Autonomaši: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m razgovori se vode na stranicama za razgovor o članku ...
Redak 7:
==Pokušaji odnarođivanja==
 
U Dalmaciju neprestano stižu austrijski činovnici i to uglavnom iz talijanskih dijelova carstva (cijeli sjeveroistočni dio današnje Italije). Trgovina, sudovi, sve državne institucije i sav promet održava se na talijanskom jeziku, škole su također talijanske (osim nekih pod okriljem Crkve). Stvoren je bio sloj stanovništva koji nikako nije želio čvršće povezivanje sa ostalim hrvatskim bićem u sklopu Carstva. Jedna od parola "tolomaša" je bila "Slaveni možda - Hrvati nikada". Na čelu autonomaške struje u Dalmaciji stajao je ugledni splitski političar, liječnik i gradonačelnik dr. [[Antonio Bajamonti]]. Bio je to sposoban čovjek jako obljubljen u tadašnjem Splitu i okolici. Na brojnim skupovima ljudi su ga slušali zaneseno, iako jedan dobar dio nije uopće razumio talijanski jezik (krivo; prema ondašnjem popisu sranovništva grada Splita i okolice 70% stanovništva je govorilo taljanski kao materinji jezik, što je palo na 50% tek početkom 20.st., ako ne vjeruješ provjeri). Za vrijeme njegovog načelnikovanja Split se jako razvio; završenodobivši je obnavljanje vodovodavodovod, izgrađen je lukobran, ribarnica, šetnica uz more (ispred današnjeg hotela Marjan)ribarnicu i mnoge druge sadržaje.
 
==Pobjeda narodnjaka==
 
Hrvatska misao u Splitu i Dalmaciji polako se, ali nezadrživo probijala u nacionalni duh. Kroz razne publikacije, dobrotvorna djelovanja, razne političke skupove isticala se narodna hrvatska misao. Narodni hrvatski pokret jačao je neprekidno. Na izborima [[1882.]] godine po prvi put je izabrana hrvatska uprava grada. Vrijedi nabrojiti neke od hrvatskih političkih prvaka zaslužnih za hrvatstvo Splita.Ali i oni su govorili Taljanski jezik, i njihovo Hrvatstvo je bilo jedino u tome što su težili ujedinjenju s ostalim dijelovima Hrvatske. [[Luka Botić]], [[Vid Morpurgo]], [[Juraj Biankini]], [[Natko Nodilo]], [[Gajo Bulat]], [[Dinko Politeo]], [[Mihovil Pavlinović]] samo su neki od zaslužnih ljudi grada Splita.
 
==Značenje pobjede narodnjaka==
Redak 19:
==Iredentizam autonomaša==
 
Gubitkom vlasti u gradovima, a samim time i političkog utjecaja dioautonomaški autonomaških prvaka, s dijelom narodnjakaprvaci polako napuštaju dotadašnji politički smijer. Njihov novi pravac djelovanja je [[iredentizam|iredentistički]] - priključenje Dalmacije [[Italija|Italiji]].U tom pravcu njihovo djelovanje se vidi i u događajima oko priključenja Zadra Italiji nakon [[1. svjetski rat|1. svjetskog rata]], a i tijekom [[2. svjetski rat|2. svjetskog rata]] gdje su dolazak okupatorske talijanske vojske na hrvatsku stranu Jadrana dočekali sa oduševljenjem, stavljajući se potpuno u službu okupatora.
 
== Vidi još ==