Niskofrekventno pojačalo snage: Razlika između inačica

dodano poglavlje: pojačalo s elektronskim cijevima
No edit summary
(dodano poglavlje: pojačalo s elektronskim cijevima)
Sklop sa slike ima simetrično [[ispravljač|napajanje]] <math>V_S+</math>(7) i <math>V_S-</math>(4), gdje se zvučnik spaja neposredno između izlaza integriranog pojačala (6) i referentnog potencijala (mase). Ulazni signal se dovodi na neinvertirajući ulaz diferencijalnog pojačala (3), a signal negativne reakcije se uzima s izlaza pojačala (6) i dovodi preko odgovarajuće mreže otpora na invertirajući ulaz diferencijalnog pojačala (2). Frekvencijska kompenzacija sklopa izvedena je kapacitetom nazivne vrijednosti 30 pF.
Integrirani sklop pojačala snage prikazane konstrukcije može predati zvučniku do desetak ili nešto više vati snage. Poteškoće s odvođenjem topline nakon toga postaju znatno veće te se nerijetko pojačala snage izvode na način da se cijeli ulazni i pobudni dio gdje nema velikog oslobađanja topline izvodi kao integrirani krug na čiji se izlaz spajaju sami tranzistori snage kao diskretne elektroničke komponente.
 
==Pojačala snage s diskretnim elementima==
==Pojačalo snage s elektronskim cijevima==
Pojačala snage s diskretnim elementima zasnovana su na vrlo sličnim konstrukcijskim temeljima kao u prikazanom integriranom pojačalu. Ovdje naravno konstruktori pojačala imaju nebrojeno veće mogućnosti u pogledu izbora vrste i osobina ugrađenih elektroničkih elemenata te se niskofrekventna pojačala snage i dalje proizvode tamo gdje se traže vrhunske prijenosne karakteristike, a gdje cijena nije od primarne važnosti.
Pojačala snage izvedena integriranim krugovima uglavnom su u cijelosti zamijenila elektroničke sklopove iste namjene izvedene diskretnim elementima. Međutim, za primjene u neke specifične svrhe pojačala snage s elektronskim cijevima koriste se i danas. To su prije svega pojačala snage s elektronskim cijevima namijenjena, na primjer, priključku električne gitare te različita visokokvalitetna pojačala s elektronskim cijevima za reprodukciju glazbe koja u reprodukciji imaju jednu zaista specifičnu boju tona.
Pojačala snage s diskretnim elementima se izvode na klasičan način gdje se sve elektroničke komponente leme na [[tiskana pločica|tiskanu pločicu]], a gdje pojačala mogu biti izvedena elektronskim cijevima te bipolarnim ili unipolarnim tranzistorima povoljnih karakteristika. Ukoliko se pojačala izvode u poluvodičkoj tehnici, redovito se koristi simetričan izvor napajanja uz neposredno povezivanje izlaza pojačala i zvučnika. Ulazni sklop je u pravilu izveden diferencijalnim pojačalom, a izlazni dio sklopa mora imati riješenu toplinsku stabilizaciju i podešavanje kolektorske struje mirovanja. Koriste se tranzistori visoke granične frekvencije koji omogućavaju optimalnu kontrolu negativne reakcije, a u izlaznom stupnju i komplementarni izlazni tranzistori velikog faktora strujnog pojačanja (bipolarni tranzistori), odn. velike strmine (unipolarni tranzistori).
 
Pojačala snage s elektronskim cijevima izvode se najčešće s elektronskim cijevima koje se i danas proizvode, kao što su, na primjer, elektronske cijevi ECC 83, ECC 85 te izlazne elektronske cijevi EL 34. Upravo jedno takvo pojačalo prikazano je na ilustrativnoj električkoj shemi.
 
[[File:Tube push pull poweramplifier.PNG|500px|right]]
Na samom ulazu nalazi se dvostruka trioda ECC 83 visokog naponskog pojačanja, gdje prva polovina triode služi kao stupanj naponskog pojačala, a druga kao okretač faze. Druga elektronska cijev, ECC 85, služi kao drugi stupanj naponskog pojačanja i to po jedna polovina elektronske cijevi za svaku izlaznu elektronsku cijev EL 34. Izlazne elektronske cijevi rade negdje između B i AB klase s izvjesnom anodnom strujom koja je u pravilu manja ukoliko pojačalo služi kao instrumentalno pojačalo. Ukoliko se, međutim, pojačalo snage koristi za visokokvalitetnu reprodukciju glazbe, tada se koristi nekoliko pari izlaznih elektronskih cijevi i pojačalo radi u AB, iznimno i u A klasi kao ultralinearno pojačalo.
 
Izlazni transformator na izvjestan je način najzahtjevniji dio pojačala snage s elektronskim cijevima. Koriste se posebni materijali i načini namatanja transformatora kako bi se izbjeglo magnetiziranje jezgre istosmjernom anodnom strujom, umanjilo rasipno magnetsko polje transformatora i postigla što linearnija dinamička karakteristika magnetizacije jezgre transformatora. Dio signala se s izlaza transformatora vodi natrag na katodu prve elektronske cijevi kao signal negativne reakcije.
 
Pojačala s elektronskim cijevima zanimljiva su kada je riječ o pobudi elektrostatičkih zvučnika jer u odgovarajućim uvjetima pružaju mogućnost spajanja elektrostatskog zvučnika na izlaz pojačala i to bez prilagodnog transformatora.
 
PojačalaKonstruktori snage s diskretnim elementima zasnovana su na vrlo sličnim konstrukcijskimpojačala temeljima kaoizvedenih u prikazanomdiskretnoj integriranom pojačalu. Ovdje naravno konstruktori pojačalatehnici imaju nebrojenonesumnjivo veće mogućnosti u pogledu izbora vrste i osobina ugrađenih elektroničkih elemenata te se takva niskofrekventna pojačala snage i dalje proizvode tamo gdje se traže vrhunske prijenosne karakteristike, a gdje cijena nije od primarne važnosti. Uz elektronske cijevi koriste se i brzi bipolarni ili unipolarni tranzistori posebno biranih karakteristika.
 
 
==Literatura==