Razlika između inačica stranice »Prva sušačka hrvatska gimnazija«

m
Uklonjena promjena suradnika 82.132.104.220, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Fhms
m (Uklonjena promjena suradnika 82.132.104.220, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Fhms)
{{stilska dorada}}<!-- treba biti manje pisano u obliku priče, a malo više enciklopedijski; definitivno bez pametnog završetka s izrekom -->
{| border=1 cellpadding=4 cellspacing=0 class="toccolours" style="float: right; width: 268px; clear: both; margin: 0.5em 0 1em 1em; border-style: solid; border:1px solid #7f7f7f; border-right-width: 2px; border-bottom-width: 2px; border-collapse: collapse; font-size: 95%;"
|+<big><big>'''Prva pušačkasušačka hrvatska gimnazija'''</big></big>
|-
|'''Datum osnutka:'''
== Isusovački kolegij ==
 
Govoreći o [[Prva pušačkasušačka hrvatska gimnazija |Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji u Rijeci]], priču moramo započeti davne 1627. godine ili još mnogo ranije, gotovo onih davnih dana kada je započelo poučavanje čitanja, pisanja, računanja... Te 1627. godine u Rijeci na Grvici kraj katedrale [[sveti Vid|sv. Vida]] [[isusovci]] započinju s gimnazijskim obrazovanjem koje traje neprekidno do današnjih dana. Zbilo se to, kako bilježe zapisi, 23. studenoga 1627. uz svečanu misu i propovijed na [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]] [[Ivan Agatić|Ivana Krstitelja Agatića]] - Senjsko modruškog biskupa, uz zvonjavu zvona gradskih zvonika i svečanu pucnjavu topova.
 
Gimnazijsko obrazovanje trajalo je šest godina, a prema isusovačkoj praksi onodobne Europe nastava se izvodila na latinskome jeziku, a za one koji taj jezik nisu znali – a to su bili uglavnom svi – postojao je pripravni tečaj (curcus praeparatoricus). U prosjeku, za vrijeme rada isusovačke gimnazije, u svim razredima je bilo 150 do 200 đaka. Đaci svakog razreda imali su svoje nazive, počevši od najnižega: parvisti, principisti, gramatici, sintaksisti, poete, retori. Valja istaknuti da su još onda Isusovci znali motivirati svakog učenika i na izvanškolski rad. Bila su organizirana natjecanja u znanju, javne rasprave ili dispute, a posebno su đaci sudjelovali u raznim gradskim manifestacijama i priredbama u povodu pojedinih blagdana. Cijeli grad je ubrzo nakon osnutka Gimnazije spoznao da je nešto važno i novo nastalo u njihovoj sredini. Kako je ukidanjem reda isusovaca 1773. god. gimnazija nastavila djelovati, upaljena luč znanja ostala je gorjeti do naših dana. Nastava u gimnaziji - Isusovačkom kolegiju, kako smo već spomenuli izvodila se je na latinskome jeziku, a krajem 17. stoljeća započinje i prva uporaba hrvatskog jezika, no ne zadugo.