'''Hrvatski dom likovnih umjetnika''', poznat i kao ''Meštrovićev paviljon'' ili ''Džamija'', zgrada je na Trgu žrtava fašizma u [[Donji grad|središtu]] [[Zagreb]]a. Arhitekt mu je bio [[Ivan Meštrović]], a sagrađen je [[1938.]] godine kada se nazivao »Dom likovnih umjetnosti kralja [[Petar I. Karađorđević|Petra I.,velikogaVelikoga oslobodiocaOslobodioca]]«.<ref>Krizman, Tomislav; Šrepel, Ivo; Tadijanović, Dragutin <small>(urednici)</small> ''Izložba : Pola vijeka hrvatske umjetnosti : Priredilo Hrvatsko društvo umjetnosti o šezdesetoj godišnjici svoga opstanka 18-XII-1938 — 31-I-1939'', »Tipografija«, Zagreb, 1938.</ref> Namjena paviljona se mijenjala više puta tijekom njegovog životnog vijeka: izvorno je sagrađen za umjetničku galeriju. Za vrijeme [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]-a je služio kao [[džamija]]. Pregradnja je započela [[1942.]] godine prema planovima [[Stjepan Planić|Stjepana Planića]] i [[Zvonimir Požgaj|Zvonimira Požgaja]] i dovršena je [[1944.]] godine. Godine [[1947.]] u [[FNRJ|socijalističkoj Jugoslaviji]] srušena su tri [[minaret]]a (preostao je samo zdenac pred glavnim ulazom), a paviljon je postao Muzej revolucije, dok se džamija preselila na [[Borovje]]. Poslije [[Domovinski rat|Domovinskoga rata]] vraćena mu je izvorna funkcija. Danas se u njemu održavaju [[Izložba|izložbe]] i [[koncert]]i.
