Šotovento: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 17:
==Zemljopis==
[[File:Krk from Cres.JPG|mini|lijevo|pogled na Šotovento sa
Šotovento obuhvaća '''46,04 km2''' najzapadnijeg dijela područja Grada Krka, ujedno i cijelog otoka Krka. Na toj je području prema popisu stanovništva iz [[2001.]] godine živjelo '''1002 stanovika''' u, formalno, '''10 naselja''':
{| class="wikitable"
! NASELJE
Redak 83:
==Povijest==
Područje Šotoventa oduvijek je pripadalo gradu Krku. Iako je u [[srednji vijek|srednjem vijeku]] bilo slabo naseljeno postojalo je nekoliko naselja, a o naseljenosti još u [[antika|antičko]] doba svjedoče [[Rimsko Carstvo|rimske]] ostaci oko crkve Svete Fuske na moru te nazivi nekih lokaliteta kao što je npr. Kambun, a koji naziv potječe iz starog krčkog romanskog narječja [[Veljoto]]. Naziv predjela Noliot smatra se mlađeg postanka i smatra se da potječe od drugog romanskog krčkog narječja kojim su govorili Murlaci, [[krčkorumunjski jezik|krčkorumunjskog jezika]]. Kada su na otok u [[7. stoljeće|7. st.]] došli [[Hrvati]] naselili su prvo istočni dio otoka. S vremenom se šire i prema zapadu, međutim osim mjesta [[Poljice (Krk)|Poljice]], koje pripadaju starohrvatskom nazivlju, ostala su mjesta na Šotoventu bila vrlo mala, zapravo zaseoci. Zbog kasnije dolaska Hrvata u ovaj kraj, većina naziva lokaliteta romanskog je, a ne slavenskog tj. hrvatskog porijekla.
Kada je u 15. st. Ivan VII Frankapan prilikom podjele brojnih posjeda te tada moćne hrvatske feudalne obitelji, dobio u posjed samo otok Krk, odlučio je nastaniti na slabo naseljena područja otoka [[Morlaci|Murlake]], tj. [[Vlasi|Vlahe]] s [[Velebit]]a kako bi povećao prihode od poreza. Naselio ih je na područje Dubašnice i Šotoventa, a u manjoj mjeri i na sjeveru općine [[Dobrinj]]. Većina današnjih stanovika Šotoventa upravo su murlačkog podrijetla. Njihov [[krčkorumunjski jezik]] ili Murlačka Besida s vremenom je izumrla potiskivana hrvatskim tj. [[čakavsko narječje|čakavicom]], ali i talijanskim. Posljednji govornik tog jezika bio je Mate Bajčić koji je umro [[1875.]] g.
Redak 91:
==Znamenitosti==
Jedine znamenite građevine na području Šotoventa čine brojni vjerski objekti:
*Samostan [[franjevci|franjevaca]] trećeredaca [[glagoljica|glagoljaša]] s [[crkva|crkvom]] sv. Marije iz 1507. godine. Na Glavotoku.
[[Datoteka:Glavotok - samostan.jpg|mini|franjevački samostan na Glavotoku]]
*[[Sveti Krševan na otoku Krku|Sv. Krševan]] – crkvica nulte kategorije nedaleko mjesta Milohnići iz 9. st.
*Župna crkva u Poljicama
*Crkva [[sveta Fuska|sv. Fuske]] na moru – Prvi put se spominje [[1388.]] godine. Prilikom obnove ispod i oko crkve su pronađene [[Rimsko Carstvo|rimske]] zidine, opeke, crijepovi, [[amfora|amfore]] i grobovi. S obzirom na to smatra se da je u doba Rima tu bila „villa rustica“, pomorska straža ili slično. Specifično je i to da je titular crkve ranokršćanska svetica. Crkva je izgrađena od neobrađenog kamena. Ima bačvasti svod, a u tlocrtu je četverokutna. Na ulazu je trijumfalni luk od opeke s kamenim završecima. Crkva ima i ložu te [[zvonik]] na preslicu. Danas se koristi na blagdan sv. Fuske i prilikom pogreba za sela Pinezići i Skrpčići jer je uz nju i groblje za ta dva sela.
*Crkva [[sveti Franjo|sv. Franje]] u Skrpčićima – Sagradio ju je neki Škrbe krajem 16. ili početkom 17. stoljeća. Dvaput je bila obnavljana i povećavana. Danas služi za vjernike iz Pinezića i Skrpčića.
*Župna crkva sv. Fuske u Linardićima - sagrađena je [[1885.]] godine jer je dotadašnja župna crkva također sv. Fuske bila daleko od okolnih sela, na moru. Osim toga u to je vrijeme sagrađeno i nekoliko kapela u selima Šotoventa pa je crkva sv. Fuske na moru sve manje posjećivana. Zato se odlučilo izgraditi novu župnu crkvu u središtu nekog od mjesta kako bi bila pristupačnija. Izabrani su Linardići, iako je postojao jak otpor mještana Skrpčića jer su htjeli izgradnju župne crkve u njihovom mjestu. Umjesto izgradnje potpuno nove crkve, 1884. godine pristupilo se proširenju dotadašnje kapele sv. Antuna koja je bila izgrađena 1627. godine. Čini se da je glavni dio te kapele sačuvan kao svetište ( apsida ) nove crkve. Oltar sv. Antuna postao je pobočni oltar, a glavni oltar je oslikao Luka Valentini iz Labina 1889. godine. 1973. godine dograđena je sakristija i preuređen velik dio crkve.
*Kapela sv. Petra u Brzacu Izgradili su ju [[1693.]] godine Juraj nenadić Matov i njegova supruga Kate Zako. Ispočetka su oni bili u sporu sa Stolnim kaptolom u Krku i sa redovnicima na Glavotoku.
*Kapela sv. Leonarda u Bajčićima – izgrađena je 1769. g. od materijala istoimene kapele u Žgaljićima. Ima i ložu.
*Kapela sv. Cecilije u Brusićima – 1565. g. se za nju kaže da je prastara. Kroz povijest je bila predmetom stalnih prepirki ranih pretendenata.
Nekada su na području Šotoventa postojale i druge kapele:
*sv. Nikole u uvali Biska. Spominje se prvi put[[ 1338.]] godine. Apostolski vizitator Augustin Valier ju 1579. godine spominje kao napuštenu, a pripadala je plemićkoj obitelji Cikuta. Spominje se i kasnije, ali kao napuštena.
*sv. Marine – I ona se prvi put spominje u [[Vatikan]]skom arhivu 1338. godine. Nalazila se južno od crkve sv. Fuske također uz more. Kasnije se spominje još nekoliko puta u izvorima, ali kao napuštena. Ostaci ruševina su vidljivi i danas.
*sv. Nikole u Grmima kraj Skrpčića. Spominje se [[1565.]] godine kao napuštena, a 1609. godine kao ruševina. Pripadala je plemićkoj obitelji Cetinić ( Zuttinis ) iz Krka. Još uvijek nisu nađeni njezini ostaci, a s obzirom na ime ( „u Grmima“ ), vjerojatno se nalazila u jako obraslom kraju.
*sv. Ksista. Nalazila se između Skrpčića i Linardića. Prvi put se spominje 1277. godine, a često se spominje i kasnije; već 1338. godine kao djelomično zapuštena, a 1603. godine također dijelom zapuštena, ali da se u njoj ipak održavaju mise zbog čega je i dalje bila donekle uzdržavana. Kada je u Linardićima izgrađena kapela sv. Antuna 1627. godine, ova je kapela potpuno zapuštena. Danas postoje bočni zidovi, pročelje i [[apsida]].
*sv. Leonarda u Žgaljićima – prvi put se spominje 1338. g., a već 1565. g. je u lošem stanju te je u 18. st. njezin materijal iskorišten za izgradnju nove kapele u Bajčićima.
*sv. Sergija nad Brusićima – biskup Petar Bembo ju spominje 1565. g., ali samo njezine temelje. Oni su i danas vidljivi te u svezi nje i danas postoje vjerske tradicije i molitve.
Line 128 ⟶ 113:
* blizu samostana na Glavotoku je i zaštićeni rezervat šumske vegetacije hrasta crnike na cca 1 hektru površine
*ponad uvale Čavlena nalazi se nekoliko [[hrast]]ova za koje se smatra da su najveći na cijelom otoku. Najveći među njima star je preko 400 godina i opsega u deblu 5,4 metra.
Line 152 ⟶ 136:
Kroz povijest najvažnije gospodarske grane su [[stočarstvo]], [[ratarstvo]] te sječa i prodaja ogrjevnog drva. Značajno je bilo razvijeno i [[maslinarstvo]], a [[vinogradarstvo]] bitno manje. [[Pomorstvo]] je postojalo samo u Skrpčićima i Pinezićima koji su bliže moru pa se u tim mjestima donekle razvilo i [[ribarstvo]].
[[Vodovod]] je došao u [[Bajčići|Bajčiće]] tek [[2005.]] godine nakon čega i u ostala naselja Šotoventa.
[[Turizam]] još uvijek nema značajni udio u gospodarstvu Šotoventa. Osim smještajnih kapaciteta u apartmanima, postoje još samo dva [[kamp]]a: na Glavotoku i kraj Pinezića. Ipak, dulji niz godina se spominje izgradnja turističkih kapaciteta i sadržaja, poglavito oko Glavotoka.
Line 159 ⟶ 143:
*Bolonić, Mihovil, Žic-Rokov,Ivan: ''Otok Krk kroz vijekove'', Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002.
*''Otok Krk zapadni dio'', Povijesno društvo otoka Krka, Krk, 1986.
*Lešić, Denis: ''Otok Krk: vodič u riječi i slici'', 2003.
| |||