|
=== Trinaesto dijete ===
Potječe iz brojne obitelji viških težaka, koja je narodu i vjeri dala trinaestoro djece. Dinko Bruno rođen je [[6. listopada]] [[1917]]. kao posljednje i najmlađe dijete. Nakon školovanja u rodnom Visu[[Vis]]u, milost ga je Božja, kako je sam isticao, pozvala u [[Red franjevaca konventualaca]], čije je fratre upoznao kao mladi dječak koji je redovito dolazio ministrirati u samostanskoj crkvi sv. Jere na viškom poluotoku [[Prirovo]].
=== U sjemeništu ===
Kao dvanaestogodišnji školarac Dinko Bruno odlazi 1929. u sjemenište franjevaca konventualaca, koje se tada nalazilo u slovenskom samostanu [[Ptuj]], gdje su se školovali pitomci tada još jedinstvene Provincije sv. Jeronima u Jugoslaviji. U Ptuju[[Ptuj]]u je proveo pet godina gimnazijskih razreda, da bi [[1934]]. novicijat proveo u zagrebačkom samostanu Svetog Duha. Tom prigodom, prema tadašnjoj uobičajenoj praksi, Dinko Bruno uzeo je kao franjevac konventualac redovničko ime Celestin (Rajko), koje će nositi sve do smrti.
=== Studij ===
Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu[[Zagreb]]u upisao je [[1937]]. godinagodine i nakon dvije godine diplomirao je iz filozofske grupe. U međuvremenu je [[13. listopada]] [[1938]]. položio doživotne zavjete i time se definitivno opredijelio za Red franjevaca konventualaca. Nakon četvrtog semestra bogoslovije u Zagrebu[[Zagreb]]u, u studenom [[1941]]. zbog opasnosti od rata i gladi, zajedno s ostalim kolegama iz iste Provincije sv. Jeronima, poslan je na daljnji studij u [[Rim]]. Tu je nakon nekoliko godina, na Papinskom teološkom fakultetu sv. Bonaventure završio bogoslovne nauke, i u međuvremenu u Vječnom Gradu [[19. prosinca]] [[1942]]. zaređen za svećenika.
=== U Rimu ===
Nakon redovitih teoloških studija u Rimu[[Rim]]u za hrvatske bogoslove bilo je odlučeno da se vrate u domovinu, ali je kapitulacijom Italije [[1943]]. taj povratak bio onemogućen. Nastavivši teološku specijalizaciju, na istom rimskom učilištu, o. Celestin doktorirao je iz teologije [[19. listopada]] [[1945]]., kada je i promaknut u doktora teologije. Odlukom tadašnjega vrhovnog poglavara Reda, Amerikanca p. Bede Hessa, velikog prijatelja nekih profesora biblijskog učilišta "[[Biblicum]]", o. Celestin je upisao biblijski studij, makar je sam bio skloniji specijalizirati istočno bogoslovlje. U to vrijeme u Rimu[[Rim]]u je bilo više hrvatskih redovnika koji su specijalizirali biblijske znanosti (isusovac Schmidt, franjevci Augustinović i Melada), s kojima će o. Celestin kasnije biti trajno povezan. Licencijat na "Biblicumu" položio je 5. srpnja 1946., da bi se uskoro vratio u domovinu.
=== Profesor u Splitu ===
|
