Batonski rat: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dopuna, izvori i slike |
|||
Redak 1:
[[Slika:Rivolta pannonica 6 jpg.JPG|mini|<center>Početak Batonovog ustanka [[6.]] god.]]
'''Batonski rat''' (''Bellum Batonianum'') od [[6]]. - [[9]]. godine je bila pobuna [[Dalmacija (rimska provincija)|dalmatinsko]]-[[Panonija|panonskih]] [[Iliri|Ilira]] protiv [[Rimsko Carstvo|rimske vladavine]]. ▼
[[Slika:Rivolta pannonica 7 jpg.jpg|mini|<center>Batonova pobjeda kod [[Vuka|Vuke]] ([[7.]] god.)]]
[[Slika:Rivolta pannonica 8 jpg.jpg|mini|<center>Razvoj Batonovog ustanka [[8.]] god.]]
[[Slika:Rivolta pannonica 9 jpg.jpg|mini|<center>Batonov pad [[9.]] god.]]
▲'''Batonski rat''' (''Bellum Batonianum'') ili '''Veliki ilirski ustanak''' (od [[6]]. - [[9]]. godine) je bila pobuna [[Dalmacija (rimska provincija)|dalmatinsko]]-[[Panonija|panonskih]] [[Iliri|Ilira]] protiv [[Rimsko Carstvo|rimske vladavine]].
==Povijest rata==
Pobuna je izbila zbog velikih poreza i nasilnog regrutiranja Ilira u rimsku vojsku za borbu protiv [[Markomani|Markomana]] ([[Germani]]). [[Baton]], vođa plemena [[Dezitijati|Dezidijata]], protjerao je Rimljane sa skoro cijele istočne obale [[Jadransko more|Jadrana]] i na jugu do [[Apolonia|Apolonije]]. Istovremeno se i panonsko pleme [[Breuci|Breuka]] (vođe [[Baton Breučki]] i Pines) pobunilo i oni su stigli do utvrđenja ''Sirminija'' ([[Sremska Mitrovica]]), gdje su ih odmorne rimske snage, upravo pristigle iz [[Mezija|Mezije]], odbacile prema rijeci [[Drava|Dravi]].
Line 13 ⟶ 17:
Slijedeće, [[8]]. godine, što zbog povremenih napada Rimljana, ali više zbog svađe, Breuci su bili potpuno poraženi na rijeci ''Batinus'' (najvjerojatnije [[Bosna (rijeka)|Bosna]]). Baton Breučki je izdao Pinesa Rimljanima, a onda sam zagospodario plemenom. Međutim, ubrzo ga je zarobio Baton Dezidijat, koji je uspio nagovoriti većinu Breuka da se ponovno pobune. Tu novi pobunu ugušio je [[Plautije Silvan]]. Baton Dezidijat je tada zatvorio sve klance i klisure koji vode u [[Bosna i Hercegovina|Bosnu]], a Rimljani su obustavili pohode do slijedećeg proljeća.
Borba za pokoravanje Batona Dezidijata otpočela je slijedeće [[9]]. godine, time što je [[Marko Emilije Lepid (6.)|Marko Emilije Lepid]] dio svoje vojske uputio pravcem ''Siscije - Burnum'' (nepoznato) u Dalmaciju, gdje se nalazio Tiberijev nećak [[Germanik]]. Tada je i otpočeo konačan napad na Batona iz tri pravca - sa sjeverozapada Lepid, sa sjeveroistoka Silvan i iz Dalmacije Tiberije i Germanik. Potpomognuti velikim brojem [[Tračani|tračanskih]] postrojbi kralja [[Rhoemetalces]]a, rimskog saveznika (''amicus'') s oko 200,000 vojnika<ref>Rhoemetalcesovo kraljevstvo je ironično ubrzo anektirano u [[Rimsko Carstvo]] za cara [[Klaudije|Klaudija]].</ref> Baton se povukao u utvrđenje [[Andetrij]] (''Andercium'') (Muć kod [[Split]]a) i predao se prije pada utvrđenja. Zadnje ostatke pobunjenika Rimljani su savladali kod [[Sarajevo|Sarajeva]] i Perasta u [[Crna Gora|Crnoj Gori]].
Pored ustaljene ratne odmazde Rimljani su nakon pobjede podijelili Ilirska plemena<ref>J. J. Wilkes, ''The Illyrians'', 1992., str. 208. ISBN 0631198075</ref> Tako su od [[Breuci|Breuka]], miješanjem s [[Kelti]]ma iz Panonije, nastali [[Ozerijati]] (''Osseriates''), [[Kolapijani]] i ''[[Varciani]]''<ref>Alan Bowman, ''The Cambridge Ancient History, Vol. 10: The Augustan Empire, 43 BC-AD 69 (Volume 10)'', str. 579. ISBN 0521264308</ref>. Ostali su prodani u roblje<ref>J. J. Wilkes, ''The Illyrians'', 1992., str. 207.: "Mladići su okupljeni i prodani u roblje u Italiju, što je tada bilo jako netipično."</ref> ili deportirani na mjesta kao što su [[Azali]]<ref>J. J. Wilkes, IBID, str. 217.</ref>.
| |||