Sigetec: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 25:
Poštanski pripadaju uredu broj 48321 Peteranec.
U popisu župa zagrebačke biskupije što ga je 1334. godine načinio gorički arhiđakon [[Ivan]], u sastavu Komarničkog [[arhiđakonat]]a popisana je [[župa]] Blažene Djevice u Strugi (ecclesia beate virginis de [[Struga]]). Taj je popis još [[1872.]] godine objavio [[Franjo Rački]], a kasnije su ga koristili i prenosili brojni autori. Godine 1346. spominje se [[Tadej]], koji je koliko je za sada moguće utvrditi, prvi poznati župnik u Strugi. Na ove se podatke se nadovezuje popis župa iz [[1501.]] godine koji je također objelodanio [[Franjo Rački]]. U njemu se spominje Matija župnik u Strugi, koji je imao kapelana istog imena (Matheus plebanus in Zthrwga. Matheus capellanus eiusdem).
Nastalo je krajem [[16. stoljeće|16. stoljeća]] kao vojnokrajiška utvrda. Tada je selo činilo riječni [[otok]] oko kojega je tekla rijeka [[Drava]].▼
Dva svećenika u župi Struga mogu govoriti o tome da je župa bila prostorno velika pa je trebala dva svećenika ili je Struga bila značajnije naselje. Neobično je da je [[1516.]] godine jedan stanovnik Struge (Steffanus de Struga Podrawiczs) bio poslan na studij u [[Beč]]. Kako početkom 16. stoljeća nemamo zabilježeno previše studenata na bečkom sveučilištu iz hrvatskih zemalja, a posebno iz podravskog kraja. Ovaj bi podatak mogao govoriti i o ekonomskoj snazi ovog relativno zaštićenog kraja koji se ipak nalazio izvan glavnih srednjovjekovnih prometnica kuda su najčešće prolazile vojske i ugorožavale stanovništvo U prilog tome ide i činjenica da je [[1507.]] godine u vilikatu Stuga popisano 90 poreznih dimova, a 1513. - 97, 1517. – 87, a 1520. godine oko 94 porezna dima, što je tada približno šestina velikog Đurđevačkog vlastelinstva, dio kojega je bio struški vilikat.
Župa u Strugi se ne navodi u popisu župa iz [[1574.]] godine, koji je 1884. godine objavio Ivan Tkalčić. Stoga se pouzdano može zaključiti da je ova župa propala između [[1501.]] i [[1574.]] godine. Da bi se dobila preciznija godina, ili barem približna, mora se ući u detaljniju analizu poznatih nam izvora.
Posljednji se puta posjed župnika u Strugi (koji je imao 6 poreznih dimova) spominje u popisima poreza iz 1520. godine. Župa je prestala postojati do [[1548.]] godine što se može razabrati iz jednog dokumenta. Možda je župna crkva sa većinom naselja uništena u velikom prodoru Osmanlija [[1532.]] godine, kada je podravski prostor doživio ogromna razaranja.
U spomenutom dokumentu iz [[1548.]] godine piše da je na nekom malom otoku nazvanom Nart i ispod njega na obali Drave u vilikatu Struga živjelo je 20 vrlo bijednih ljudi, od kojih su neki bili kmetovi na području koje pripada gradu Đurđevcu, tj. Đurđevačkog vlastelinstva, a drugi su došli s raznih strana kao bjegunci. Niti kmetovi, niti inkvilini nisu plaćali daću jer nisu posjedovali selišne zemlje, niti ih obrađivali, nego su za novac iznajmljivali oranice s područja grada Brežnice. Za zemlju koju su obrađivali nisu plaćali redovitu daću, ali su ih nekad primoravali na tlaku za utvrdu Đurđevac. Svi zajedno su imali osam plugova i vrlo malo sitne stoke. Na prostoru čitavog vlastelinstva nije bilo nijednog kmeta koji bi živio na zemljištu ili kmetskom selištu, nego se svi, skrivali u velikom strahu pred Turcima i razbojnicima koji su lovili ljude. Veliki dio stanovništva je izbjegao u razne krajeve Ugarske i Moravske. Otok Nart je vjerojatno jezgra kasnijeg Sigeca.
Očito su ostaci crkve Blažene Djevice Marije postojali [[1615.]] godine kada se u kanonskom izvješću spominju kao "BMV de Ztrugha." Teško je pouzdano utvrditi gdje su se nalazili ostaci župne crkve, ali mi se najlogičnijim rješenjem čini, od dravskih poplava i meandriranja siguran položaj Svetinjskog brijega kod Hlebina, gdje su još 1925. godine pronađeni ostaci neke građevine. Tome u prilog ide i karta M. Stiera iz sredine [[17.]] stoljeća, na kojoj je upisano naselje Sv. Marija sa znakom za crkvu, jugoistočno od utvrde Sigetec, a sjeverno od potoka Koprivnice. Prema ovoj karti naselje oko crkve se zvalo [[Sveta Marija]].
Teško je uspoređivati veličinu župe i posjeda u Strugi, ali je vjerojatno da je dio naselja iz posjeda Struge spadao u sastav župe. Pogotovo je to važno spomenuti jer je posjedovna struktura srednjovjekovne Slavonije bila izrazito dinamična, pogotovo u višestoljetnom razdoblju. Spomenimo tek nekoliko u građi ili literaturi poznatijih činjenica o posjedu u Strugi. On se spominje [[1330.]] godine kada je bio u vlasništvu Stjepan i Akuša, sinova bana Mikca. Stjepan Mikčev 1353. godine se navodi kao jedini vlasnik posjeda Struge.
Kako su pojedini posjedi mogli ulaziti u sastave pojedinih vlastelinstava i izlaziti iz njih, ali i mijenjati svoje granice, vrlo je teško rekonstruirati što se događalo ranije. Vjerojatno je da je prostor kasnijeg posjeda Struga barem krajem 13. stoljeća, tj. oko [[1267.]] godine spadao pod vlastelinstvo Prodavić, a u međuvremenu je bila kraljevo vlasništvo.
Prema jednoj ispravi iz [[1396.]] godine vidi se da je Struga bila sastavni dio posjeda Uršule, udovice Mikca, sina bana Akuša. Posjed Strugu je tada opljačkao Stjepan, sin ranije spomenutog Stjepana, a unuk bana Mikca. Kako su potomci bana Mikca nastojali stvoriti veće Đurđevačko vlastelinstvo, nastojali su ovladati raznim posjedima, a sukobljavali su se pojedini članovi šire obitelji. Razumljivo je što su se sukobi vodili oko oko posjeda Struge jer bi se njegovim zauzimanjem zaokružile granice Đurđevačkog vlastelinstva.
Početkom 15. stoljeća kmetovi iz Struge su bili podložnici kraljevog Đurđevačkog vlastelinstva, a [[1439.]] godine je čitavo vlastelinstvo kralj darovao braći Talovcima. Osobito je zanimljiv popis naselja čitavog vlastelinstva koji je još 1853. godine u Pešti objavio J. Teleki, a kasnije su ga koristili [[Josip Adamček]], [[Dragutin Feletar]] i [[Ranko Pavleš]]. U tom se popisu spominje Struga sa prijelazom preko rijeke Drave i u nastavku još trinaest sela. Ta sela su pripadala u vilikat Struga, a kako su vilikate činili bivši posjedi integrirani u vlastelinstvo, moguće je da je tih trinaest sela barem u jednom periodu spadalo pod posjed Strugu. To su: [[Gorica]] (Gorijcza), Siget (Zygeth), Moščanec (Mostyancz), Farkašovec (Farkassowcz), Čehovec (Chechowcz), Palina (Palyna), Velkovec (Welkowcz), Sv. Marija (Zentmarija), Izgorija, Miketinec (Myketincz), Valentovec (Valentowcz), Gorica (Gorijcza) i Brezina (Brezijna).
Na ovaj se popis nadovezuje popis iz [[1492.]] godine koji se čuva u arhivu [[HAZU]] u [[Zagreb]]u. U njemu se na istom prostoru spominju dvanaest sela: Dravica, Zgorje, Miketinec, Valentovec, Brezina, Gorica, Siget, Moščanec, Farkašovec, Čehovec, [[Poljana]] i [[Struga]]. Posljednji popis posjeda oko Struge je iz znatno kasnijeg razdoblja, tj. iz [[1634.]] godine kada se u zaključcima Hrvatskog sabora spominju posjedi Gorica, Struga, Greda, Brežanci i Zgorjani na koje je pravo polagala obitelj [[Suhodol]]skih, a držao ih je koprivnički kapetan.
Kada se pronađe još dokumentacije u arhivima, buduća će istraživanja, vjerujemo, odgovoriti na pitanje gdje su bila ta brojna naselja u okolici Struge. Usporedimo li nazive na topografskim kartama (1:25000) u okolici Sigeca, Delova, Koprivničkih Bregi, Jeduševca, Komatnice i [[Hlebine]] (npr. Polanice, Stružice, Sigetec, Mošćanci, Moždanci, Dravice, Valentovci, Gorice, Grede, Greda, Brezine itd.) sa nazivima spomenutih sela lako možemo uočiti podudarnost. Možda ne bi bilo loše potražiti i druge nazive polja koje koristi tamošnje stanovništvo, a koji nisu navedeni na topografskim kartama. To je jedan od mogućih putova koji nas može približiti otkrivanju nestalih srednjovjekovnih naselja koja su bila u sastavu vilikata Struge. Među spomenutim naseljima neka su vrlo vjerojatno spadala pod župu Blažene Djevice u Strugi. Tim više ako se upoznamo s podatkom da su se crkve kao sjedišta župa podizale u skladu s dekretom kralja Stjepana I, prema kojemu je deset sela moglo podići zajedničku crkvu.
Prema ovim spoznajama moguće je uputiti buduće istraživače da je svojevrsni “ključ” za odgovor na pitanje “gdje je bila nestala župa Struga ?”, upravo u analizi spomenutih naziva naselja u okolici Struge i pokušaja otkrivanja njihovog približnog smještaja na današnjem terenu što je moguće obaviti poznavanjem naziva polja i njihovim kartiranjem. Jedno je sigurno – župa Struga se nije sastojala od samo jednog naselja. Ako pretpostavimo da su sela vesnikata i župe Struga bila barem dijelom identična, onda je nestala srednjovjekovna župa Struga zauzimala širok prostor obuhvaćajući današnji Sigetec, Hlebine, Komatnicu i teren sjeverno od Koprivničkih Bregi, Jeduševca i Delova, dok je samo naselje Struga (a time i središte župe) i posjeda na području sela Sigetec.
▲
Sigetec je tijekom [[1970-ih]] godina bio pozornicom za snimanje jedne od najpoznatijih hrvatskih dramskih serija svih vremena: [[Gruntovčani]]. No, danas u tom selu nema ni jedne oznake koja bi upućivala na tu važnu kulturološku činjenicu.
| |||