjskog sveta. Tome je mogao da doprinese i drugačiji ugao zračenja sa Sunca. Sa drugačijim nagibom ose rotacije sigurno je postojao i drugačiji položaj magnetnih polova, a to je menjalo i njegovu jačinu. Tako da je to u osnovi pogodovalo za bujni razvoj biljnog i životinjskog sveta.
Normalno je zamisliti da je usled promene nagiba ose rotacije, dolazilo i do promene trajanja dana i noći, pa je to uslovilo i promene u klimatskom i geološkom obliku planete. To je bila i promena u dužini trajanja rotacije Zemlje oko svoje ose. Nastavak tome, može biti i promena u trajanju rotacije koju je Zemlja imala oko Sunca, odnosno njene godine. To je takođe uslovilo promene ne samo u klimatskim uslovima, nego i u fizičkom obliku planete.
Može se zamisliti, a to bi se moglo i izračunati, da je u toku duže istorije Zemlje dolazilo do promena trajanja dana i noći. Koliko je to trajalo ne može se ispravno pretpostaviti. Ali ako se uzme u obzir promena položaja planete Zemlje i njene ose rotacije, kao i delovanje sila među planetama, gravitacije, sila rotacije – centrifugalne i drugih, moguće je doći do preciznijih ili približnih dužina trajanja dana i noći.
Ova izračunavanja mogu biti složena, ali sa opremom koja danas postoji, to ne mora dugo trajati. Za to treba uzeti u obzir, da su do sada sve planete Sunčevog sistema predstavljane u jednoj ravni. U toj ravni one u obliku elipsi rotiraju oko Sunca, što predstavlja dvodimenzionalni sistem ili prostor u kome se planete kreću. Svi podaci koji su do sada dobijeni o položaju i kretanju planeta, ugurani su u dvodimenzionalni sistem koji nikako nije moguće da se održi, upravo na osnovu dobijenih činjenica i posmatranja. Međutim sasvim drugu predstavu i sliku dobijamo ako Zemlju i ostale planete prikažemo, odnosno posmatramo u realnom trodimenzionalnom prostoru!
 
'''Ledena doba''' važan su dio [[Zemlja|Zemljine]] prošlosti u kojem su nastali mnogi [[reljef]]ni oblici, [[biljke|biljne]] i [[životinje|životinjske]] vrste, a naposljetku tada se pojavljuje i [[čovjek]]. U ono vrijeme ledena doba imala su utjecaj i važnost za čovjekov život, uzrokovala su migracije te rasprostranjenost živog svijeta kakav mi danas poznajemo.
 
Neposredno nakon ledenih doba oblikovali su se [[klimatski pojasevi]] poput ovih danas.
LEDENO DOBA
Iako postoji veliki tehnološki napredak u nauci, pojava i trajanje ledenih doba nikako nije precizno određeno. Na osnovu toga može se doneti zaključak da je upitno sve ono što se odnosi na njihovu dužinu trajanja, kao i za vreme kada su ona postojala. Po nekim odredbama koje se uzimaju u obzir za određivanje ledenih doba, postoji nekoliko takvih doba. Osnovni problem u njihovom pravilnom određivanju je način koji se koristi za to. Zbog toga je period i vreme njihovog trajanja uvek moguće dovesti u sumnju.
Tokom geološke prošlosti određena su neka razdoblja u toku kojih je dolazilo do zaleđivanja kontinenata, glacijacije (stvaranja leda) i naglog hlađenja. Pretpostavlja se da su se te promene u toku Zemljine prošlosti dogodile nekoliko puta i poznate su pod nazivom Ledeno Doba.
Smatra se da su prva ledena doba, tačnije njih tri nastupila u prekambriju (pre 940 i 615 miliona godina). Zatim je uslijedilo ledeno doba u devonu (pre oko 400 miliona godina), te u gornjem karbonu i permu (otprilike pre 295 miliona godina). Tragova tih starih zaleđivanja ima vrlo malo, no neki su pronađeni u Africi, Aziji, Americi i Australiji. Na tim područjima pronađeni su tiliti (više ili manje povezan morenski materijal) koji su bili naneseni u višim predelima, ali su u kasnijim dobima mnogim geološkim promenama bili pomereni.
Po prostornom rasporedu naslaga tilita može se potvrditi već spomenuta činjenica kako su one na ta područja stigle pomeranjem kontinenata ili drugim složenim geološkim procesima. Naime, poznato je kako na nekim od tih područja danas vlada vrlo topla ili čak tropska klima, ali na njima nema tragova novijeg ledenog doba. Pod novijim ledenim dobom smatra se ono iz pleistocena.
Zaista se treba dobro zamisliti o vremenu pojavljivanja i trajanje ledenih doba? Smatra se da je Zemlja nekada nastala od onoga dela mase koji se većinom odvojio od ogromne mase od koje je nastalo Sunce. Tada u to vreme, a u nekoj dalekoj prošlosti, Zemlja je mogla da bude samo topla masa koja se sve više hladila. Pri tome usled određene rotacije, u toku koje je došlo do formiranja planete, kopnena masa je morala da se grupiše i rasporedi u jednu celinu. Tako je i nastao jedan super kontinent koji je nazvan pangea (iz grčkog – sve zemlje).
Iz toga sledi logično pitanje; Ako se Zemlja sve više hladila, kako je onda moglo da u prekambriju (pre 900 miliona godina) postoji bilo kakvo zaleđivanje velikih kopnenih površina? Zatim to isto pitanje, sledi i za doba ili razdoblja koja su kasnije sledila u devonu ili karbonu i permu (pre 295 miliona god.)? U to vreme kopno je bilo iz jednog dela, tako da tada nisu nikako mogle postojati vodene i vazdušne struje koje bi mogle uzrokovati drugačiju klimu! Logično bi bilo da tada nisu mogla da postoje strujanja vazduha (vetrovi) u onom obliku kakva danas postoje, ako znamo da tada nije bilo uzvišenja većih od manjeg brda! Visoke planine nastale su mnogo kasnije, posle katastrofe na kraju perioda krede, kada se desilo uništenje velikih guštera. Zato jedina klima koja je do tada mogla postojati jeste ona koja odgovara tropskim uslovima, a takvi su i postojali sve do perioda krede. Upravo tada, odnosno na kraju tog perioda, sve kopnene mase su se odvojile i dobile približno sličan oblik onom koji danas postoji. Tada su mnoge biljne i životinjske vrste izumrle, ili su manji broj onih preživelih, promenile svoj izgled u približno sličan, ali mnogo umanjen u odnosu na ono vreme kada su postojali mnogo bolji uslovi za život! Zato bi postojanje ledenog doba ranije od ovog perioda bilo nemoguće i nelogično. To ni po čemu nije logično, kao ni ono što u nekim slučajevima treba da sledi kasnije od tog perioda!
 
Danas se [[led]] nalazi u [[ledenjak|ledenjacima]] planinskih predjela ili u ledenim pokrovima na [[sjeverni pol|sjevernom]] i [[južni pol|južnom polu]].
 
== Razdoblja pojavljivanja ledenih doba ==
Mogući izgled nekada jedinstvenog kopna
Ne može biti logično da u to vreme kada je cela kopnena masa bila jedinstvena, mogu postojati klimatski uslovi koji bi mogli usloviti zaleđivanje. Da bi nastali takvi klimatski uslovi najpre je trebalo da se kopno razdvoji od celine. Tek odna kada su se kontinetalne ploče odvojile, između njih su nastala vodena i vazdušna strujanja (golfska struja, vetrovi i dr.). Vodene struje i mnogo jači vetrovi, posle toga su dobili uslove da nastanu. Tako su se slični vetrovi održali do danas u vidu uragana, orkana, tornada i drugih, a oni su mogli promeniti klimu tako da se na velikim delovima kopna obrazuju velika prostranstva pod ledom.
Smatra se da period kada su se sve kopnene mase odvojile, tako da čine ono što je nalik na današnji oblik kontinenata, to doba ili kraj tog perioda jeste završetak Krede. Upravo na kraju toga perioda nastaje i pomor dinosaurausa, što je bilo uslovljano kataklizmom koja je bila planetarna. Jedino takva kataklizma mogla je biti završnica odvajanje kontinenata, posle čega su nastali drugačiji klimatski uslovi. Promena klimatskih uslova bila je drastična i toliko nagla, da su pojedine životinjske vrste zaleđene sa ostacima nesvarene hrane u svojim stomacima. Dakle jedino realno vreme kada su mogli nastati periodi zahlađenja, koji mogu da pogoduju zaleđivanju, jeste ono doba posle periode Krede. Tada su vodene i vazdušne struje promenile svoje tokove u odnosu na ono vreme kada je kopno bilo jedinstveno. Do tada je na kopnu svuda vladala tropska klima, ali posle toga nastao je nagli period zahlađenja. Tragovi tih zaleđivanja jesu dokazi koji se nalaze na prostorima Afrike, Azije, Amerike i Australije. Postojanje više ledenih doba, nisu ništa drugo do periodi određenog smenjivanje zahlađenja sa periodima otopljenja (koji ne moraju biti previše dugi). Svi ovi periodi mogli su nastati jedino posle perioda Krede, kada su se svi kontinenti razdvojili, što je moglo da uzrokuje i velike klimatske promene!
Nastali klimatski uslovi, nakon perioda Krede, imali su svoje uspone i padove, u kojima se mogu smestiti i nekoliko ledenih doba. Tako se pod novijim ledenim dobom smatra ono iz pleistocena. U osnovi nijedno ledeno doba pre perioda Krede ne može se smatrati da je postojalo.
Ono što se smatra za posljednje ledeno doba, nastupilo je u ne tako davnoj geološkoj prošlosti, tačnije u kvartaru, pre otprilike 2 miliona godina. Smatra se da je vrhunac doživelo u pleistocenu, koji se dijeli na glacijale i interglacijale. Glacijali su bili ledena razdoblja u kojima se kontinentalni led širio daleko na jug, a uporedo sa tim, snežna granica se spuštala mnogo niže nego što ona postoji danas.
U kvartaru je sveukupno bilo pet glacijala i to hronološkim redom: Donau, Ginc, Mindel, Ris i Virm. Ti glacijali dobili su imena po rijekama u području Alpa (Günz, Mindel i Riss) kao jezeru Würm. Donau je dobio ime po reci Dunav, no postojanje tog glacijala je pod znakom pitanja? Zašto se onda ono pominje u hronologiji ledenih doba kada se u njegovo postojanje sumnja? Može li nešto postati naučna istina, ako se u to sumnja?
U SAD-u su bila četiri glacijala i to redom: Nebrascan, Kansas, Illinois i Wisconsin. Oni su dobili imena po američkim državama. Ledeni pokrivač na tom prostoru bio je prosečne debljine oko 1500 metara. Koliko se onda vode bilo povuklo iz mora i okeana da bi se nagomilale tolike količine leda?
U Nemačkoj su bila tri glacijala, koji su takođe nazvani po rijekama: Elster, Saale i Weichsel.
Službeni i opšte prihvaćeni nazivi glacijala su oni koji potiču od naziva alpskih reka, dok se ostali nazivi koriste na lokalnom nivou (Njemačka, SAD), za imenovanje glacijala koji su na tom području trajali približno paralelno sa alpskim glacijalima. Glacijali su bili različitog trajanja i isto tako različitog intenziteta. Isto se odnosi i na svaki interglacijal. To su bila razdoblja između dva glacijala u kojima je temperatura bila viša, a led se povlačio u visoke severne predele. U osnovi periodi zahlađivanja i otopljavanja su se smenjivali, tako da ono što se smatra za duže ledena doba, jesu u stvari samo više povezanih perioda, koji su se smenjivali, ali njih nisu razdvajali!
Ukupno u vreme posljednjeg ledenog doba, led je prekrivao 24 miliona kvadratnih kilometara Zemljine površine, koja je danas bez leda. Samo na evropskom kontinentu ležalo je u to doba 70 miliona kubnih kilometara leda. Da bi se stvorile tako velike količine leda, iz okeana je izvučeno toliko vode da se visina svetskog mora spustila za oko 180 metara.
--No ako postoje dokazi za to da je nekada visina vode bila znatno ispod onog nivoa na koji smo danas navikli, logično je zamisliti se nad time, gde su se nalazile sve te količine vode pre nego je nastalo ili postojalo ledeno doba!? Sigurno da nije bilo moguće da su se sve te količine vode mogle naći zarobljene u ledu koji se obrazovao nastankom ledenog doba!--
A kako je danas topljenje ledenih površina sve intezivnije, trebalo bi se zamisliti i izračunati, bez manipulisanja brojevima (u nečijem interesu), na kojoj visini će se vode popeti u narednim godinama, kada će se znatno brže otopiti led na polovima?
 
Tijekom geološke prošlosti poznata su razdoblja za vrijeme kojih je dolazilo do zaleđivanja [[kontinent|kontinenata]], '''glacijacije''' (stvaranja ledenjaka) i naglog zahlađenja. Te promjene su se kroz Zemljinu prošlost dogodile nekoliko puta i poznate su pod nazivom '''ledeno doba'''.
Smatra se da su prva ledena doba, točnije njih tri nastupila u [[prekambrij]]u, točnije u [[proterozoik]]u (prije 940 i 615 milijuna godina). Zatim je uslijedilo ledeno doba u [[devon]]u (prije oko 400 milijuna godina), te u gornjem [[karbon]]u i [[perm (period)|perm]]u (otprilike prije 295 milijuna godina). Tragova tih starih oledbi ima vrlo malo, no neki su pronađeni u [[Afrika|Africi]], [[Azija|Aziji]], [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]] i [[Australija (kontinent)|Australiji]].
 
Na tim područjima pronađeni su [[tiliti]] (više ili manje povezan morenski materijal) koji su bili naneseni u višim predjelima, ali su u kasnijim razdobljima mnogim [[geologija|geološkim]] promjenama bili pomaknuti.
 
Po prostornom razmještaju naslaga tilita može se potvrditi već spomenuta činjenica kako su one na ta područja stigle pomicanjem kontinenata ili drugim složenim geološkim procesima. Naime poznato je kako na nekima od tih područja danas vlada vrlo topla ili čak tropska [[klima]], te kako na njima nema tragova novijeg ledenog doba. Pod novijim ledenim dobom smatra se ono iz [[pleistocen]]a.
Severni pol: Masa leda se stalno menja - smanjuje i predviđa se otopljavanje do crvene linije.
 
== Uzroci pojavljivanja ledenih doba ==
Zbog velike količine leda na kopnu, u vreme zaleđivanja mnoga današnja ostrva bila su sastavni deo kopna (kao Britanska ostrva). Na prostorima morskih prolaza sigurno su postojali zemljouzi koji su bitno uticali na rasprostranjenost životinjskih vrsta i čoveka.
S vremenom su se stvorile mnoge teorije ili skupine teorija o nastanku ledenih doba.
Raspored kontinenata i okeana u kvartaru bio je sličan današnjem. Razlike su bile jedino u klimi i visini reljefa. Na njih su djelovali mnogi geološki procesi. Tektonskim promenama sve današnje planine dostižu današnju visinu. Postojanje ovih planina nije bilo moguće u onom vremenu kada je kopno bilo jedinstveno, kao što je ranije i navedeno. Tako da promene koje su uzrokovale pomeranje i cepanje kopna, usled delovanja ogromnih sila uslovile su sabiranje kopna na onim mestima gde su nastale planine.
Najvažnije promene, kao što su to bile klimatske promene, uzrokovane su upravo time i uz to su vezane pojave ledenih doba. Ove klimatske promene su znatno uticale na rečne sisteme, kao i na nastajanje njihovih tokova u onom izgledu koji danas imaju. Njihov raniji izgled niko ne dovodi u pitanje, ali jasno je da, pre ledenog doba rečni tokovi nisu postojali na mestima današnjih reka. Izmene toplih i hladnih razdoblja odražavala se na rečne tokove i povećavanje njihovih voda.
Povremeno bi njihova voda imala veću snagu zahvaljujući kojoj je donekle erodirala tlo, pa je tako povećala svoje korito. To se događalo za vrijeme interglacijala, dok bi za vrijeme glacijala, kada bi većina tekuće vode prešla u led, imala snagu koja je bila dovoljna samo za odnošenje raznog materijala koji se onda taložio u rečnim dolinama. Za vreme glacijacije, iznad velikih, ledom prekrivenih kontinentalnih prostora formiralo se dugotrajno polje visokog atmosferskog pritiska, anticiklona, a putanje vlažnih okeanskih vazdušnih masa potisnute su prema jugu. To je u područjima koja nisu bila pod direktnim uticajem severnog ledenog pokrivača uspostavilo izrazito vlažna razdoblja - pluvijale. Neka od tih područja, tokom ledenog doba bogata padavinama, danas su velike pustinje. Ako posmatranja svedoče da se svake godine pustinje sve više šire, kako se onda to događa, ako je usled otopljavanja, vode mnogo više? Onda bi trebalo da bude i padavina više nego ranije, a to se u nekim oblastima i primećuje! Zato je moguće da razdoblja pluvijala, nisu postojala, ili nisu pravilno određena u ono vreme kako se to mislilo!
Smenjivanje toplih i hladnih razdoblja uzrokovala je povremeno širenje i povlačenje ledenog pokrivača i pojedinih lednika. To je doprinelo stvaranju brojnih reljefnih oblika, pa i taloženju glacijalnih sedimenata (morena).
Živi svet u ledeno doba najviše su obežile promene. Zbog velikog i naglog zahlađenja veliki broj živih vrsta tada je stradao. Granice između pojasa na kojima je postojala vegetacija nisu bile strogo određene. Po mestima fosilnih nalaza izgleda da nije bilo nekih stvarnih granica koje bi bile zavisne od toga je li bilo razdoblje glacijala ili interglacijala, odnosno zahlađenja ili otopljavanja. Životinje su često menjale svoja mesta življenja, tražeći bolje uslove. Te seobe su bile moguće za vreme glacijala kada se spuštao nivo mora, pa je tada bio otvoren put do ostrva ili čak do drugih kontinenata. Zajednice živog sveta takođe su prolazile kroz mnoge promene prilagođavajući se nastalim životnim uslovima.
Životinje koje su naseljavale Zemljinu površinu tokom ledenog doba vrlo su zanimljive i neobične. U mnogobrojnoj grupi životinja posebno su se isticali sisari. Oni su u ledenom dobu bili rasprostranjeni u svim klimatskim pojasevima. Zahvaljujući svojim fiziološkim osobinama sisari su mogli da se prilagode najrazličitijim životnim uslovima, čak i onim najkritičnijim uz rubove kontinentskog leda. Jedan od najimpresivnijih sisara ledenog doba bio je vunasti mamut (Mammuthus primigenius). Živio je u posljednjem glacijalu ledenog doba, za vrijeme najvećeg zahlađenja. Osim mamuta na prostorima tundre i hladne stepe Evrope i Azije živio je vunasti nosorog (Coelodonta antiquitatis), a to je jedini nosorog koji se uspešno prilagodio hladnim klimatskim uslovima. Osim navedenih postoji još mnogo životinjskih vrsta koje su slične današnjim, od kojih neke i danas postoje, ali su ove vrste mnogo manjih dimenzija. To ukazuje, da kada su se promenil klimatski uslovi i postali teži za život, te vrste su zakržljale i dobile današnji umanjeni izgled.
Za kraj ledenih doba karakteristično je povećanje temperature i povlačenje lednika i ledenog pokrivača. Uz ta dva procesa takođe dolazi do izdizanja morske površine i nastajanja ostrva i zaliva. Završetak posljednjeg ledenog doba definisan je otprilike 10 000 godina pre nove ere. Tada se po nađenim delima u iskopinama, potvrđuju dela ljudskih ruku, od kada se i smatra da počinje istorija čoveka. U isto vreme led se povukao u svoje sadašnje granice i formirali su se klimatsko vegetativni pojasevi kakve danas poznajemo. Nakon pleistocena nastupio je holocen u kojem živimo i danas.
Neposredno nakon ledenih doba oblikovali su se klimatski pojasevi poput ovih današnjih. Tako se danas led nalazi u lednicima planinskih predela više prema severu ili u ledenim površinama na severnom i južnom polu.
O nastanku ledenih doba vremenom su se stvorile mnoge teorije ili grupe teorija.
Prva grupa bila je ona koja je uzroke ledenih doba tražila u svemiru, Suncu i međusobnom položaju Zemlje i Sunca. Jedna od teorija iz te grupe bila je da prostor u kojem je Sunčev sistem, nije uvijek bio jednake temperature i da je razlika u temperaturi nastala zbog gasova i prašine koji su se menjali u pojedinim područjima. Dokaza za ovo nema, jer do sada se nije desilo da je čovek nekada zabeležio prolaske takvih maglina ili neko slično prisustvo u blizini koja je bila vidljiva. Ali zato je bilo mnogo zabeleženih poseta kometa, viđenja asteroida, kao i mnogih drugih na razne načine opisanih fenomena ili događaja!
Druga teorija je bila da je Sunce promenjiva zvezda koja u nekim razdobljima zrači više, a nekima manje toplote. Iz ovoga sledi logično pitanje koje se odnosi na građu i sastav Sunca.
 
'''Prva skupina''' bila je ona koja je uzroke ledenih doba tražila u [[svemir]]u, [[Sunce|Suncu]] i međusobnom položaju [[Zemlja|Zemlje]] i Sunca.
Kako zaista nastaje zračenje i energija na suncu!? Zbog čega bi ona imala promenljivi oblik?
 
Jedna od teorija iz te skupine bila je da prostor kroz koji je putovao [[Sunčev sustav]] nije uvijek bio jednake [[temperatura|temperature]] i da je do razlika u temperaturi došlo zbog [[plin]]ova i prašine u pojedinim područjima. Tu teoriju podupiru i neka suvremena znanstvena dostignuća.
Ovaj oblik teorije može da bude nepotpun, ali ako se nadoveže na to da u trodimenzionalnom prostoru, zračenje sa Sunca biva promenljivo, onda sa time i zračenje može da ima različitu jačinu. Zbog trećeg oblika kretanja planeta i same Zemlje, to može da uzrokuje promenu zračenja od Sunca. Tada zbog izmenjenog ugla pod kojim padaju Sunčevi zraci, dolazi i do promene položaja i jačine magnetnog polja, pa tada mogu da nastanu periodi zahlađivanja ili otopljavanja, što menja klimu i klimatske uslove. U dugoj istoriji Zemlje sigurno da je do takvih promena dolazilo više puta. To je na samoj površini uslovilo pomeranje i seobe, kako ljudi tako i životinja, ali isto tako i promenu vegetacije.
Sledeća teorija u ovoj grupi, bila je da na tako drastične klimatske promjene utiče pomeranje Zemljinih polova. Ovo pomeranje polova je dokazano sa mnogim geološkim nalazima. O tome je više napisano u daljem tekstu. Za sada se može napomenuti da sva ledena doba, ili bolje reći oni periodi zahlađivanje i otopljevanja koja su postojala, zavise od mnogo složenijeg sistema. Odnosno sve ono što se događa na Zemlji, zavisi od Sunca i zračenja sa njega, ali i delovanja ostalih planeta, za koje je sigurno da mogu uticati na pomeranje kontinentalnih ploča i njihov raspored.
Po tome je zanimljiv naučni pristup koji je skrenuo pažnju u naučnim krugovima. Naime, Milutin Milanković je u svom istraživanju završenom 1941. godine tvrdio da se taloženje leda u Evropi podudaralo sa periodima u kojima je solarna energija koja je stizala na područja severne geografske širine tada bila niskog intenziteta zbog varijacija u Zemljinoj orbiti. Džerard Roi studirajući ove Milankovićeve tvrdnje vršio je istraživanja u nameri da hipotezu poboljša i dao je zanimljiva razmišljanja. On je pokušao da pobije tvrdnju naučnika koji su tražili korelaciju između apsolutne zapremine leda i iznosa primljene energije. Predložio je da se istraživanje više usmeri na proučavanje korelacije između brzine promene ukupne zapremine leda i prijema solarne energije.
Postojeća merenja otkrila su obrnut uticaj na brzinu promena ukupne zapremnine leda i letnjeg priliva solarne energije u području severne geografske širine. Po mnogim merenjima varijacije u količini ugljen-dioksida u atmosferi izgleda da imaju samo sekundarnu ulogu u globalnom otopljavanju leda, a ne dominantnu kako se verovalo.
Da li dominantna uloga pripada varijacijama u Zemljinoj orbiti, i promeni kretanja njene putanje u obliku rozete? Zbog toga sigurno dolazi do promene jačine zračenja od Sunca, odnosno do promene inteziteta solarne energije! Naučnici za sada ne izimaju još u razmatranje ove dokaze.
 
Druga teorija je bila da je Sunce promjenjiva [[zvijezda]] koja u nekim razdobljima isijava više, a nekima manje topline.
Druga grupa teorija uzroke ledenih doba tražila je na samoj Zemlji. Jedni su smatrali da je do ledenih doba došlo zbog promene smera strujanja toplih, a posebno hladnih morskih struja. Ove promene su mogle nastati jedino onda kada nije bilo jedinstvenog kopna, pa su tek otada mogla nastati tokovi vodenih struja koje bi nosile tople ili hladne struje!
Drugi su pak smatrali da poreklo ledenih doba leži u promeni visine kontinenata, pa je to uticalo na pravac vetrova i atmosverskih padavina.
Ova grupa teorija je ograničena jer se odnosi samo na površinu Zemlje, a po onome što je napred navedeno sve klimatske, ali i geološke promene zavise od zračenja i toplote sa Sunca, kao i od delovanja svih poznatih sila zbog postojanje ostalih planeta.
Treća grupa teorija smatra kako se uzrok ledenih doba krije u atmosferi Zemlje. Pretpostavlja se da atmosferski uslovi mogu drastično uticati na podizanje i spuštanje temperature. Posebno važnu ulogu ima količina ugljendioksida i prašine u atmosferi. Smanjenjem količine ugljendioksida umanjila bi se temperatura na Zemljinoj površini, dok bi povećana količina čestica prašine onemogućavala dolazak Sunčevih zraka do Zemlje i tako smanjila temperaturu unutar atmosfere.
Sve navedene teorije su dosta stare i većina njih je odbačena. No, sve teorije, pa i one koje se još uvijek smatraju mogućima sadrže u sebi mnoge nelogičnosti i ne daju nam odgovore na veliki broj pitanja.
 
Iduća teorija bila je kako je za tako drastične klimatske promjene bilo odgovorno premještanje Zemljinih polova.
Sedamdesetih godina 19. veka geolog Gjuro Pilar je dao svoju teoriju o postanku ledenih doba. Prema njoj su uzroci glacijacije primarno povezani s periodičnom perturbacijom, odnosno narušavanjem pravilnog kretanja Zemlje u smislu odstupanja od ravnotežnog položaja. Po Pilaru, glavni faktor koji je uticao na uspostavljanje glacijacije bio je vazduh u atmosferi, što uslovljava promenu energije vjetrova usled navedenih perturbacija.
Ovo se opet nadovezuje na one teorije iz prve grupe. Tako da i po ovoj teoriji, klimatske i geološke promene zavise od stanja celog Sunčevog sistema. Zato je i ova teorija, jedan od sastavnih delova u mnogo većem broju uzroka. To se nešto više opisuje u delu teksta pod naslovom precesija.
O tačnosti ove teorije, kao uostalom i svih drugih teorija može se diskutovati i pitanje je kada će se pravi razlozi ledenih doba moći sa sigurnošću utvrditi. Ovi razlozi sigurno mora da postoje, a samo ih treba pravilno analizirati u uklopiti u celinu. Tada će biti mnogo jasnije ono što se događa na Zemlji kako u klimatskim promenama, tako i u geološkim promenama. Iako to može da izgleda složenije, ono u osnovi takvo ne mora biti? Zato što je mnogo složenije praviti predstave na osnovu pretpostavki, nego li sagledati celinu na osnovu činjenica!
U geološkoj istoriji Zemlje postoje periodi u kojima je Zemlja bila prilično okovana ledom. To su ledena doba u kojima je veći deo površine Zemlje bio pod ledom.
No može se lako reći, a to je logičnije da se zaključi, da je postojao samo jedan period u istoriji Zemlje koji se može nazvati ledeno doba. To je ono vreme na kraju geološkog perioda Krede, kada se desila velika katastrofa, koja jeste uzrokovala pojavu ledenog doba. U svakom slučaju ne znači da je to doba trajalo mnogo miliona godina kako se to često predstavlja. Sve sledeće slične pojave, bile si periodi zahlađenja koja su usledila zbog ranije pomenutih pomeranja Zemljine putanje i precesije! Trajanje ovih ledenih doba nikad nije bilo precizno određeno, kako po dužini trajanja, tako ni po istorijskom periodu trajanja.
Razlog što se to nije moglo odrediti, jeste u tome što nije uziman u obzir položaj planete u vreme trajanja ledenih doba. Pre svega promena položaja njene ose rotacije, koja je uz precesiju daleko veća od one koje su izmerene! Nije se mislilo o nagibu ose rotacije pre pojave, za vreme ledenog doba kao i u vreme posle toga, kada je Zemlja imala stabilan oblik kretanja. U to vreme Zemlja je morala da ima drugačiji položaj u odnosu na Sunce, što je uslovilo da ona bude ozračena pod različitim uglovima, pa je to uticalo na zagrevanje (hlađenje) njene površine. Period trajanja ledenih (ledenog) doba, mogao je da bude znatno kraći nego što se to misli.
Pojava ledenih doba nastaje posle perioda krede, odnosno posle velikih promena koje je Zemlja pretrpela na kraju tog perioda. To je ono na šta do sada nauka ukazuje i na to ne može biti nikakve primedbe. Primedba postoji samo na vremenski period, kada se to stvarno desilo, koliko je to trajalo i zbog čega je to nastalo.
Jasno je da pre ovoga perioda, ledena doba nisu postojala ni u kakvom obliku. Sigurno je da ona nisu mogla ni postojati jer nije bilo uslova za njihovo nastajanje. Njihovo nastajenje uzrokovalo je to što je položaj Zemlje i nagib ose rotacije bio drugačiji. A sve ono što je posle toga nastalo, bilo je posledica drugačijeg ugla zračenja i zagrevanja sa površine Sunca.
Posle velikih promena koje nastaju na kraju krede, dolazi i do promene u klimatskim uslovima. Zbog delovanja sila u međuplanetarnom sistemu, došlo je i do naglog pomeranja položaja (nagiba) ose rotacije Zemlje. To je za posledicu imalo drastičnije promene u klimi. Možda te promene nisu bile trenutne, ali su sa ugla posmatranja u geološkom pogledu bile vremenski dosta kratke. Koliko je bilo stvarno trajanje ledenih (ledenog) doba treba izračunati na osnovu analogije, kao i na osnovu prikaza kretanja planeta u tri dimenzije, gde postoji i ono kretanje u obliku rozeta.
Niko ne može da posvedoči koliko je trajala rotacija planete Zemlje u vreme ledenih doba, odnosno koliko su trajali dan i noć. Ovo isto se odnosi i na period pre pojave ledenih doba. Koliko dugo su trajali dan i noć, u vreme dok su postojali dinosaurusi? Da bi postajali takvi oblici života koji su uzrokovali i bili praćeni bujnom vegetacijom i životinjama velikih razmera, sigurno da je period rotacije Zemlje oko svoje ose bio dosta drugačiji u odnosu na ovaj koji danas postoji! Niko se nije upitao; da li su oni bili duži ili kraći u odnosu na dužinu dana i noći koju imamo danas? Koliko je njihova dužina uticala na klimu na Zemlji, a sa time i na sav živi svet na njenoj površini? Jasno je da nisu samo položaj i jedinstveno kopno bilo uzrok postojanja bujnog biljnog i životinjskog sveta. Tome je mogao da doprinese i drugačiji ugao zračenja sa Sunca. Sa drugačijim nagibom ose rotacije sigurno je postojao i drugačiji položaj magnetnih polova, a to je menjalo i njegovu jačinu. Tako da je to u osnovi pogodovalo za bujni razvoj biljnog i životinjskog sveta.
Normalno je zamisliti da je usled promene nagiba ose rotacije, dolazilo i do promene trajanja dana i noći, pa je to uslovilo i promene u klimatskom i geološkom obliku planete. To je bila i promena u dužini trajanja rotacije Zemlje oko svoje ose. Nastavak tome, može biti i promena u trajanju rotacije koju je Zemlja imala oko Sunca, odnosno njene godine. To je takođe uslovilo promene ne samo u klimatskim uslovima, nego i u fizičkom obliku planete.
Može se zamisliti, a to bi se moglo i izračunati, da je u toku duže istorije Zemlje dolazilo do promena trajanja dana i noći. Koliko je to trajalo ne može se ispravno pretpostaviti. Ali ako se uzme u obzir promena položaja planete Zemlje i njene ose rotacije, kao i delovanje sila među planetama, gravitacije, sila rotacije – centrifugalne i drugih, moguće je doći do preciznijih ili približnih dužina trajanja dana i noći.
Ova izračunavanja mogu biti složena, ali sa opremom koja danas postoji, to ne mora dugo trajati. Za to treba uzeti u obzir, da su do sada sve planete Sunčevog sistema predstavljane u jednoj ravni. U toj ravni one u obliku elipsi rotiraju oko Sunca, što predstavlja dvodimenzionalni sistem ili prostor u kome se planete kreću. Svi podaci koji su do sada dobijeni o položaju i kretanju planeta, ugurani su u dvodimenzionalni sistem koji nikako nije moguće da se održi, upravo na osnovu dobijenih činjenica i posmatranja. Međutim sasvim drugu predstavu i sliku dobijamo ako Zemlju i ostale planete prikažemo, odnosno posmatramo u realnom trodimenzionalnom prostoru!
 
'''Druga skupina''' teorija uzroke ledenih doba tražila je na samoj Zemlji.
 
Jedni su smatrali da je do ledenih doba došlo zbog promjene smjera strujanja toplih, a posebno hladnih [[morske struje|morskih struja]].
LEDENO DOBA
Iako postoji veliki tehnološki napredak u nauci, pojava i trajanje ledenih doba nikako nije precizno određeno. Na osnovu toga može se doneti zaključak da je upitno sve ono što se odnosi na njihovu dužinu trajanja, kao i za vreme kada su ona postojala. Po nekim odredbama koje se uzimaju u obzir za određivanje ledenih doba, postoji nekoliko takvih doba. Osnovni problem u njihovom pravilnom određivanju je način koji se koristi za to. Zbog toga je period i vreme njihovog trajanja uvek moguće dovesti u sumnju.
Tokom geološke prošlosti određena su neka razdoblja u toku kojih je dolazilo do zaleđivanja kontinenata, glacijacije (stvaranja leda) i naglog hlađenja. Pretpostavlja se da su se te promene u toku Zemljine prošlosti dogodile nekoliko puta i poznate su pod nazivom Ledeno Doba.
Smatra se da su prva ledena doba, tačnije njih tri nastupila u prekambriju (pre 940 i 615 miliona godina). Zatim je uslijedilo ledeno doba u devonu (pre oko 400 miliona godina), te u gornjem karbonu i permu (otprilike pre 295 miliona godina). Tragova tih starih zaleđivanja ima vrlo malo, no neki su pronađeni u Africi, Aziji, Americi i Australiji. Na tim područjima pronađeni su tiliti (više ili manje povezan morenski materijal) koji su bili naneseni u višim predelima, ali su u kasnijim dobima mnogim geološkim promenama bili pomereni.
Po prostornom rasporedu naslaga tilita može se potvrditi već spomenuta činjenica kako su one na ta područja stigle pomeranjem kontinenata ili drugim složenim geološkim procesima. Naime, poznato je kako na nekim od tih područja danas vlada vrlo topla ili čak tropska klima, ali na njima nema tragova novijeg ledenog doba. Pod novijim ledenim dobom smatra se ono iz pleistocena.
Zaista se treba dobro zamisliti o vremenu pojavljivanja i trajanje ledenih doba? Smatra se da je Zemlja nekada nastala od onoga dela mase koji se većinom odvojio od ogromne mase od koje je nastalo Sunce. Tada u to vreme, a u nekoj dalekoj prošlosti, Zemlja je mogla da bude samo topla masa koja se sve više hladila. Pri tome usled određene rotacije, u toku koje je došlo do formiranja planete, kopnena masa je morala da se grupiše i rasporedi u jednu celinu. Tako je i nastao jedan super kontinent koji je nazvan pangea (iz grčkog – sve zemlje).
Iz toga sledi logično pitanje; Ako se Zemlja sve više hladila, kako je onda moglo da u prekambriju (pre 900 miliona godina) postoji bilo kakvo zaleđivanje velikih kopnenih površina? Zatim to isto pitanje, sledi i za doba ili razdoblja koja su kasnije sledila u devonu ili karbonu i permu (pre 295 miliona god.)? U to vreme kopno je bilo iz jednog dela, tako da tada nisu nikako mogle postojati vodene i vazdušne struje koje bi mogle uzrokovati drugačiju klimu! Logično bi bilo da tada nisu mogla da postoje strujanja vazduha (vetrovi) u onom obliku kakva danas postoje, ako znamo da tada nije bilo uzvišenja većih od manjeg brda! Visoke planine nastale su mnogo kasnije, posle katastrofe na kraju perioda krede, kada se desilo uništenje velikih guštera. Zato jedina klima koja je do tada mogla postojati jeste ona koja odgovara tropskim uslovima, a takvi su i postojali sve do perioda krede. Upravo tada, odnosno na kraju tog perioda, sve kopnene mase su se odvojile i dobile približno sličan oblik onom koji danas postoji. Tada su mnoge biljne i životinjske vrste izumrle, ili su manji broj onih preživelih, promenile svoj izgled u približno sličan, ali mnogo umanjen u odnosu na ono vreme kada su postojali mnogo bolji uslovi za život! Zato bi postojanje ledenog doba ranije od ovog perioda bilo nemoguće i nelogično. To ni po čemu nije logično, kao ni ono što u nekim slučajevima treba da sledi kasnije od tog perioda!
 
Drugi su pak smatrali kako porijeklo ledenih razdoblja leži u promjeni visine kontinenata što je utjecalo na pravac [[vjetar|vjetrova]] i [[padaline|padalina]].
 
Pristalice '''treće skupine''' teorija smatrali su kako se uzrok ledenih doba krije u [[atmosfera|atmosferi]] Zemlje. Pretpostavljaju kako atmosferski uvjeti mogu drastično utjecati na dizanje i spuštanje temperature. Posebno važnu ulogu ima količina [[Ugljikov dioksid|ugljičnog dioksida]] i prašine u [[atmosfera|atmosferi]]. Smanjenjem količine ugljičnog dioksida snizila bi se temperatura na Zemljinoj površini. Dok bi povećana količina čestica prašine onemogućavala dolazak Sunčevih zraka do Zemlje i tako smanjila temperaturu unutar atmosfere.
Mogući izgled nekada jedinstvenog kopna
Ne može biti logično da u to vreme kada je cela kopnena masa bila jedinstvena, mogu postojati klimatski uslovi koji bi mogli usloviti zaleđivanje. Da bi nastali takvi klimatski uslovi najpre je trebalo da se kopno razdvoji od celine. Tek odna kada su se kontinetalne ploče odvojile, između njih su nastala vodena i vazdušna strujanja (golfska struja, vetrovi i dr.). Vodene struje i mnogo jači vetrovi, posle toga su dobili uslove da nastanu. Tako su se slični vetrovi održali do danas u vidu uragana, orkana, tornada i drugih, a oni su mogli promeniti klimu tako da se na velikim delovima kopna obrazuju velika prostranstva pod ledom.
Smatra se da period kada su se sve kopnene mase odvojile, tako da čine ono što je nalik na današnji oblik kontinenata, to doba ili kraj tog perioda jeste završetak Krede. Upravo na kraju toga perioda nastaje i pomor dinosaurausa, što je bilo uslovljano kataklizmom koja je bila planetarna. Jedino takva kataklizma mogla je biti završnica odvajanje kontinenata, posle čega su nastali drugačiji klimatski uslovi. Promena klimatskih uslova bila je drastična i toliko nagla, da su pojedine životinjske vrste zaleđene sa ostacima nesvarene hrane u svojim stomacima. Dakle jedino realno vreme kada su mogli nastati periodi zahlađenja, koji mogu da pogoduju zaleđivanju, jeste ono doba posle periode Krede. Tada su vodene i vazdušne struje promenile svoje tokove u odnosu na ono vreme kada je kopno bilo jedinstveno. Do tada je na kopnu svuda vladala tropska klima, ali posle toga nastao je nagli period zahlađenja. Tragovi tih zaleđivanja jesu dokazi koji se nalaze na prostorima Afrike, Azije, Amerike i Australije. Postojanje više ledenih doba, nisu ništa drugo do periodi određenog smenjivanje zahlađenja sa periodima otopljenja (koji ne moraju biti previše dugi). Svi ovi periodi mogli su nastati jedino posle perioda Krede, kada su se svi kontinenti razdvojili, što je moglo da uzrokuje i velike klimatske promene!
Nastali klimatski uslovi, nakon perioda Krede, imali su svoje uspone i padove, u kojima se mogu smestiti i nekoliko ledenih doba. Tako se pod novijim ledenim dobom smatra ono iz pleistocena. U osnovi nijedno ledeno doba pre perioda Krede ne može se smatrati da je postojalo.
Ono što se smatra za posljednje ledeno doba, nastupilo je u ne tako davnoj geološkoj prošlosti, tačnije u kvartaru, pre otprilike 2 miliona godina. Smatra se da je vrhunac doživelo u pleistocenu, koji se dijeli na glacijale i interglacijale. Glacijali su bili ledena razdoblja u kojima se kontinentalni led širio daleko na jug, a uporedo sa tim, snežna granica se spuštala mnogo niže nego što ona postoji danas.
U kvartaru je sveukupno bilo pet glacijala i to hronološkim redom: Donau, Ginc, Mindel, Ris i Virm. Ti glacijali dobili su imena po rijekama u području Alpa (Günz, Mindel i Riss) kao jezeru Würm. Donau je dobio ime po reci Dunav, no postojanje tog glacijala je pod znakom pitanja? Zašto se onda ono pominje u hronologiji ledenih doba kada se u njegovo postojanje sumnja? Može li nešto postati naučna istina, ako se u to sumnja?
U SAD-u su bila četiri glacijala i to redom: Nebrascan, Kansas, Illinois i Wisconsin. Oni su dobili imena po američkim državama. Ledeni pokrivač na tom prostoru bio je prosečne debljine oko 1500 metara. Koliko se onda vode bilo povuklo iz mora i okeana da bi se nagomilale tolike količine leda?
U Nemačkoj su bila tri glacijala, koji su takođe nazvani po rijekama: Elster, Saale i Weichsel.
Službeni i opšte prihvaćeni nazivi glacijala su oni koji potiču od naziva alpskih reka, dok se ostali nazivi koriste na lokalnom nivou (Njemačka, SAD), za imenovanje glacijala koji su na tom području trajali približno paralelno sa alpskim glacijalima. Glacijali su bili različitog trajanja i isto tako različitog intenziteta. Isto se odnosi i na svaki interglacijal. To su bila razdoblja između dva glacijala u kojima je temperatura bila viša, a led se povlačio u visoke severne predele. U osnovi periodi zahlađivanja i otopljavanja su se smenjivali, tako da ono što se smatra za duže ledena doba, jesu u stvari samo više povezanih perioda, koji su se smenjivali, ali njih nisu razdvajali!
Ukupno u vreme posljednjeg ledenog doba, led je prekrivao 24 miliona kvadratnih kilometara Zemljine površine, koja je danas bez leda. Samo na evropskom kontinentu ležalo je u to doba 70 miliona kubnih kilometara leda. Da bi se stvorile tako velike količine leda, iz okeana je izvučeno toliko vode da se visina svetskog mora spustila za oko 180 metara.
--No ako postoje dokazi za to da je nekada visina vode bila znatno ispod onog nivoa na koji smo danas navikli, logično je zamisliti se nad time, gde su se nalazile sve te količine vode pre nego je nastalo ili postojalo ledeno doba!? Sigurno da nije bilo moguće da su se sve te količine vode mogle naći zarobljene u ledu koji se obrazovao nastankom ledenog doba!--
A kako je danas topljenje ledenih površina sve intezivnije, trebalo bi se zamisliti i izračunati, bez manipulisanja brojevima (u nečijem interesu), na kojoj visini će se vode popeti u narednim godinama, kada će se znatno brže otopiti led na polovima?
 
Sve navedene teorije vrlo su stare (nastale su uglavnom u [[19. stoljeće|19. stoljeću]]) i većina njih je u potpunosti odbačena. No sve teorije, pa i one koje se još uvijek smatraju mogućima sadrže u sebi mnoge nelogičnosti i ne daju nam odgovore na velik broj pitanja.
 
Sedamdesetih godina 19. stoljeća i hrvatski [[geolog]] [[Gjuro Pilar]], [[profesor]] geologije na Mudroslovnom [[fakultet]]u iznio je svoju teoriju o postanku ledenih doba. Prema njoj su uzroci glacijacije primarno povezani s periodičnom ''perturbacijom'', tj. narušavanjem pravilnog kretanja Zemlje. Po Pilaru, glavni čimbenik koji je utjecao na uspostavljanje glacijacije bio je [[zrak]], odnosno promjene energije vjetrova kao posljedica prije navedenih perturbacija.
 
O točnosti ove teorije, kao u ostalom i svih drugih teorija može se diskutirati i pitanje je hoće li se pravi razlozi ledenih doba ikada moći sa sigurnošću utvrditi.
Severni pol: Masa leda se stalno menja - smanjuje i predviđa se otopljavanje do crvene linije.
 
== Posljednje ledeno doba ==
Zbog velike količine leda na kopnu, u vreme zaleđivanja mnoga današnja ostrva bila su sastavni deo kopna (kao Britanska ostrva). Na prostorima morskih prolaza sigurno su postojali zemljouzi koji su bitno uticali na rasprostranjenost životinjskih vrsta i čoveka.
Raspored kontinenata i okeana u kvartaru bio je sličan današnjem. Razlike su bile jedino u klimi i visini reljefa. Na njih su djelovali mnogi geološki procesi. Tektonskim promenama sve današnje planine dostižu današnju visinu. Postojanje ovih planina nije bilo moguće u onom vremenu kada je kopno bilo jedinstveno, kao što je ranije i navedeno. Tako da promene koje su uzrokovale pomeranje i cepanje kopna, usled delovanja ogromnih sila uslovile su sabiranje kopna na onim mestima gde su nastale planine.
Najvažnije promene, kao što su to bile klimatske promene, uzrokovane su upravo time i uz to su vezane pojave ledenih doba. Ove klimatske promene su znatno uticale na rečne sisteme, kao i na nastajanje njihovih tokova u onom izgledu koji danas imaju. Njihov raniji izgled niko ne dovodi u pitanje, ali jasno je da, pre ledenog doba rečni tokovi nisu postojali na mestima današnjih reka. Izmene toplih i hladnih razdoblja odražavala se na rečne tokove i povećavanje njihovih voda.
Povremeno bi njihova voda imala veću snagu zahvaljujući kojoj je donekle erodirala tlo, pa je tako povećala svoje korito. To se događalo za vrijeme interglacijala, dok bi za vrijeme glacijala, kada bi većina tekuće vode prešla u led, imala snagu koja je bila dovoljna samo za odnošenje raznog materijala koji se onda taložio u rečnim dolinama. Za vreme glacijacije, iznad velikih, ledom prekrivenih kontinentalnih prostora formiralo se dugotrajno polje visokog atmosferskog pritiska, anticiklona, a putanje vlažnih okeanskih vazdušnih masa potisnute su prema jugu. To je u područjima koja nisu bila pod direktnim uticajem severnog ledenog pokrivača uspostavilo izrazito vlažna razdoblja - pluvijale. Neka od tih područja, tokom ledenog doba bogata padavinama, danas su velike pustinje. Ako posmatranja svedoče da se svake godine pustinje sve više šire, kako se onda to događa, ako je usled otopljavanja, vode mnogo više? Onda bi trebalo da bude i padavina više nego ranije, a to se u nekim oblastima i primećuje! Zato je moguće da razdoblja pluvijala, nisu postojala, ili nisu pravilno određena u ono vreme kako se to mislilo!
Smenjivanje toplih i hladnih razdoblja uzrokovala je povremeno širenje i povlačenje ledenog pokrivača i pojedinih lednika. To je doprinelo stvaranju brojnih reljefnih oblika, pa i taloženju glacijalnih sedimenata (morena).
Živi svet u ledeno doba najviše su obežile promene. Zbog velikog i naglog zahlađenja veliki broj živih vrsta tada je stradao. Granice između pojasa na kojima je postojala vegetacija nisu bile strogo određene. Po mestima fosilnih nalaza izgleda da nije bilo nekih stvarnih granica koje bi bile zavisne od toga je li bilo razdoblje glacijala ili interglacijala, odnosno zahlađenja ili otopljavanja. Životinje su često menjale svoja mesta življenja, tražeći bolje uslove. Te seobe su bile moguće za vreme glacijala kada se spuštao nivo mora, pa je tada bio otvoren put do ostrva ili čak do drugih kontinenata. Zajednice živog sveta takođe su prolazile kroz mnoge promene prilagođavajući se nastalim životnim uslovima.
Životinje koje su naseljavale Zemljinu površinu tokom ledenog doba vrlo su zanimljive i neobične. U mnogobrojnoj grupi životinja posebno su se isticali sisari. Oni su u ledenom dobu bili rasprostranjeni u svim klimatskim pojasevima. Zahvaljujući svojim fiziološkim osobinama sisari su mogli da se prilagode najrazličitijim životnim uslovima, čak i onim najkritičnijim uz rubove kontinentskog leda. Jedan od najimpresivnijih sisara ledenog doba bio je vunasti mamut (Mammuthus primigenius). Živio je u posljednjem glacijalu ledenog doba, za vrijeme najvećeg zahlađenja. Osim mamuta na prostorima tundre i hladne stepe Evrope i Azije živio je vunasti nosorog (Coelodonta antiquitatis), a to je jedini nosorog koji se uspešno prilagodio hladnim klimatskim uslovima. Osim navedenih postoji još mnogo životinjskih vrsta koje su slične današnjim, od kojih neke i danas postoje, ali su ove vrste mnogo manjih dimenzija. To ukazuje, da kada su se promenil klimatski uslovi i postali teži za život, te vrste su zakržljale i dobile današnji umanjeni izgled.
Za kraj ledenih doba karakteristično je povećanje temperature i povlačenje lednika i ledenog pokrivača. Uz ta dva procesa takođe dolazi do izdizanja morske površine i nastajanja ostrva i zaliva. Završetak posljednjeg ledenog doba definisan je otprilike 10 000 godina pre nove ere. Tada se po nađenim delima u iskopinama, potvrđuju dela ljudskih ruku, od kada se i smatra da počinje istorija čoveka. U isto vreme led se povukao u svoje sadašnje granice i formirali su se klimatsko vegetativni pojasevi kakve danas poznajemo. Nakon pleistocena nastupio je holocen u kojem živimo i danas.
Neposredno nakon ledenih doba oblikovali su se klimatski pojasevi poput ovih današnjih. Tako se danas led nalazi u lednicima planinskih predela više prema severu ili u ledenim površinama na severnom i južnom polu.
O nastanku ledenih doba vremenom su se stvorile mnoge teorije ili grupe teorija.
Prva grupa bila je ona koja je uzroke ledenih doba tražila u svemiru, Suncu i međusobnom položaju Zemlje i Sunca. Jedna od teorija iz te grupe bila je da prostor u kojem je Sunčev sistem, nije uvijek bio jednake temperature i da je razlika u temperaturi nastala zbog gasova i prašine koji su se menjali u pojedinim područjima. Dokaza za ovo nema, jer do sada se nije desilo da je čovek nekada zabeležio prolaske takvih maglina ili neko slično prisustvo u blizini koja je bila vidljiva. Ali zato je bilo mnogo zabeleženih poseta kometa, viđenja asteroida, kao i mnogih drugih na razne načine opisanih fenomena ili događaja!
Druga teorija je bila da je Sunce promenjiva zvezda koja u nekim razdobljima zrači više, a nekima manje toplote. Iz ovoga sledi logično pitanje koje se odnosi na građu i sastav Sunca.
 
Posljednje ledeno doba nastupilo je u ne tako davnoj geološkoj prošlosti, točnije u kvartaru-prije otprilike ''2 milijuna godina''.
Kako zaista nastaje zračenje i energija na suncu!? Zbog čega bi ona imala promenljivi oblik?
 
Svoj je vrhunac doživjelo u [[pleistocen|pleistocenu]], koji se dijeli na glacijale i interglacijale. '''Glacijali''' su bili ledena razdoblja u kojima se kontinentalni led širio daleko na [[jug]], te se usporedno s tim snježna granica spuštala mnogo niže nego što je danas.
Ovaj oblik teorije može da bude nepotpun, ali ako se nadoveže na to da u trodimenzionalnom prostoru, zračenje sa Sunca biva promenljivo, onda sa time i zračenje može da ima različitu jačinu. Zbog trećeg oblika kretanja planeta i same Zemlje, to može da uzrokuje promenu zračenja od Sunca. Tada zbog izmenjenog ugla pod kojim padaju Sunčevi zraci, dolazi i do promene položaja i jačine magnetnog polja, pa tada mogu da nastanu periodi zahlađivanja ili otopljavanja, što menja klimu i klimatske uslove. U dugoj istoriji Zemlje sigurno da je do takvih promena dolazilo više puta. To je na samoj površini uslovilo pomeranje i seobe, kako ljudi tako i životinja, ali isto tako i promenu vegetacije.
Sledeća teorija u ovoj grupi, bila je da na tako drastične klimatske promjene utiče pomeranje Zemljinih polova. Ovo pomeranje polova je dokazano sa mnogim geološkim nalazima. O tome je više napisano u daljem tekstu. Za sada se može napomenuti da sva ledena doba, ili bolje reći oni periodi zahlađivanje i otopljevanja koja su postojala, zavise od mnogo složenijeg sistema. Odnosno sve ono što se događa na Zemlji, zavisi od Sunca i zračenja sa njega, ali i delovanja ostalih planeta, za koje je sigurno da mogu uticati na pomeranje kontinentalnih ploča i njihov raspored.
Po tome je zanimljiv naučni pristup koji je skrenuo pažnju u naučnim krugovima. Naime, Milutin Milanković je u svom istraživanju završenom 1941. godine tvrdio da se taloženje leda u Evropi podudaralo sa periodima u kojima je solarna energija koja je stizala na područja severne geografske širine tada bila niskog intenziteta zbog varijacija u Zemljinoj orbiti. Džerard Roi studirajući ove Milankovićeve tvrdnje vršio je istraživanja u nameri da hipotezu poboljša i dao je zanimljiva razmišljanja. On je pokušao da pobije tvrdnju naučnika koji su tražili korelaciju između apsolutne zapremine leda i iznosa primljene energije. Predložio je da se istraživanje više usmeri na proučavanje korelacije između brzine promene ukupne zapremine leda i prijema solarne energije.
Postojeća merenja otkrila su obrnut uticaj na brzinu promena ukupne zapremnine leda i letnjeg priliva solarne energije u području severne geografske širine. Po mnogim merenjima varijacije u količini ugljen-dioksida u atmosferi izgleda da imaju samo sekundarnu ulogu u globalnom otopljavanju leda, a ne dominantnu kako se verovalo.
Da li dominantna uloga pripada varijacijama u Zemljinoj orbiti, i promeni kretanja njene putanje u obliku rozete? Zbog toga sigurno dolazi do promene jačine zračenja od Sunca, odnosno do promene inteziteta solarne energije! Naučnici za sada ne izimaju još u razmatranje ove dokaze.
 
U kvartaru je sveukupno bilo pet glacijala i to kronološkim redom :
Druga grupa teorija uzroke ledenih doba tražila je na samoj Zemlji. Jedni su smatrali da je do ledenih doba došlo zbog promene smera strujanja toplih, a posebno hladnih morskih struja. Ove promene su mogle nastati jedino onda kada nije bilo jedinstvenog kopna, pa su tek otada mogla nastati tokovi vodenih struja koje bi nosile tople ili hladne struje!
# Donau
Drugi su pak smatrali da poreklo ledenih doba leži u promeni visine kontinenata, pa je to uticalo na pravac vetrova i atmosverskih padavina.
# Ginc
Ova grupa teorija je ograničena jer se odnosi samo na površinu Zemlje, a po onome što je napred navedeno sve klimatske, ali i geološke promene zavise od zračenja i toplote sa Sunca, kao i od delovanja svih poznatih sila zbog postojanje ostalih planeta.
# Mindel
Treća grupa teorija smatra kako se uzrok ledenih doba krije u atmosferi Zemlje. Pretpostavlja se da atmosferski uslovi mogu drastično uticati na podizanje i spuštanje temperature. Posebno važnu ulogu ima količina ugljendioksida i prašine u atmosferi. Smanjenjem količine ugljendioksida umanjila bi se temperatura na Zemljinoj površini, dok bi povećana količina čestica prašine onemogućavala dolazak Sunčevih zraka do Zemlje i tako smanjila temperaturu unutar atmosfere.
# Ris i
Sve navedene teorije su dosta stare i većina njih je odbačena. No, sve teorije, pa i one koje se još uvijek smatraju mogućima sadrže u sebi mnoge nelogičnosti i ne daju nam odgovore na veliki broj pitanja.
# Virm
 
Ti glacijali dobili su imena po rijekama u području [[Alpe|Alpa]] (Günz, Mindel i Riss) te [[jezero|jezeru]] Würm. Donau je dobio ime po rijeci [[Dunav]], no postojanje tog glacijala je upitno.
Sedamdesetih godina 19. veka geolog Gjuro Pilar je dao svoju teoriju o postanku ledenih doba. Prema njoj su uzroci glacijacije primarno povezani s periodičnom perturbacijom, odnosno narušavanjem pravilnog kretanja Zemlje u smislu odstupanja od ravnotežnog položaja. Po Pilaru, glavni faktor koji je uticao na uspostavljanje glacijacije bio je vazduh u atmosferi, što uslovljava promenu energije vjetrova usled navedenih perturbacija.
 
Ovo se opet nadovezuje na one teorije iz prve grupe. Tako da i po ovoj teoriji, klimatske i geološke promene zavise od stanja celog Sunčevog sistema. Zato je i ova teorija, jedan od sastavnih delova u mnogo većem broju uzroka. To se nešto više opisuje u delu teksta pod naslovom precesija.
Würm je posljednje ledeno doba u Alpama, a počelo je prije 130 000 ili 120 000 godina. Završilo je prije 10 000 godina. U drugoj polovici koja je počela prije 50 000 godina na Zemlji se javlja '''homo sapiens fossilis'''.
O tačnosti ove teorije, kao uostalom i svih drugih teorija može se diskutovati i pitanje je kada će se pravi razlozi ledenih doba moći sa sigurnošću utvrditi. Ovi razlozi sigurno mora da postoje, a samo ih treba pravilno analizirati u uklopiti u celinu. Tada će biti mnogo jasnije ono što se događa na Zemlji kako u klimatskim promenama, tako i u geološkim promenama. Iako to može da izgleda složenije, ono u osnovi takvo ne mora biti? Zato što je mnogo složenije praviti predstave na osnovu pretpostavki, nego li sagledati celinu na osnovu činjenica!
 
U [[Sjedinjene Američke Države|SAD-u]] su bila četiri glacijala i to redom:
 
# Nebrascan
# Kansas
# Illinois i
# Wisconsin
 
U [[Njemačka|Njemačkoj]] su bila samo tri glacijala, koji su također dobili imena po rijekama:
 
# Elster
# Saale i
# Weichsel
 
Službeni i opće prihvaćeni nazivi glacijala su oni koji potječu od naziva alpskih rijeka, dok se ostali nazivi koriste na lokalnoj razini (Njemačka, SAD) za imenovanje glacijala koji su na tom području trajali približno paralelno s alpskim glacijalima. Glacijali su bili različitog trajanja i isto tako različitog intenziteta. To isto vrijedi i za svaki '''interglacijal'''. To su bila razdoblja između dva glacijala u kojima je temperatura bila viša, a led se povlačio u visoke [[sjever|sjeverne]] predjele. Neki znanstvenici tvrde kako mi živimo u jednom takvom razdoblju, te kako će nakon određenog broja godina ponovno nastupiti glacijal.
 
=== Rasprostranjenost leda tijekom posljednjeg ledenog doba ===
 
Budući da je posljednje ledeno doba bilo u razmjerno bliskoj prošlosti (s obzirom na ostala), mnogim istraživanjima utvrđen je manje-više točan prostor koji je bio prekriven ledom.
 
U Sjevernoj Americi led se širio u blizini [[Hudsonov zaljev|Hudsonova zaljeva]] i prekrivao cijelu istočnu [[Kanada|Kanadu]], [[New England|Novu Englesku]] i velika prostranstva Srednjeg [[zapad]]a (područje država [[Illinois]], [[Indiana]], [[Iowa]], [[Kansas]], [[Michigan]], [[Minnesota]], [[Missouri]], [[Nebraska]], [[North Dakota]], [[South Dakota]], [[Ohio]] i [[Wisconsin]]).
Ledeni pokrivač na tom prostoru bio je prosječne debljine oko 1500 metara.
 
Drugi ledeni pokrivač na tom kontinentu širio se iz centra koji se nalazio u kanadskim Stjenovitim planinama i drugim visokim dijelovima na zapadu Sjeverne Amerike. Prekrivao je dijelove [[Aljaska|Aljaske]], cijelu zapadnu Kanadu te dijelove država [[Washington]], [[Idaho]] i [[Montana]]. U [[Europa|Europi]] se led širio iz centra koji se nalazio u [[Skandinavija|Skandinaviji]] i na [[Baltik]]u. Prekrivao je [[Škotska|Škotsku]], najveći dio [[Velika Britanija|Britanskih otoka]], [[Danska|Dansku]], [[Finska|Finsku]] i velika područja sjeverne Njemačke, [[Poljska|Poljske]] i [[Rusija|Rusije]]. Manja ledena kapa kojoj je centar bio u Alpama prekrila je [[Švicarska|Švicarsku]] te dijelove [[Austrija|Austrije]], [[Italija|Italije]] i [[Francuska|Francuske]].
 
Osim na dva već spomenuta kontinenta, led je bio prisutan i na većini ostalih, ali u manjim količinama. Ledene površine prekrivale su [[Argentina|Argentinu]] do 40° južne geografske širine, dijelove [[Novi Zeland|Novog Zelanda]], te također područja [[Himalaje]] i [[Kamčatka|Kamčatke]] u [[Azija|Aziji]]. Jedino u [[Afrika|Africi]] nisu zabilježeni tragovi posljednje oledbe.
 
Sveukupno, za vrijeme posljednjeg ledenog doba, led je prekrivao 24 milijuna četvornih kilometara Zemljine površine koja je danas bez leda. Samo na [[Europa|europskom]] kontinentu ležalo je u to doba 70 milijuna kubičnih kilometara leda.
 
Da bi se stvorile tako velike količine leda, iz [[ocean]]a je izvučeno toliko vode da se razina svjetskog mora spustila za oko 180 metara. Zbog toga su mnogi današnji otoci bili sastavni dio kopna (npr. Britanski otoci). Na prostorima morskih prolaza nastale su prevlake koje su bitno utjecale na rasprostranjenost životinjskih vrsta i čovjeka.
 
=== Geološke promjene za vrijeme posljednjeg ledenog doba ===
 
Raspored kontinenata i oceana u [[kvartar]]u bio je gotovo identičan današnjem. Razlike su bile jedino u klimi i visini [[reljef]]a. Na njih su djelovali mnogi geološki procesi (npr. tektonskim promjenama sve današnje planine postižu današnju visinu). No najvažnije promjene, posebno klimatske, vezane su uz pojavu ledenih doba. Klimatske promjene su znatno utjecale na riječne sustave. Izmjene toplih i hladnih razdoblja odražavala je tekuća voda. Povremeno bi imala veću snagu zahvaljujući kojoj je erodirala tlo (razarački djelovala na njega) te tako povećala svoje korito. To se događalo za vrijeme interglacijala, dok bi za vrijeme glacijala, kada bi većina tekuće vode prešla u led, imala snagu koja je bila dovoljna samo za odnošenje raznog materijala koji se onda taložio u riječnim dolinama. Za vrijeme glacijacije, iznad velikih, ledom prekrivenih kontinentalnih prostora formiralo se dugotrajno polje visokog atmosferskog [[tlak]]a, [[anticiklona|anticiklone]], a putanje vlažnih oceanskih zračnih masa potisnute su prema jugu. To je uspostavilo, u područjima koja nisu bila pod izravnim utjecajem sjevernih ledenih pokrova, izrazito vlažna razdoblja- '''pluvijale'''. Neka od tih područja, za ledenog doba bogata padalinama danas su velike [[pustinja|pustinje]]. Također, izmjena toplih i hladnih razdoblja uzrokovala je povremeno širenje i povlačenje ledenih pokrova i pojedinačnih ledenjaka. To je pridonijelo stvaranju brojnih reljefnih oblika, te nakupljanju glacijalnih sedimenata ('''morene''').
 
U Europi najdeblje glacijalne naslage nalazimo u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] ( do 600 metara). Morenskog materijala također ima dosta u [[Slovenija|Sloveniji]] u Radovljiškoj kotlini, u Kranjskom i Sorškom polju, u [[Ljubljana|Ljubljanskom]] polju te u dolini [[soča|Soče]]. U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] je glacijalni materijal prisutan na Rujanskoj Kosi i na Krasnom polju na [[Velebit]]u. U [[Bosna i Hercegovina|BiH]] ima ga u području brojnih planina kao što su [[Bjelašnica]], [[Visočica (planina u BiH)|Visočica]], [[Čabulja]], [[Velež]], [[Šator (planina)|Šator]], [[Troglav]] i dr. Morena ima i u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] na [[Durmitor]]u i [[Prokletije|Prokletijama]], u [[Makedonija|Makedoniji]] na planinama [[Šara]] i [[Korab]], te u [[Srbija|Srbiji]] na [[Kopaonik]]u, te [[Stara planina|Staroj]] i [[Suva planina|Suvoj planini]].
 
Osim na ovim prostorima, glacijalni materijal nalazimo na svim mjestima gdje su bili prisutni pleistocenski ledeni pokrovi i ledenjaci.
 
=== Život u vrijeme posljednjeg ledenog doba ===
 
Živi svijet u ledeno doba najviše su obilježile promjene. [[Životinje]] su često mijenjale stanište, tražeći bolje životne uvjete. Te su seobe bile moguće za vrijeme glacijala kada se spuštala razina mora te je bio otvoren put do [[otok]]a ili čak drugih kontinenata. Zajednice živog svijeta također su prolazile kroz mnoge [[evolucija (biologija)|evolucijske]] promjene prilagođavajući se na taj način životnim uvjetima.
 
==== Biljni svijet ====
 
[[Vegetacija]] karakteristična za ledena doba bila je [[tundra]], koja je rasla uz rubne dijelove ledenjaka i bila vrlo otporna na hladnoću. Vrlo čest bio je sobov lišaj te [[mahovina|mahovine]]. [[Drvo|Drveća]] u onakvom obliku kakav mi poznajemo nije bilo. No postojala su ˝drvca˝ - polegli patuljasti grmovi bijelih [[cvijet|cvjetova]] – ''sitnolistasta fresnica'', te poleglo razgranato drvce do jedan metar visoko, gusto dlakavih grančica i sitnog, gotovo okruglog [[list|lišća]] - ''[[patuljasta breza]]''. Podalje od rubova leda prostirale su se hladne [[stepa|stepe]]. To su biljne zajednice raznih vrsta trava, prošarane grmljem i rijetkim šumarcima. Protezale su se od istoka do zapada Amerike, te od francuske obale [[Atlantski ocean|Atlantika]] preko srednje Europe do dalekih krajeva istočnog [[Sibir]]a. Još južnije nalazili su se različiti tipovi [[šuma]] u kojima su najzastupljeniji [[obična breza|breza]] i [[obični bor|bor]]. Osim te dvije vrste bili su tu još [[Obična lijeska|lijeska]], [[brijest]], [[smreka]], [[jasen]], [[jela]], [[obični grab|grab]], [[hrast]], [[crna joha|joha]] i [[lipa (drvo)|lipa]]. Granice između navedenih vegetacijskih pojaseva nisu bile strogo određene, već su se pomicale ovisno o tome je li bilo razdoblje glacijala ili interglacijala.
 
==== Životinjski svijet ====
Životinje koje su naseljavale Zemljinu površinu tijekom ledenog doba vrlo su zanimljive i neobične. U mnogobrojnoj grupi životinja posebno su se isticali [[sisavci]]. Oni su u ledenom dobu bili rasprostranjeni u svim klimatskim pojasevima. Zahvaljujući svojim fiziološkim osobinama, sisavci su se mogli prilagoditi najrazličitijim životnim uvjetima, čak i onim najkritičnijim uz rubove kontinentskog leda.
 
Jedan od najimpresivnijih sisavaca ledenog doba bio je ''[[vunasti mamut]]''(Mammuthus primigenius). Živio je u posljednjem glacijalu ledenog doba, za vrijeme najvećeg zahlađenja.
 
Osim mamuta na prostorima tundre i hladne stepe Europe i Azije živio je i ''[[vunasti nosorog]]'' (Coelodonta antiquitatis), jedini nosorožac koji se ikada prilagodio hladnim klimatskim prilikama.
 
U istim krajevima kao mamute i nosoroge nalazimo i ''[[sob]]ove'' (Rangifer tarandus). Živi primjerci sobova postoje i danas i to na područjima [[Island]]a, [[Norveška|Norveške]], sjeverne Finske, sjeverne [[Rusija|Rusije]] i uopće [[Arktik|Arktičke]] regije svijeta.
 
U područjima tundre također je obitavalo i ''[[mošusno govedo]]'' (Ovibos moschatus), koje i danas živi u najhladnijim prostorima Kanade, na Grenlandu, Islandu i u sjevernoj Norveškoj.
 
Još jedna životinja koja je obitavala u hladnim predjelima je ''[[polarna lisica]]'' (Alopex lagopus). Taj grabežljivac i danas živi u hladnijim područjima.
 
Na prostorima južnije od tundre, na područjima stepe također su živjele razne životinje. Jedna od njih bila je ''[[stepski bizon]]'' (Bison priscus), predak danas živućih bizona.
 
Vrlo česta životinja u stepskim travnatim područjima bilo je ''izumrlo govedo'' (Bos primigenius). Bilo je vrlo slično današnjem domaćem govedu, no mnogo veće.
 
Jedna od najzanimljivijih životinja tih prostora bio je ''[[golemi jelen]]'' (Megaceros gigantens). Pripadao je jednoj od najvećih vrsta jelena koja je ikad živjela na Zemlji. Imao je ogromne lopataste rogove, raspona i do četiri metra, a svaki je rog težio oko 40 kilograma. Ta vrsta izumrla je prije desetak tisuća godina.
 
Još neke od životinja koje su živjele na stepskom području ledenog doba su glodavac ''stepska zviždara, saiga antilopa, divlji konj, los'' i mnoge druge životinje. Sve one i danas postoje, a nalazimo ih u hladnijim područjima Sjeverne Amerike i Euroazije.
 
Pojedini sisavci ledenog doba problem nepovoljnih klimatskih uvjeta rješavali su na taj način što su veći dio godine provodile u špiljama. Neke od tih životinja su ''[[špiljski medvjed]]'' (Ursus Spaeleous), ''[[špiljska hijena]]'' i ''[[špiljski lav]]''. Sve te životinje su sa završetkom ledenih doba izumrle.
 
Osim sisavaca, za vrijeme ledenog doba živjele su i mnoge [[ptice]], [[kukci]] i [[mekušci]] ([[puž]]evi).
 
==== Čovjek ====
 
Pojava humanizacije, tj. nastajanja čovjekolikih stvorenja starija je od kvartara, no pojava [[čovjek]]a manje-više sličnog današnjem vezana je uz pleistocen. Od samog početka tog razdoblja žive razne vrste hominida (čovjekovih predaka) koje se vjerojatno nadovezuju na neogenski ''rod Ramapithecus''.
 
Ljudima najbliži bili su hominidi ''Australopithecinae'' koji su živjeli već u neogenu, a izumrli na početku pleistocena. Živjeli su, bar se tako pretpostavlja, na području Afrike.
 
Najnapredniji među njima bio je [[Homo habilis]], koji se javlja na početku pleistocena. Taj hominid kretao se dvonožno i izrađivao primitivno oružje koje je dobivao grubom obradom kamena (odvaljivanjem ili otkidanjem).
 
Ovo je bila prva etapa hominizacije. Nakon toga počinje druga etapa. U njoj se pojavljuju razni oblici hominida koji se u novije vrijeme uvrštavaju u ''rod Homo''. Razlikuju se Homo erectus erectus, Homo erectus pekinensis, Homo erectus rhodesiensis, Homo erectus heidelbergensis i drugi. Svi oni pripadaju ''rodu Archantropi''. Specifičnost ovih hominida je u tome što su bili prvi te vrste na euroazijskom kontinentu. To potvrđuje već spomenutu činjenicu kako su se i ljudi, kao i životinje, preko zaleđenih prostora u doba glacijala širili na ona područja koja su u toplijim razdobljima bila odvojena morem i na taj način nedostupna.
 
[[Homo erectus]] počinje koristiti [[špilja|špilje]] za svoje stalnije boravke, poznaje [[vatra|vatru]], izrađuje bolje i modernije [[oruđe]] te sve više promatra život svog plijena (životinje) i podređuje mu svoj život, prateći velika krda za vrijeme njihovih seobi. Pretpostavlja se da su se pri komunikaciji koristili i nekom vrstom primitivnog jezika. Nalazište Homo erectusa nalazi se i u Hrvatskoj - u špilji Šandalji kod [[Pula|Pule]].
 
U trećoj etapi javlja se skupina ''Palaeoanthropi''. Njihova nalazišta prisutna su u Europi i Aziji. Nalazi se spominju pod različitim imenima.
 
Vrsti Homo praeneanderthalensis pripisuju se nalazišta u [[Krapina|Krapini]], Ehringsdorfu u Njemačkoj, Saccopastore u Italiji i Ganovce u [[Slovačka|Slovačkoj]].
 
Vrsti Homo neanderthalensis pribrajaju se nalazišta Neandertal kod Düsseldorfa, Spy u [[Belgija|Belgiji]], [[Gibraltar]], Le Moustier, La Chapelle-Aux-Saints u Francuskoj i Tešik Tašu u [[Uzbekistan]]u. Danas su te obje vrste poznate pod jednim imenom - ''Homo sapiens neanderthalensis''.
 
== Završetak ledenih doba ==
 
Kraj ledenih doba karakterizira povećanje temperature i povlačenje ledenjaka i ledenih pokrova. Uz ta dva procesa također dolazi do izdizanja morske razine i nastajanja otoka i zaljeva. Svršetak posljednjeg ledenog doba definiran je otprilike 10000 godina prije nove ere. Tada se led povukao u svoje sadašnje granice i formirali su se klimatsko-vegetacijski pojasevi kakve danas poznajemo. Nakon pleistocena nastupio je [[holocen]] u kojem živimo još danas.
 
== Vanjske poveznice ==
 
*[http://culter.colorado.edu/~saelias/glacier.html Objašnjenje ledenog doba]
 
[[Kategorija:Klimatologija]]
[[Kategorija:Prapovijest]]
[[Kategorija:Geologija]]
 
<!-- interwiki -->
 
{{Link FA|ca}}
 
[[af:Ystydperk]]
[[ar:عصر جليدي]]
[[bg:Ледникова епоха]]
[[bs:Ledeno doba]]
[[ca:Edat glacial]]
[[cs:Doba ledová]]
[[cy:Oes yr Iâ]]
[[da:Istid]]
[[de:Eiszeitalter]]
[[en:Ice age]]
[[eo:Glaciepoko]]
[[es:Glaciación]]
[[et:Jääaeg]]
[[fa:عصر یخبندان]]
[[fi:Jääkausi]]
[[fr:Glaciation]]
[[he:עידן הקרח]]
[[hu:Jégkorszak]]
[[id:Zaman es]]
[[it:Glaciazione]]
[[ja:氷河期]]
[[kn:ಹಿಮಯುಗ]]
[[ko:빙하기]]
[[lt:Ledynmetis]]
[[lv:Ledus laikmets]]
[[ml:ഹിമയുഗം]]
[[ms:Zaman Air Batu]]
[[my:ရေခဲခေတ်]]
[[nl:IJstijd]]
[[nn:Istid]]
[[no:Istid]]
[[pl:Epoka lodowa]]
[[pt:Era do Gelo]]
[[ro:Glaciaţiune]]
[[ru:Ледниковый период]]
[[sk:Ľadová doba]]
[[sr:Ледено доба]]
[[sv:Istid]]
[[th:ยุคน้ำแข็ง]]
[[tr:Buzul Çağı]]
[[uk:Льодовиковий період]]
[[ur:برفانی عہد]]
[[vi:Thời kỳ băng hà]]
[[zh:冰河時期]]